Ihor iz Ukrajine daruvarski je gimnazijalac: "U mjesec dana naučio hrvatski i osvojio srca svih u školi"

DARUVAR – Došao je u Hrvatsku krajem travnja. Svoj dom u malenom gradiću pored Lavova u Ukrajini zamijenio je novom zemljom, novim gradom i novim ljudima koje u početku zbog jezične barijere nije razumio. Došao je s majkom Marijom i dva mačka. Svoje novo gnijezdo svili su u Daruvaru iz kojega možda više nikada neće ni otići…

Njegovo ime je Ihor Bezpalko, ima 15 godina i učenik je Gimnazije Daruvar. Svega tri mjeseca nakon što je krenuo u školu u Daruvaru, Ihor sjajno govori hrvatski jezik na kojem prati i nastavu. U to kratkom periodu savladao je jezik, ali i osvojio srca svojih školskih kolega i profesora daruvarske Gimnazije. Ovo je priča o njemu, ali i o daruvarskoj Gimnaziji. Iz jedne naoko ružne situacije u kojoj mladi čovjek bježi od rata i napušta svoj dom, nastala je nova priča zahvaljujući kojoj su svi nešto novo naučili, usvojili i pomaknuli svoje granice.

Svladavanje hrvatskog jezika

-Za mene je bilo najstresnije što nikada ranije nisam mijenjao školu i kolektiv. A tu su bile i poteškoće s jezikom. Prije dolaska u Hrvatsku uz ukrajinski, govorio sam samo engleski jezik. Iako sam učio i poljski, s hrvatskim se nisam susreo. Njega sam počeo učiti tek kada sam došao u Daruvar i kada sam krenuo u Gimnaziju. Bilo je teško, no kako je rekao moj profesor Leo Žukina, koji me podučavao hrvatskom, inače bivši učenik daruvarske Gimnazije: „Govorit ćeš hrvatski jezik za mjesec dana". Tako je naposljetku i bilo. Brzo sam ga naučio i sada je sve lakše, kazao nam je Ihor koji je ranije dva puta posjetio Hrvatsku.

Oba puta bilo je to ljetovanje u Drveniku pored Makarske. Ono što je specifično u ovoj priči jest to da je Ihorova majka ranijih godina spomenula kako joj je želja živjeti u Hrvatskoj. Iako u neželjenim okolnostima, ta joj se želja i ostvarila.

U malenom gradiću svega 10 kilometara udaljenom od Lavova, Ihor je ostavio 20-godišnjeg brata Vladislava kojeg od milja svi zovu Slavko i oca Olega. Iako se gotovo redovito čuju, vidjeli se nisu otkako su se proljetos razdvojili.

-U posljednje se vrijeme slabije možemo čuti jer u Ukrajini nema struje i Interneta. Sve je to jako teško, kratko je kazao Ihor u čijem glasu smo osjetili tugu zbog razdvojenosti od članova obitelji. Budući da u ovoj tužnoj priči ima jako lijepih stvari koje su se dogodile otkako je Ihor u Daruvaru, bazirali smo se na njih ne želeći mu otvarati bolne rane uzrokovane ratnim zbivanjima.

Promišljanja o studiju i budućnosti

Ribana Moulis, razrednica i nastavnica geografije kazala nam je kako Ihor sada bez teškoća prati nastavu na hrvatskom jeziku.

-U početku smo se sporazumijevali na engleskom jeziku, ali s obzirom da je Ihor jako brzo usvajao gradivo, sada to više nije potrebno. Tek ako mu nešto nije jasno, on pita pa ponekad ubacimo engleski jezik. Ihor je inače odličan mladić. Uzoran je, pristojan, brzo uči, ima dobre ocjene, jako je ambiciozan i sjajno se uklopio u razred. Zasta je fascinantno da je unatoč problemima s jezikom i promjenom okoline, svim ne lijepim događajima koji su ga snašli i zbog kojih se našao u Daruvaru, Ihor među najboljim učenicima u razredu. To i nas, nastavni kolektiv, impresionira. Mislim da se dobro osjeća među nama, iskrena je razrednica.

To nam je potvrdio i Ihor odavši kako se dobro osjeća u školi, ali i u gradu Daruvaru.

-Ljudi su ovdje jako dobri. To se osjeti, kaže Ihor koji jednoga dana namjerava upisati studij. Koji smjer, u ovome trenutno još ne zna, no u tome će mu zasigurno pomoći sveobuhvatno gimnazijsko gradivo.

Ono što Ihora u slobodno vrijeme najviše veseli i opušta svakako je slušanje glazbe.

Obožava čaj i glazbu

-Bez glazbe nisam potpun. Ona me otvara, daje mi mir i spokoj. U razredu imam prijateljicu koja pjeva u daruvarskom bendu Venera. Jednoga dana olio bih naučiti svirati gitaru, otkriva nam Ihor koji obožava piti voćne čajeve od kojih ne odustaje niti u ljetnim mjesecima.

-Sjećam se da sam na početku rujna, kada smo se predstavljali jedan drugome u razredu, rekao da mi je čaj omiljeno piće. Tada mi je moj profesor Leo odao kako vi u Hrvatskoj ljeti baš i ne pijete čajeve. Znam da mi je to bilo neobično i simpatično, priznaje Ihor kojemu se u Daruvaru najviše sviđa centar grada. Od okolnih gradova posjetio je Pakrac, a bio je i u Splitu te u Varaždinu. Upitali smo ga bi li se jednoga dana, kada rat završi, volio vratiti u rodnu Ukrajinu.

-Sada definitivno ne bih. No, kada sve ovo prestane, volio bih posjetiti Ukrajinu i svoje rodno mjesto. Da li bih se volio vratiti zauvijek, u ovome trenutku ne znam. Moja mama je također zadovoljna u Hrvatskoj, lijepo nam je ovdje, kaže nam Ihor kojemu su u Ukrajini nekada omiljeni predmeti bili engleski jezik i informatika. Sada kaže da je „kliknuo“ s matematikom koja mu je sve draža.

Ihor je polazio 9. razred osnovne škole u Ukrajini, a taj je program nakon dolaska u Hrvatsku, završio online. Ono što mu je olakšalo put u daruvarskoj Gimnaziji, odaje nam to i razrednica, svakako je dobro predznanje.

Poliglot koji poznaje mnoštvo jezika

-Ostali učenici lijepo su prihvatili Ihora. Topli su prema njemu, u početku su mu puno pomagali, slali zadaću, prevodili ako je bilo potrebno. Svi smo jako zadovoljni s ovim novim iskustvom s kojim smo se suočili, kaže Ribana Moulis.

Pitali smo Ihora je li ga u početku bilo strah svih tih promjena koje su a snašle, a iznenadio nas je svojim odgovorom kako ga je i sada strah.

-Strah me svakog novog ispita, bojim se ispita iz geografije, povijesti, latinskog jezika…, našalio se Ihor kojemu je veoma stalo savladati sve prepreke koje su stavljene pred njega. Još jedan je to dokaz skromnosti i odgovornosti kojom zrači ovaj mladić.

Inače, MojPortal je još u rujnu pisao kako je pravi izazov na djelatnicima i učenicima daruvarske gimnazije jer im se pridružuje mladi Ukrajinac koji ranije nije bio uključen u hrvatsko osnovnoškolsko obrazovanje već je završio ukrajinsku online školu. U trenutku kada smo tada razgovarali s ravnateljicom Romanom Herout znalo se samo da imaju suglasnost ministra obrazovanja za upis djeteta iz Ukrajine te da su u potrazi za profesorom ili profesoricom hrvatskog jezika koji će biti zadužen za pripremnu nastavu koju mladi Ukrajinac ima pravo slušati. To je prvi put da su se iz daruvarske Gimnazije susreli s nečim ovako izazovnim

- Ono u što sam sigurna jest da ćemo svi dati sve od sebe da mu olakšamo novi školski početak, dobit će svu moguću pomoć, pa tko i psihološku. Koliko će njemu trebati vremena da se adaptira, te da počne pratiti nastavu na hrvatskom, vrijeme će pokazati, kazala nam je ravnateljica u rujnu.  

Traumatična iskustva

Danas, tri i pol mjeseca nakon uključivanja u nastavu, situacija sasvim drugačija. Ponos i sreća se ne mogu sakriti. Ne kriju to psihologinja Elizabeta Sabljić, a niti ravnateljica Romana Herout.

-U svakom slučaju, za svako dijete je promjena okoline i promjena društva dovoljan stres. A kamoli dolazak iz ratom pogođene države i dolazak u državu u kojoj ne znaš jezik. Teška je to situacija, no Ihor je mladić koji je izrazito zainteresiran za znati, snaći se, družiti se… Ta njegova proaktivnost je nešto što je u cijeloj priči najvažnije i što je nama olakšalo naš posao. On je otvoren za našu pomoć, s njim se vrlo lako dogovoriti, komunicirati, lako dolazimo do toga gdje postoji prostor za novi napredak, ističe Sabljić kojoj se čini kako su u velikom plusu što je Ihor došao u daruvarsku Gimnaziju i što su ga imali priliku upoznati.

-Drugi učenici od njega mogu toliko toga novoga naučiti. On je naš poliglot. Osim ukrajinskog, ruskog i engleskog jezika, on je učio poljski jezik, a sada uči hrvatski, njemački i latinski. Pomno sluša i češki koji se govori u Daruvaru. Izrazito je zainteresiran za sve to. Malo pričamo na hrvatskom, zatim se prebacimo na engleski pa on meni kaže kako se to kaže na ukrajinskom, pronađemo inačicu na ruskom i poveznicu s češkim. Vrlo zanimljivo iskustvo za sve nas, zaključuje psihologinja Sabljić koja je Ihoru podrška i u svim ostalim traumatskim iskustvima koje je doživio zbog rata u svojoj zemlji.

Ponosni u školi

Veseli ju i to što postoji mogućnost da Ihor i njegova majka ostanu živjeti u Hrvatskoj.

-Ihor je već u promišljanju o maturi i budućnosti u Hrvatskoj, što je kompliment i za naš grad i ovu sredinu. Majka i Ihor ne skrivaju da se kod nas osjećaju prihvaćenima, kaže Sabljić.

Ravnateljica Romana Herout prisjeća se prvog susreta s Ihorovom majkom koja se došla informirati kako bih se njezin sin mogao upisati u daruvarsku Gimnaziju.

-Čim je dobio svjedodžbu 9. razreda ukrajinske škole, slali smo te dokumente u Ministarstvo i čekali suglasnost te potom Ihora upisali u 1. razred. Danas, nakon više od tri mjeseca intenzivnog poznanstva i druženja s Ihorom, možemo s ponosom reći kako je ovo iskustvo obogatilo i nas kao školu. On je prekrasan mladić, jako zainteresiran i inteligentan. Savladao je hrvatski jezik u nešto malo više od mjesec i pol dana. Da će to tako biti odmah nam je rekao i mladi profesor Leo Žukina koji je podučavao Ihora hrvatskom jeziku, prisjeća se ravnateljica Romana Herout. Doći u gimnazijski program ponekad je i našim učenicima stresno i teško, a to je još jedan dokaz o snazi koju ovaj mladić ima, ponosna je Herout.

Dobijete informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!