Kako je Dean Jambrović razbio prokletstvo na daruvarskom trgu i stvorio hit fast-food
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Iako se nalazi na uvjerljivo najatraktivnijoj lokaciji u Daruvaru, u najstrožem centru, na Trgu kralja Tomislava, maleni poslovni prostor preko puta kina i Gradske uprave godinama je slovio kao "uklet". Pokušali su se ovdje etablirati brojni trgovci i ugostitelji, no svak' bi izdržao tek nekoliko mjeseci prije nego što bi stavio ključ u bravu.
Sve se promijenilo povratkom Daruvarčanina Deana Jambrovića iz inozemstva u rodni grad. On je prije nešto manje od dvije godine na toj lokaciji otvorio fast food kakav Daruvar dotad nije imao - Black&White - koji je u kratkom roku osvojio srca i nepca stanovnika grada, ali i brojnih turista.
'Crno tijesto!? Što ti je to?'
- Kažu mi da Daruvar napokon ima mjesto na kojem se može pojesti brza, a kvalitetna hrana te jela za koja su ranije, ako bi ih htjeli probati, morali ići u Bjelovar ili čak Zagreb. Može se reći da smo napravili revoluciju na daruvarskoj fast food sceni - kaže simpatični vlasnik fast fooda.
Do njegovog dolaska, ponuda je u većini fast foodova bila bazična - hamburgeri, kebab, hot dog... Konfekcijska prehrana, mogli bismo reći. Jambrović, inače profesionalni kuhar s majstorskim ispitom, odlučio je prodrmati učmalu gastroscenu.
Tako je gotovo od prvog dana mušterijama ponudio - crnilo. Crna pizza, crni hamburgeri, crna tijesta... Što je sad ovo, pitali su mnogi, a bilo je i skeptika koji su mu govorili da takvo nešto nikada neće proći u Daruvaru.
- Svatko je imao svoje mišljenje, ali poznat sam po tome da, kad nešto zacrtam, idem po svome, tako da se nisam previše obazirao - kaže.
Crnilo koje spominjemo zapravo je crnilo od sipe koje se dodaje u tijesto prilikom miješanja (da, Jambrović i njegov tim sva svoja tijesta, za pizzu, burgere i gyrose, sami mijese i to svakoga dana kako bi bila svježa), a pazi se da se crnila ne stavi previše kako tijesto ne bi poprimilo riblji okus.
Osim crnih, tu su i tradicionalne pizze, ali i u Daruvaru dotad nepoznat gyros kao i rusko-ukrajinski specijalitet "šašlik" koji je postao pravi hit.
- Za šašlik moraš biti stvarno gladan, teško ga je čitavog pojesti. Ja sam uspio samo jednom - smije se Dean.
Šašlik postao omiljena delicija
Šašlik je samo donekle sličan kebabu, no filozofija pripreme je potpuno drugačija. Kebab se pravi od mljevenog mesa koje dolazi zamrznuto, a ostaci se u mnogim fast-foodovima spremaju za idući dan pa podgrijavaju. Kod šašlika je to nezamislivo. Trebalo mu je pola godine da ga Daruvar prigrli, ali sada je omiljena delicija među gladnima.
- Radi se o čitavom komadu svinjskog vrata bez kosti koji se reže na trakice i zatim marinira. Ta marinada je ključna, a sastoji se od vina, jogurta, senfa i češnjaka te se stavlja na gril na ražnjiću, a potom se s njega skida u vruću lepinju te se dodaju salate po izboru kupca i ljuti ili blagi umak. Vratina mora biti svježa, kod mene nema zamrznutog mesa i baš svakog jutra odlazim u obližnju mesnicu. Želim da sve bude isključivo domaće, svježe i kvalitetno - inzistira kuhar.
No, mogli bismo sada napisati i knjigu o bogatom meniju fast-fooda Black&White, ali još je bogatija životna priča ovog radišnog čovjeka.
Završio je tako kuharstvo u Daruvaru, gdje će kasnije položiti i majstorski ispit, a "trbuhom za kruhom" otišao je, kao i mnogi drugi, raditi sezonske poslove na obali. Kuhao je tako u elitnim restoranima duž gotovo cijelog Jadrana, od Istre do južnih krajeva i gdje god bi došao ubrzo bi postao šef kuhinje. Tijekom jedne od sezona na moru upoznao je i svoju suprugu Nikolinu koja je danas jedna od troje kuhara piva u daruvarskoj pivovari. Vratili su se u Daruvar, Nikolini se isprva bilo teško prilagoditi na novu i malu sredinu, ali se i ona ubrzo zaljubila u grad i našla posao kada je, iznebuha, Dean dobio priliku života.
- Dobio sam posao u Njemačkoj, u jednom vrhunskom restoranu nedaleko Frankfurta. Kako je u blizini francuska granica, jela su bila njemačko-francuska. Tamo sam naučio pripremati sjajne stvari, patke, guske, jelene, divlje zečeve i jako, jako puno lososa na različite načine, jako ga vole. Bilo je to dosta stresno, kao što već jest u kuhinjama vrhunskih restorana, to najbolje zna svaki chef, ali sam i jako puno toga naučio. Plan je bio ostati tri godine, riješiti egzistencijalne probleme i vratiti se kući, no za samo dvije godine ponudili su mi mjesto šefa kuhinje i puno veću plaću. Naposljetku sam ostao punih šest godina dok me supruga čekala u Daruvaru. Na tome sam joj neizmjerno zahvalan, ne znam bi li svaka žena toliko dugo trpjela samoću. Dolazio sam svakih nekoliko mjeseci, ali nakratko... - prisjeća se tih dana Dean.
Nostalgija za Daruvarom, a pogotovo želja da vrijeme provodi s obitelji, naposljetku je prevladala "potjeru" za novcem i karijerom. Riješio je svoju egzistenciju i odlučio se upustiti u Black&White avanturu.
- Izvorno mi je želja bila (i ostala) otvoriti obiteljski restoran. Najstarija kćer završila je Hotelijersko-turističku školu, trenutno je na studiju, a manje više svi osim 12-godišnjeg sina koji je još premalen (ostalo su cure) su zainteresirani za kuhanje i kuharstvo. No, u početku sam shvatio da možda još nije vrijeme za restoran tog tipa u Daruvaru, nisam bio siguran da bi bilo dovoljno zainteresiranih, pa sam se odlučio za fast food varijantu. Problem je i nedostatak adekvatnog prostora - pojašnjava.
Primjećujemo kako se u protekle vrijeme daruvarsko gastroscena ipak promijenila i to nabolje. Black&White je tako sada dio projekta "6-Elementi" kojeg je osmislila Turistička zajednica Daruvar-Papuk, a u sklopu koje su svoja fitness, jela za sportaše i jela za jačanje imuniteta predstavili daruvarski restorani. Projekt je u grad privukao čak i najpoznatijeg hrvatsko-engleskog gastro novinara Paula Bradburyja koji je bio oduševljen ponudom.
Ne boji se inspekcija
- Definitivno! Vide se veliki pomaci iz dana u dan. Ljudi su sve skloniji sjesti u restoran i pojesti nešto ukusno i kvalitetno. Do prije nekoliko godina ponuda je bila vrlo siromašna, a sada se stvarno može reći da imamo što dati gostima - kaže Jambrović, dodajući kako nikada nije kasno da realizira ideju o pravom, velikom "slow food" restoranu u Daruvaru.
Pitamo ga i za razliku u poslovanju u Njemačkoj i Hrvatskoj. Smije se i kaže da je ogromna.
- Evo, mali primjer. U šest godina koliko sam radio u Njemačkoj nijednom nam nije došla inspekcija. Ustvari, možda jednom. Nema potrebe. Igraju na povjerenje. No, ako dođu i pronađu neku nepravilnost, gadno ćeš se provesti. Ovdje, pak, nema inspekcije koja mi nije došla i redovito dolaze. Srećom, držim se svih mogućih propisa tako da mi ih nikada nije problem primiti jer znam da sve radim kako treba - kaže.
U Njemačkoj je naučio i radnu etiku, odnosno, kako se poslodavac treba ophoditi sa svojim zaposlenicima, nešto što je u Hrvatskoj prava rijetkost. Tako u malenom, a utjecajem veliko, fast foodu Black&White radi čak sedmero ljudi od čega je pet kuhara! Jedan od njih je i Dean koji svakog dana, osim nedjelje kada se ne radi, na posao dolazi u 7 ujutro. Priprema sastojke, mijesi tijesto, sve što je potrebno, a u kuhinji ostaje do 15 h kada preuzima dostavu, jer Black&White hranu dostavlja besplatno po čitavom gradu. Zašto onda pet kuhara?
Gladna usta čekaju...
- Svatko uz slobodnu nedjelju mora imati i pravo na slobodne dane. Nema prekovremenih, svatko radi svojih osam sati. Ne želim izrabljivati ljude. Da bih to postigao, moram imati toliko kuhara, kako bi svatko imao pravo na slobodne dane, godišnji odmor, otišao na bolovanje kada je potrebno... - kaže.
Pitamo ga za kraj što zimi, kada je u gradu ipak manje ljudi. Dean kaže kako će i ove, kao i lanjske godine, prilagoditi jelovnik i to već u vrijeme Adventa kada namjerava ponuditi domaće germ-knedle koje će sami mijesiti.
- Nikako one smrznute iz trgovačkih centara kakve su ljudi navikli jesti na kućicama u, recimo, Zagrebu. Naše su prave, ručno rađene i vjerujem da će biti hit - najavljuje marljivi kuhar.
Telefon mu zvoni, juri dalje, gladna usta čekaju...
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!