Goran je prvi Rom u Hrvatskoj s diplomom. I prvi u Bjelovaru koji je oženio Hrvaticu, "plavu ciganku"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
VELIKO TROJSTVO – Prošlo je punih 50 godina kako se obilježava Svjetski Dana Roma. Na službenoj stranici Romske kuće - humanitarne nacionalne udruge koja se bavi zaštitom kulturne baštine i prikuplja donacije za svoj rad i suvenire za pomoć socijalno ugroženim Romima, posebice mladima i ženama pišu sljedeće riječi: "Danas naša udruga koja u svom nazivu koristi ime Lovari; ime autohtone hrvatske skupine Roma, Svjetski dan Roma obilježava sjećanjem na sve stradale Rome Lovare. Slava im i hvala, a svim Romima svijeta danas Sretan Svjetski dan Roma!
Ukidanje predrasuda
Razgovarali smo sa Slađanom Đurđević, zamjenicom predsjednika Udruge Lovari – Romska kuća, te ženom koja je u narodu poznata kao "plava ciganka“. Ona je punih 30 godina Romska snaha, njezin je suprug Goran Đurđević, predsjednik Udruge Lovari – Romska kuća i prvi Rom s diplomom u Hrvatskoj. Imaju dvoje djece, koji su, iako dolaze iz mještovitog braka, deklarirani kao Romi. Obitelj je to koja zrači svojom osebujnošću da uvedu promjene u naše društvo, da ukinu predrasude i da, što im je najvažnije, očuvaju običaje i tradiciju Roma Lovara.
- Na teritoriju Hrvatske Romi žive standardnim načinom života, obzirom da su vrlo prilagodljivi svoju tradicijsku kulturu, to ja uvijek ističem, njeguju unutar svojih četiri zida, dok su u javnosti u suživotu s većinskom zajednicom. Naravno da su u tom suživotu, dio tradicijskih običaja pretočili u svoje običaje i upravo zbog toga su i prihvaćeni u društvu. Autohtoni Romi Lovari nikada nisu imali problema u suživotu, ako se izuzme genocid tijekom Drugog svjetskog rata koji je bio mračna strana povijesti, ali ne krivnjom pojedinca nego tadašnje politike s više razine. Danas na području Bjelovarsko-bilogorske županije gotovo da nećete naći ulicu ili naselje u kojoj obitavaju isključivo Romi, već Romi žive u svojim objektima, čak više ne u velikim kućanstvima kao nekada već bračni parovi obično imaju dvoje, troje, najviše četvero djece – priča nam Slađana i dodaje kako djeca najnormalnije pohađaju predškolske ustanove, odnosno vrtiće, te se dalje školuju. Dokaz tome je, navodi, i integracijski vrtić koji u Bjelovaru postoji već 14 godina i koji pohađaju romska i neromska djeca. A sve je više i pojedinaca koji se odlučuju na visoko obrazovanje.
120 pisanica
- Kada je krenula sama organizacija Roma u Hrvatskoj, kada su se krenule osnivati udruge, moj je suprug bio jedini deklarirani Rom s diplomom. Danas je situacija znatno drugačija, visokoobrazovanih Roma sve je više, a Rom je i voditelj Ureda za nacionalne manjine. Možemo biti ponosni jer je situacija u posljednjih 25 godina znatno poboljšana. Jasno je da još ima procesa diskriminacije, ali ja uvijek kažem - predrasude su se stvarale stoljećima, stoljeća će trebati da se one otklone ili barem smanje – realna je Slađana koja je u suprugovu obitelj stigla prije okrugla tri desetljeća.
- Ja sam u tu obitelj ušla otvorena srca, u tim mladim danima vi se uvijek više vodite srcem nego razumom, a odgajana sam na način da sam otvorena prema svima. Ne osuđujem ljude prema boji kože, religiji, materijalnom statusu i slično, a kada uđeš u obitelj tako otvorena srca, jasno je da ti se to vrati. Budući da smo još u uskrsnim danima, zgodno je za prisjetiti se tih mojih prvih dolazaka u obitelj koji su bili baš u to uskrsno vrijeme. Pamtim taj šok kada su se išle bojati pisanice za Uskrs. To je tradicijski običaj i kod njih u zajednici. No, dok smo mi maksimalno bojali 15 ili 20 pisanica, kod njih smo tog prvog Uskrsa obojali 120 jaja. I to su sve morale biti crvene boje - jer je crvena tradicionalna boja kod Roma Lovara i oni ju izuzetno cijene. To je boja koja označava uspjeha, sreće, napretka. A zašto toliko pisanica? Pa zato što je običaj da se za blagdan okupi cijela obitelj, bliža i dalja i da prilikom odlaska kući nitko ne ode bez svoje pisanice – priča nam svoje iskustvo Slađana koju pamti ovu anegdotu kao prvu vidljivu razliku između svoje tadašnje i nove obitelji. Budući da je sada prošlo jubilarnih 30 godina kako je Romska snaha, rado je podijelila s nama i priču kako to da ju ljudi doživljavaju kao "plavu ciganku“.
Deklarirani Romi
- U tih 30 godina puno sam toga naučila, stopila se s njihovom kulturom. A kako smo već 12 godina u projektu Romske kuće, kada nam dođu posjetitelji kojima predstavljam Romsku kulturu, oni kada shvate da ja nisam Romkinja rođenjem već opredjeljenjem te kada uvide da sam savladala Romske običaje čak u tom obujmu da mogu prezentirati njihove običaje i jezik – oni me baš tako doživljavaju, kao „plavu ciganku“, priča nam žena koja cijelom svojom pojavom, složit će se mnogi, uistinu zrači. Ta strast i ljubav prema tradiciji muževe kulture ne može se odglumiti, a upravo nju usadili su i svojoj djeci, Giuliannu (27) i Emanueli (26). To su sada odrasli, mladi ljudi koji su deklarirani kao Romi. Sljedeće Slađanine riječi zapravo odaju svu veličine ove izuzetne žene.
- Oni kada su krenuli u osnovnu školu, a pohađali su Četvrtu osnovnu školu Bjelovar, bili su jedina djeca deklarirana kao Romi. To je bilo simpatično jer su svi znali da su iz mješanog braka. Bjelovar je malo mjesto i gotovo se svi znamo, a naša djeca su bila, moram to priznati, neprestano pod povećalom. Prvo, kada smo ušli u zajednicu, Goran i ja smo bili prvi miješani brak na području Bjelovara, pa se čekalo kada će djeca, pa kako će ona izgledati, kako će se ponašati, pa je stigla škola, svi smo čekali reakcije. Ja sam svojoj djeci odmah pojasnila da će upravo zbog toga što su iz miješanog brka biti gladani kao drugačiji. Rekla sam im otvoreno da će biti situacija u kojima će ih netko možda željeti i povrijediti, ali da se nemaju čega sramiti jer oni jesu Romi, tata im je Rom, iako majka nije. Rekla sam im da moraju biti ponosni na to te da jedino oni koji im žele zlo će ih pokušati povrijediti zbog narodnosti. Pokušala sam im pojasniti da moraju prihvatiti i takve situacije, no isto tako da moraju znati da je to problem tih ljudi, a ne njih kao Roma – prisjeća se Slađana delikatnih situacija i dodaje da upravo zbog takvog stava, njezina djeca u ranijem osnovnoškolskom, ali i srednjoškolskom obrazovanju nisu imali nikakvih problema s izdvajanjem, ponižavanjem ili bilo kojim oblikom diskriminacije. Poteškoće i zadirkivanja došla su prilikom visokog obrazovanja u Osijeku, no tada su to već biti gotovo zreli, samosvjesni, mladi ljudi koji su se znali nositi s izazovima stavljenim pred njih, priznaje Slađana.
-Tada zapravo dolazi do izražaja, koliko god mi govorili da smo u tolerantnom društvu i demokraciji, da nije sve tako sjajno i da treba još jako puno truda i rada da bi se postigla razina da smo svi isti – zaključila je Slađana Đurđević.
________________________________________
Turistička zajednica Bilogora: Odlično surađujemo s romskom kućom
- Danas je Svjetski dan Roma, a ove godine obilježava se 50 godina od održavanja Prvog svjetskog kongresa Roma 1971. u Londonu. Na njemu su usvojene odluke o romskoj zastavi i službenoj himni kao i proglašen službeni romski jezik (romani chib). Tada je prihvaćen i naziv Rom, što na romskom jeziku znači čovjek. Čestitamo ovaj Dan svim pripadnicima ovog slikovitog i zanimljivog naroda putnika. Ponosni smo što se na Bilogori u naselju Maglenča nalazi Romska kuća, po svemu jedinstvena, ne samo u Hrvatskoj već i u Europi. U njoj možete saznati puno o povijesti, kulturi i običajima, a posebno o autohtonoj skupini Roma Lovara. Samo radom i upoznavanjem ruše se predrasude i granice, a gradi kultura dijaloga i multikulturalnosti, stoji na službenoj Facebook stranici TZ Bilogora - Bjelovar.
________________________________________
Kako se stvarao romski pokret
Početci međunarodnog romskog pokreta odvijaju se šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme Hladnog rata, dekolonizacije, borbe za ravnopravnost crnaca u SAD-u, liberalizacije zapadnog svijeta, studentskih demonstracija. Nakon početnih pokušaja emancipacije krajem 19. stoljeća, zatim pojave većeg broja romskih organizacija 1950-ih i 1960-ih godina, međunarodni je romski pokret zaživio 1970-ih godina.
Najvažnijem događaju u početku tog procesa, Prvom kongresu Roma održanom 1971. u Londonu, prethodili su 1960-ih događaji u Francuskoj koji su bili polazišna točka nastojanja za emancipacijom Roma. Comité International Tzigane (CIT) (Međunarodni odbor Cigana), osnovan 1965. u Parizu, a čiji je prvi predsjednik bio Vanko Rouda, organizator je Prvoga kongresa Roma u Londonu. Odbor je 1971. preimenovan u Comité International Rom (CIR) (Međunarodni odbor Roma) na romskom jeziku – Komiteto Lumniako Romano.
Početak emancipacije
Kongres je započeo 8. travnja 1971., no delegati su se okupili nekoliko dana prije kako bi već 5. travnja u Londonu prisustvovali otvorenju izložbe o književnosti Roma i životu Roma te o nacističkim zločinima počinjenim nad Romima.
Prva generalna skupština započela je s radom 8. travnja. Taj se dan poslije počeo obilježavati kao Svjetski dan Roma, a odluka o tome donesena je tek na četvrtome Svjetskom kongresu Roma 1990. u Serocku u Poljskoj, otkada to i službeno postaje nacionalni praznik Roma. Na kongresu su bili nazočni i promatrači iz Belgije, Kanade, Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Indije i Sjedinjenih Američkih Država. Rad Kongresa bio je organiziran kroz rad radnih skupina koje su se bavile određenim pitanjima: jezikom, ratnim zločinima, kulturom, socijalnim pitanjima i obrazovanjem.
Radna skupina koja se bavila jezičnim pitanjem usvojila je zaključak da je romski jezik odigrao važnu ulogu kroz prošlost i da on predstavlja jednu od specifičnosti Roma u svakoj zemlji te je faktor koji omogućuje sponu između različitih romskih grupa koje dijele isti jezik.
Podržan je napor engleskih i španjolskih Roma da ponovno počnu upotrebljavati vlastiti jezik. Priznato je da su svi dijalekti ravnopravni, no da postoji potreba za međunarodnim standardnim dijalektom koji bi mogao biti korišten u izdavaštvu te na kongresima i drugim skupovima.
Predzadnjeg dana Kongresa, 11. travnja 1971., donesene su povijesne odluke Kongresa. Usvojena je zastava međunarodnoga romskog pokreta – plave i zelene boje na koju mogu biti dodani crvena vatra, kotač ili tanka crvena pruga, po želji. Kao himna ovoga Kongresa usvojena je pjesma Gelem, Gelem koja se temelji na staroj romskoj melodiji uz novi tekst koji je napisao Žarko Jovanović u suradnji s Janom Cibul. Treća je važna odluka bila da se naziv Rom upotrebljava umjesto naziva „Ciganin“.
Dogovoreno je da će od svake delegacije biti zatraženo da pripremi izvješće o položaju Roma u njihovim državama, što će biti podneseno Vijeću Europe i UN-u. Jan Cibula bio je imenovan predstavnikom Svjetskoga kongresa Roma pri Odboru za ljudska prava UN-a u Ženevi. Cibula, Rom podrijetlom iz Slovačke, liječnik po zanimanju, bio je i prvi predsjednik Međunarodne unije Roma.
Na Kongresu je dogovoreno i da će Međunarodni odbor Roma nadalje širiti svoje ideje među romskim zajednicama kako bi se, između ostalog, objedinile snage i kako bi Odbor mogao zastupati i braniti Rome. Također je bilo rečeno da će zaključci i odluke ovoga Kongresa biti poslani Vijeću Europe, UNESCO-u i vladama većeg broja država.
Tijekom Kongresa delegati su uživali u glazbenom i kulturnom programu, neformalnim koncertima te su posjećivali Rome u susjednim mjestima. No glavni kulturni program bio je održan posljednjeg dana Kongresa, 12. travnja 1971. u Londonu, tijekom festivala koji je posjetilo oko 1000 ljudi.
Na festivalu su nastupali mađarski romski orkestar i Žarko Jovanović na balalajki, kao i engleski pjevači. Posjetitelji su mogli vidjeti i ceremoniju zaruka dvoje engleskih Roma. Dvije minute šutnje posvećene su sjećanju na Rome koji su ubijeni za vrijeme nacističke vladavine. Održana je i procesija u kojoj je nošen kip svete Sare (zaštitnice Roma) do obližnjeg jezera.
Bio je to skup velikog značenja na kojem su se okupili Romi iz različitih država. Možemo reći da otada Romi, ujedinjenim snagama, započinju na međunarodnoj sceni definirati sami svoju politiku, dok su prije bili prepušteni isključivo drugima koji su odlučivali o njima. Došlo je do promjene pozicije iz pasivne u aktivnu.
Pored toga, dihotomija između definicije Roma kao marginalizirane društvene grupe naspram definicije Roma kao nacionalne manjine u nadnacionalnom europskom kontekstu, bila je jedna od glavnih točaka za raspravu unutar romskog pokreta 1970-ih i 1980-ih godina.
Rađanje međunarodnog pokreta
Važno je spomenuti i da je službeno rađanje međunarodnoga romskog pokreta dovelo do utemeljenja međunarodne krovne romske organizacije – Međunarodne unije Roma (International Romani Union, IRU). Ta je organizacija preuzela organiziranje svjetskih kongresa Roma, nakon prvoga Kongresa.
Drugi Svjetski kongres Roma bio je održan u Ženevi 1978., a na njemu je sudjelovalo oko 50 romskih organizacija iz Europe i svijeta.