Interventna policajka Magdalena: "Jedva čekam da me pošalju na Poljud na osiguranje utakmice"
"Iako kolegice pričaju da je to zapravo teži dio posla, htjela bih doživjeti Poljud i tu atmosferu o kojoj svi pričaju", istaknula je Magdalena
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Magdalena Oršić (22) jedna je od tri interventne policajke PU bjelovarsko-bilogorske, koja je osim u svom poslu, ujedno i iznimno uspješna sportašica. Iako je njena prva ljubav, barem kada je sport u pitanju, nogomet, najbolje se snalazi na rukometnim terenima, a posljednjih mjeseci bilježi i odlične rezultate u maratonu.
Prva utrka na kojoj je nastupila bio je proljetni polumaraton Zagreb 21, na kojemu je u konkurenciji policijskih službenica osvojila drugo mjesto, o čemu više možete pročitati ovdje. Da taj uspjeh nije bio slučajan, Magdalena je dokazala nešto kasnije i na trail utrci u Virovitici, kada je ponovila isti rezultat.
Kolege kao motivacija
- S trčanjem sam počela prije otprilike godinu dana i to na igralištu. U početku sam trčala 10 krugova, zatim 20, da bi kasnije to bilo između 50 i 60 te sam shvatila da bi se mogla okušati u tome. Velika motivacija bile su mi muške kolege s posla koji stvarno puno trče, a kada sam vidjela njih, rekla sam si: „pa zašto ne bi i ja“, objašnjava nam interventna policajka Magdalena, koja nam više nego skromno napominje da se ranije spomenuti rezultati maratona odnosne isključivo na razinu MUP-a.
Magdalena s majkom, ocem i bratom živi u Palešniku, naselju u sastavu Općine Hercegovac, a upravo se u muškom dijelu obitelji vjerojatno krije tajna posla kojim se danas bavi.
- Tata i brat također rade u policiji, ali moram priznati da sam oduvijek htjela raditi kao interventna policajka. U početku me brat malo i zezao, u smislu „nećeš ti to moći završiti“, ali je zapravo cijelo vrijeme vjerovao u mene, priča nam naša sugovornica, koja je nakon osnovne škole u Palešniku i Hercegovcu, završila Tehničku školu u Kutini, smjer računarstvo.
Te godine kada je bila maturant, upisi u Policijsku akademiju održavali su se prije nego što je njena generacija polagala maturu te je morala pričekati više od godinu dana da dobije priliku proći devetomjesečnu obuku i postati policajka.
Fizički rad
- Nakon srednje škole radila sam u jednom voćnjaku u Palešniku, u kojemu se na 25 hektara uzgajaju jabuke. Nisam imala niti radno vrijeme, niti točan opis posla koji sam radila, odnosno radila sam sve što je bilo potrebno. Iako mi fizički posao nije stran, jer i danas s tatom radim u šumi, gdje imamo svoju liniju drva, čim mi se ukazala prilika prijavila sam se na Policijsku akademiju, govori Magdalena.
Tijekom školovanja za policajku obišla je Pulu, Korenicu, Bajakovo te nekoliko postaja u Zagrebu. Po njegovom završetku, dobila je rješenje o zaposlenju u temeljnoj policiji u Bjelovaru, a nakon godinu i pol dana provedenih u tom odjelu, prijavila se na testiranje za Interventnu jedinicu policije.
- Budući da se cijeli život bavim sportom, nisam imala nikakvih problema proći to testiranje. Od malih nogu s dečkima sam igrala nogomet, kasnije sam ga počela i trenirati. Imali smo zbilja dobru ekipu u Hercegovcu, usudila bih s reći i najbolju u županiji. U trećem razredu osnovne škole, paralelno s nogometom, počela sam trenirati i rukomet, u kojemu sam i danas, pojašnjava mlada policajka, koja je cijelu svoju rukometnu karijeru provela u RK Garešnici, klubu koji se trenutno natječe u 2. HRL Sjever.
Odlična rukometašica
Da je riječ o perspektivnoj rukometašici govori i podatak da je drugi strijelac te lige. Čak štoviše, za vodećom je zaostala svega 9 golova, uz napomenu da je naša sugovornica odigrala tri utakmice manje. Gledajući postotak zabijenih golova, Magdalena je najefikasniji strijelac lige, a po utakmici protivničku mrežu zatrese u prosjeku 10 puta.
Njenu kvalitetu prepoznao je čak i Umag, trećeplasirana ekipa elitnog razreda hrvatskog ženskog rukometa, međutim zbog poslovnih obveza, odnosno prevelike udaljenosti Magdalena je taj poziv morala odbiti, dodajući „ dobro je meni u Garešnici“.
- U sportu, što kroz privatno vrijeme, što kroz posao planiram ostati i dalje. Želja mi je na jesen upisati Kineziološki fakultet, smjer kondicijska priprema, što će mi biti korisno i u interventnoj jedinici, u kojoj se vidim još dugo. Do sada sam uvijek uspjela uskladiti sve svoje obveze, stoga se ne bojim da neću moći uz posao paralelno studirati i igrati rukomet, odlučno ističe Magdalena Oršić.
Posao u temeljnoj i interventnoj jedinici, kaže, uvelike se razlikuju. Temeljna policija obuhvaća sve, od pismena do intervencija, objašnjava nam Magdalena i dodaje da su pripadnici te jedinici prvi koji dolaze na nepoznat teren.
- U tim trenutcima nema nikoga drugog tko bi vam eventualno stao u zaštitu, dok pripadnici interventne policije već otprilike znaju što ih može očekivati na intervenciji. Također, nikada ne idemo sami već djelujemo kao grupa. Uvijek je tu još nekoliko kolega, priča nam mlada policajka.
Osim samih intervencija, posao ove jedinice je dovođenje, privođenje, preprata osoba po sudovima i to u svih pet gradova naše županije, ali i diljem Lijepe naše. Nadalje, iako nije obveza, Magdalena, ali i gotovo svi drugi interventni policajci, svaki dan barem sat vremena provode u teretani, kako bi održavali psihičku, ali i mentalnu kondiciju.
Mentalna snaga
Upravo mentalna snaga, ističe, često zna biti prevaga u raznim situacijama.
- Primjerice, sjećam se jedne intervencije u jednom obližnjem naselju, za koju smo dobili dojavu oko pola jedan u noći. Nismo znali što nas tamo čeka, samo su nam preko veze javili da treba pomoć. Mrak. Noć. Bilo nas je petero, a među nama i jedna vježbenica koju uvijek posebno treba čuvati, jer nema oružje. Došli smo tamo, kad ono metež. U tim trenutcima treba ostati hladan, pribran i profesionalan, a ujedno treba brzo reagirati te riješiti stvari, prepričava nam Magdalena te dodaje da se nakon intervencija zapravo o njima i ne priča puno, već se okreće novim zadacima.
Dodaje i to da među težim terenima svakako spadaju zadaci u kojima čuvaju državnu granicu, prvenstvenu tu misli na one prirodne. Nekoliko dana prije našeg razgovara, Magdalena se vratila s jednog takvog terena u Topuskom, gdje provode 10 dana, a potom su jednako toliko vremena u matičnoj policijskoj upravi i tako u krug.
- Smjene u tim ciklusima traju po 12 sati i to većinu vremena provodimo u ophodnji, nerijetko i po vrlo teškom terenu. Međutim, to mi zbilja ne pada teško, dapače. Jedino mali problem zna biti prilikom lošeg vremena, kada pada kiša ili snijeg, pa smo često mokri do kože, ističe Magdalena.
Još jedna vrlo bitna stvar koji interventni policajci moraju savladati je uigranost na samom terenu. Kako kaže, samo jedan pogled dovoljan je da se zna tko će ići lijevo, a tko desno.
Muški i ženski poslovi
- Kao i u svemu, za takvu organiziranost najvažnija je priprema. U interventnoj jedinici imamo posebne treninge gdje se takve situacije uvježbavaju. Obuku provode instruktori za tjelesnu spremnu, gađanje i taktičko postupanje, ukratko objašnjava naša sugovornica.
Kako kaže, u interventnoj jedinici nema podjela na „muške i ženske“ poslove, već su svi jednaki. Jedino na što se mora paziti je pregled osoba.
- Uvijek žena mora pregledavati ženu. Tu mislim na situacije kada postoji sumnja da osoba posjeduje neka nedozvoljena sredstva, poput opojnih droga, koje često skrivaju u raznim dijelovima odjeće ili u kosi. Takvi pregledi odvijaju se u našim prostorijama, izuzev kada se sumnja da osoba posjeduje vatreno ili hladno oružje, tada se pregled obavlja na samom terenu, pojašnjava mlada interventna policajka.
Pandemija korona virusa, osim što je na ovaj ili onaj način utjecala na sve nas, svima nam je poremetila barem neke planove i želje, a iznimka nije niti naša sugovornica.
Želi doživjeti Poljud
- Do sada nisam bila na osiguranju niti jedne utakmice, što mi je velika želja. Iako kolegice pričaju da je to zapravo teži dio posla, jer dugo vremena provedemo u punoj opremi, htjela bih doživjeti recimo Poljud i tu atmosferu o kojoj svi pričaju, ističe Magdalena, iako, dodaje u šali, Dinamo joj je ipak malo draži.
Odluka da se priključi interventnoj policiji, kaže, njene prijatelje nije iznenadila. Dapače, od nje su i očekivali da radi ili u policiji ili u vojsci, jer je uvijek bila jako aktivna.
- Stvarno sam pravi sportski tip i potrebna mi je uvijek neka akcija. Naravno, kad je prilika volim biti i „obična cura“, koja se voli srediti, obući haljinu ili štikle. Međutim, imam samo dva ili tri para štikli, dok tenisica imam barem 12 pari, kroz smijeh nam priča Magdalena te dodaje da joj ne pada teško što za vrijeme radnog vremena često ne koristi niti ono malo dozvoljene šminke, jer po pravilima struke policajke, ako se i šminkaju to mora biti decentno i ne smiju se po ničemu isticati.
Sport joj je i ispušni ventil, odnosno način opuštanja, a voli biti i kreativna te za Božić ili Uskrs u ruke uzima škarice i ljepilo i izrađuje razne ukrase, koje je, kako kaže, za vrijeme rada u voćnjaku, često znala prodavati na tržnici.
Poticaj drugima
Magdalena Oršić, izuzetno je simpatična i nadasve skromna djevojka, koja uistinu voli svoj posao, o kojem, baš kao i o sportu, priča s velikim entuzijazmom. Za kraj, ističe da ju posebno veseli činjenica što su njeni rezultati na maratonima potaknuli i druge kolegice i kolege da odluče iskušati u tome.
- Drago mi je i to da su neke moje prijateljice, nakon što čule da radim u policiji, i same odlučile pristupiti Policijskoj akademiji. Posebice tu mislim na svoj klub, u kojemu sada već nekoliko djevojaka također, nosi uniformu, pa mogu reći da smo pravi „policijski klub“, u svom stilu, kroz smijeh, zaključuje mlada interventna policajka Magdalena Oršić.