Hitnjak Tomislav Hrgić: "Nikada neću zaboraviti dijete koje smo našli u šahtu. Danima nisam spavao..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
- Sjećam se jasno svega, iako je prošlo 11 godina. Bilo je proljeće, svega nekoliko mjeseci prije rođenja mojeg prvog djeteta. Većini nas hitnjaka najteže je kada na terenu stradavaju djeca, a toga puta radilo se baš o tome. Intervencija se odnosila na maleno dijete koje je upalo u šaht. Neko vrijeme nisu ga mogli pronaći, a nakon što su shvatili da je šaht otvoren, klupko se odmotalo… Djetetu više nije bilo pomoći - prisjeća se svoje prve, uistinu stresne intervencije na poslu Tomislav Hrgić, 38-godišnji medicinski tehničar zaposlen u županijskom Zavodu za hitnu medicinu. Ovaj će događaj, kaže, pamtiti do kraja svog života.
Negativne misli
- Bilo je iznimno toplo, sve se dogodilo u poslijepodnevnim satima, dijete je imalo sivu trenirkicu i tenisice na čičak koje je krivo obulo… Sjećam se svih detalja, kao i tko je sve bio u dvorištu. Dan danas se naježim kada se toga sjetim. Pitao sam se nakon svega jesmo li mogli voziti brže, žalio što ga nisu pronašli ranije, propitkivao se jesmo li mogli nešto drugačije učiniti da ga spasimo…Pet do šest dana nakon toga nisam mogao normalno spavati, bojao sam se i za suprugu koja je bila trudna. Okupirale su me negativne misli - prisjeća se Tomislav nad kojeg su se nakon tog nesretnog dana na poslu nadvile dodatne brige za sve oko njega.
Upravo zbog ovakvih situacija koje su zaposlenicima Zavoda za hitnu medicinu gotovo svakidašnja pojava, danas je u Zavodu za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije potpisan ugovor o osiguravanju usluge psihološke i psihijatrijske pomoći radnicima Zavoda za hitnu medicinu BBŽ-a.
Na takvu ideju došao je Branko Novković, ravnatelj Zavoda za Hitnu medicinu BBŽ-a.
Ulaganje u ljude
- Poznato je da naši zaposlenici rade stresan i zahtjevan posao, koji ponekad iz raznih situacija može djelovati na njihovo mentalno zdravlje. U tim slučajevima bi trebali, da zadrže zdravu okolinu, razgovarati sa stručnjacima koji bi im pomogli prebroditi težak događaj kojeg su doživjeli, pojasnio je Novković.
Zavod za javno zdravstvo BBŽ-a, potvrdio je to ravnatelj Vedran Trupac, ima mogućnost i volju pomoći u tom dijelu.
- Dogovorili smo suradnju s našim liječnicima. Ovo je odlična stvar, a mi imamo resurse pomoći, kazao je Trupac zaključivši da u zdravstvu svi jedni drugima moraju bit na pomoći i usluzi.
Složila se s time i pročelnica u Županiji, Andrea Bengez rekavši kako sama ulaganja u infrastrukturu ne znače ništa ako se ne ulaže u ljude i ako im se ne omoguće pomoći poput ove.
Da je normalan slijed potražiti stručnu pomoć smatra i struka, odnosno Iva Manestar, specijalista psihijatrije i subspecijalista socijalne psihijatrije, profesorica psihologije Renata Hunjadi-Brzović i medicinska sestra Ljiljana Dvekar zaposlene u Zavodu za javno zdravstvo BBŽ-a.
Ljudska patnja
- Smatram da su ljudi u zdravstvu općenito izloženi velikom stresu i brojnim izazovima. Nije im jednostavno, a naročito zaposlenicima hitne službe koji su na terenu u kontaktu s ljudskom patnjom. Nije jednostavno nositi se s time niti profesionalno, emotivno i psihološki. Ovim načinom i suradnjom omogućit ćemo da se na vrijeme reagira i da se ne potiskuju ne prorađena traumatična iskustva, naglasila je dr. Iva Manestar.
Unatoč svemu teškom u poslu, medicinski tehničar Tomislav Hrgić, da ponovno može birati, opet bi izabrao profesiju kojom se bavi 13 godina. To je njegov poziv, kaže nam, koji ga u potpunosti ispunjava iako ne bježi od činjenice da je iznimno stresan.
- Naš dan na poslu nikada nije isti. Na terenu smo, stalno u nekom pokretu, a to nam na neki način i pomaže da se lakše nosimo s onim teškim situacijama koje uključuju ljudsku patnju. Osim smjena koje traju 12 sati, iscrpe nas tragični događaji na terenu koji nas osim toga dana, muče i znatno duži period. Dosad smo se pokušali izvući kroz šalu i međusobne razgovore. Jer iz nas moraju izaći emocije poput tuge, ljutnje, brige…, priča nam Hrgić koji objeručke pozdravlja novitet koji će im osigurati stručnu pomoć.
Puno više od kolega
- Lakše je kada s nekim podijelite što vas tišti. Najčešće smo to dosad činili s našim supružnicima, čime smo i njih zasigurno opteretili. Teške situacije događaju se barem jednom mjesečno, a nekada i češće, kaže Hrgić koji svoje kolege na poslu zbog svega što zajedno proživljavaju, doživljava kao braću.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!