Hostel Daruvar više nije u vlasništvu Grada Daruvara ili priča o ekonomiji, nostalgiji i politici
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Hostel Daruvar s današnjim danom i formalno počinje izlaziti iz vlasništva Grada Daruvara i počinje proces prelaska u vlasništvo bogate Jadranka Grupe koja ga je posljednjih godina putem najma koristila za smještaj svojih radnika.
Nedavna odluka Gradskog vijeća o namjeri prodaje hostela Daruvar u Malom Lošinju izazvala je niz reakcija u Daruvaru. Odluka o prodaji usvojena je većinom glasova gradskih vijećnika. Oporba se usprotivila, a najkonkretniji i najglasniji u zalaganju da se hostel ne proda bio je daruvarski SDP koji je potom pokrenuo peticiju kojom se htio izboriti za obustavu procesa prodaje hostela, o čemu smo pisali OVDJE.
Plaćanje kredita
Aktualna gradska vlast (HDZ) i gradonačelnik Damir Lneniček obrazložili su odluku o prodaji (početna prodajna cijena hostela iznosila je 1,039.000 eura) namjerom da s dobivenim iznosom zatvori kredit za izgradnju novog dijela Dječjeg vrtića Vladimir Nazor, izmjenu LED rasvjete i kupnju Doma za starije i nemoćne i tako rasterete proračunske obaveze grada.
SDP je, pak, svoje protivljenje prodaji, osim na Gradskom vijeću, objasnio i u uvodnom tekstu za potpisivanje peticije koji glasi ovako:
"Članovi gradske organizacije SDP Daruvar smatraju da je apsurdno da Grad Daruvar želi prodati ovaj vrijedni objekt koji su financirali građani Daruvara samo da bi se pokrio minus gradskog proračuna, koji je nastao nekontroliranim trošenjem Vaših i naših sredstava uplaćenih u gradski proračun. Ako se također protivite ovoj odluci, molimo Vas ljubazno da ispunite ovu peticiju, te ju po mogućnosti podijelite na svom profilu kako bi bila vidljiva što većem broju Vaših prijatelja."
No, čini se da se ni sami Daruvarčani, a mnogima se bude nostalgične uspomene na spomen hostela u Malom Lošinju, nisu baš pretjerano uzbudili oko prodaje. Peticiju protiv prodaje hostela do danas je potpisalo 1055 Daruvarčana. Nije mala brojka, ali nije ni velika, 10,38 posto ukupnog stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva.
Anketni komentari
Što se komentara u anketi tiče, i oni su zanimljivi za pročitati. Nostalgija je riječ koja se jako često spominjala u kontekstu protivljenja prodaje hostela. O ekonomiji je malo tko govorio, a ako ju je netko i spominjao, bolje bi bilo da nije jer se odmah vidi da to nije teren na kojem su "domaći".
Zanimljivo je što se, primjerice, nitko nije sjetio postaviti pitanje: "Koliko uopće hostel godišnje uprihodi?". To bi, recimo, bio podatak od kojeg se može krenuti u neku konkretniju priču.
Jer, svaka čast uspomenama, svi ih imamo, ali doista je važno pitanje koliko se isplati imati u vlasništvu hostel koji ne generira dobit? (Nije to samo pitanje hostela, ima toga u Daruvaru još.)
Jer ako nema dobiti, i to građani na kraju moraju platiti. A mnogo toga se promijenilo u našim životima posljednjih 30-ak godina i danas se na gotovo pa sve gleda, slobodno možemo reći i nažalost, - tržišno.
Iz anketnih komentara (tko je htio mogao je u online peticiji ostaviti komentar i objasniti zašto se protivi prodaji hostela) moglo se izvući i nekoliko zanimljivih zaključaka.
Recimo, vidi se da dio građana ne zna da je hostel posljednjih godina bio u najmu jer u svom komentaru kao rješenje za spas predlažu da - hostel ide u najam.
Nadalje, dosta potpisnika peticije "vjeruje da hostel može biti profitabilan", ali nitko ne navodi ni jedan model po kojem bi on to i mogao biti (priča o kontinuiranim transformacijama ponuda svih hostela radi opstanka na tržištu je složena pa je možemo razraditi nekom drugom prilikom). Vjerovanje i ekonomija teško idu ruku pod ruku.
Povoljna ljetovanja
Naravno, kada građani pišu takve stvari, tu je više riječ o nadi, želji i dobroj namjeri, ali u razmišljanjima nema baš ničega ekonomskog, analize tržišta, prihoda, rashoda i svega onoga što bi bilo ključno da hostel ostane u vlasništvu građana.
Neki ne razumiju koncept prodaje imovine u vlasništvu Grada pa smatraju da vlast ne može sama odlučiti o tome nego da bi odluku trebali donijeti građani. To bi čak i moglo biti izvedivo da se SDP sjetio umjesto peticije organizirati referendum, ali iz nekog razloga su se ipak odlučili za peticiju. Referendum je, naime, oblik izravnoga odlučivanja, izjašnjavanja građana o nekim pitanjima od osobite važnosti za užu ili širu zajednicu.
Potpuno je razumljivo što neki žele da hostel ostane u vlasništvu Grada kako bi djeca mogla otići na ljetovanje, a da roditelji financijski prežive tu kratku, ali zahtjevnu ljetnu avanturu. Pogotovo jer ima dosta onih kojima je to luksuz kojeg si nikako ne mogu priuštiti. No, ta je priča zapravo završila prije više godina. Sada u hostelu Daruvar već nekoliko sezona nakon napornog radnog dana leže spremačice Jadranka Grupe i kako stvari stoje, tako će neko još neko vrijeme i ostati. A Daruvarčani bi, barem takve poruke šalje aktualna vlast, od sljedećeg ljeta trebali povoljno ljetovati u Tkonu u Kulturno-obrazovnom centru kojeg gradi Savez Čeha i koji će, ako tako i bude, vjerojatno postati "novi Mali Lošinj", generacijama koje dolaze.
Neki u komentarima predlažu i preuređenje hostela, ali zapravo je jasno da za takav zahvat Grad sredstava nema.
Bez tržišnog potencijala
Između ostalog, novi vlasnik hostela, Jadranka Grupa, i dalje će ga - danas su to rekli - koristiti za smještaj radnika. Dakle ni oni, a od turizma godišnje uprihode milijune eura, ne vide hostel Daruvar kao isplativ komercijalni turistički objekt. A turizam im je posao.
Nekakav pokazatelj je i to što se na natječaj javila samo Jadranka Grupa, a prodaja je bila oglašena u svim značajnijim nacionalnim medijima. Da je hostel doista ima tržišni potencijal, vjerojatno bi se uključilo više zainteresiranih igrača.
Hostel je već jednom ranije bio nuđen "najboljem ponuđaču", ali i taj je pokušaj neslavno propao.
I možemo tako do unedogled, poanta je jasna: Daruvarčani - pogotovo oni stariji - emotivno su, i to je potpuno razumljivo, vezani za hostel u Malom Lošinju i teško im je povjerovati da više neće biti "njihov". No, nitko nije imao i nema rješenje kako priču s hostelom okrenuti u korist Grada i građana Daruvara.
Istina je vrlo jasna i ima nekoliko aspekata.
Prvi je da je hostel Daruvar godinama tržišno neisplativ.
Drugi je da se Daruvarčani nisu pretjerano pobunili protiv prodaje hostela, sudeći prema peticiji koju je potpisalo 1055 građana, ali da barem njih 10 posto starijih od 16 godina, što nije zanemariv broj, odluka o prodaji itekako smeta.
Nitko ga nije znao voditi
No, treći aspekt možda je i najznačajniji.
Naime, jednu činjenicu je jako važno uzeti u obzir: Daruvarom su u posljednjih 30 godina vladali i HSS i SDP i HDZ i nitko od njih nije uspio hostel u Malom Lošinju voditi tako da Grad ima neku opipljivu korist od njega.
Slično je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća poručio i vijećnik SDP-a Dalibor Jareš rekavši: "Nije mi jasno da jedan objekt usred Bilogore može funkcionirati profitabilno, a da objekt na moru već 30 godina ne može normalno poslovati?!".
Dakle, ni jedna od političkih struktura koje su vodile Grad Daruvar u posljednjih 30 godina nije znala voditi hostel u Malom Lošinju tako da on bude profitabilan.
Ni HSS ni SDP ni HDZ.
Svi su imali svoju priliku.
Tako da je prodaja hostela, ako ćemo iskreno, zapravo bila samo pitanje vremena. Kao što je bilo samo pitanje vremena kada će škverovi otići kvragu.
Koliki su prihodi hostela?
Element nostalgije nema nikakvu ekonomsku vrijednost, ali je dijelu ljudi jako važan. Jer, kako je rekao Igor Jareš: "Svi se sjećamo kako smo kao djeca išli u Mali Lošinj na ljetovanje...".
Ali od nostalgije se, na žalost, danas ne živi.
Zna li itko kako je poslovao hostel Daruvar do 2019. godine kada ga je Grad dao u najam?
Od Grada smo tražili dokumente o poslovanju hostela i dobili podatke od 2014. do 2018. godine, odnosno do trenutka kada je predan u najam. Obračune je radio knjigovodstveni ured Rašić. Iz obračuna je vidljivo da je hostel ostvarivao BRUTO dobit (dakle, dobit PRIJE oporezivanja, neto dobit je manja) i to točno ovakvu:
2014. godina - 67,041,77 kn
2015. godina - 70.958,20 kn
2016. godina - 146.641,38 kn
2017. godina - 113.585,99 kn
2018. godina - 151.201,62 kn
Iako ove brojke na prvu sugeriraju kako je hostel generirao profit, računovodstveni ured Rašić u službenoj napomeni kaže kako ove brojke zapravo ne prikazuju realno stanje jer u njima nisu obuhvaćeni svi troškovi.
Točnije, računovodstveni ured Rašić kaže ovako, citiramo:
"U ovim izvješćima nisu mogli biti obuhvaćeni indirektni troškovi, odnosno troškovi koji se djelomično odnose na poslovanje objekta Mali Lošinj, a djelomično na poslovanje Termalnog vodenog parka Aquae Balissae, niti troškovi koje je Grad Daruvar financirao iz vlastitih izvora. Takvi troškovi mogli bi se utvrditi samo dubinskim analizama i izraziti u procijenjenom postotku.
Stoga smo mišljenja da rezultat iskazan u ovim izvješćima ne održava realno stanje uspješnosti poslovanja odmarališta na Malom Lošinju za promatrani period", kažu u računovodstvenom uredu Rašić.
Drugim riječima, hostel nije donosio dobit u periodu kada je bio klasično turistički komercijalan, a to su nam, nakon našeg upita, potvrdili i u Gradu.
I to je njegov najveći krimen.
Bit će još prodaja...
No, postoji još jedan komercijalni objekt koji generira gubitke i za kojeg se već neko vrijeme priča da će ići u prodaju. To je Termalni vodeni park Aqua Balissae, kompleks bazena kojeg, kažu oni koji ga vode, najmanje koriste Daruvarčani.
Tko je odlučivao o njegovoj (pogrešno projektiranoj) gradnji?
Politika.
Tko je kriv što ne posluje dobro?
Politika.
Tko je njegov vlasnik?
Grad, odnosno građani.
Tko plaća njegove kontinuirane gubitke?
Grad, odnosno građani.
Hoće li se za TVP skupljati potpisi protiv prodaje?
Teško.
Zašto?
TVP-a kod nikoga neće pobuditi osjećaj nostalgije.
Dobijte indormaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!