Fitness trenerica iz Beograda doselila u Bjelovar: "Tu sam našla ljubav, dom i ljude koji očaravaju"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – U vremenu u kojem se trenutno nalazimo, a koje je obilježeno svakodnevnim izjavama o poskupljenjima, inflaciji, euru, malim primanjima, kreditnim zaduženjima, ratu u Ukrajini, sve većoj depresiji, političkim prepucavanjima…, teško je zamisliti da ima mladih ljudi koji se ne zamaraju ničim od spomenutog, već rade i žive svoj san.
Želja - pomagati drugima
Jedna od takvih mladih žena je Branislava Musulin, 30-godišnjakinja koja se iz Beograda u Bjelovar doselila prije pet godina. Došla je zbog ljubavi, a ostala zbog, kako nam kaže, lijepog i ugodnog obiteljskog okruženja u maloj sredini.
Danas u Bjelovaru ima obitelj. Supruga i dvoje male djece, 2-godišnju Anju i 5-godišnjeg Pavla te posao koji je u potpunosti ispunjava. Zajedno sa suprugom Milanom vodi Force fitness centar. Ono po čemu se ističe, definitivno je konstantna težnja za novim učenjem, usavršavanjem, radom na sebi i to ne kako bih nadmašila konkurenciju, jer kako tvrdi, ona konkurencije nema. Već kako bi zadovoljila svoje apetite da pomaže drugima.
Branislava, koju većina ljudi od milja zovu Brana, rođena je u Novom Sadu, a jedan kratki period živjela je u Rumi. Ostalo vrijeme, sve do svoje 25. godine provela je u Beogradu.
Sudbonosni susret na Difovijadi
-Tamo sam završila osnovnu i srednju školu te Kineziološki Fakultet za profesora tjelesnog s dodatnim usmjerenjem za fitness i rekreaciju. Učila sam njemački jezik i planirala upisati sportske nauke u Beču, nakon diplomiranja. Bila mi je namjera dobiti stipendiju, međutim na apsolventskoj godini dogodila se - ljubav, priča nam Brana i odaje kako je na Difovijadi, odnosno godišnjem skupu svih kinezioloških fakulteta s Balkana upoznala svojeg „ćelavog Milana“, kako od milja zove supruga.
-Bilo je to 2015. godine. Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirao je Difovijadu koja se održala u Baškom Polju pored Makarske. Tamo sam upoznala Bjelovarčanina Milana Musulina. Nakon četiri dana druženja u Baškom Polju, svatko je otputovao svojoj kući, no ostali smo u kontaktu. Nakon nekih mjesec dana on je ozlijedio ahilovu tetivu, a ja sam mu savjetima pomagala oko rehabilitacije i tako je sve krenulo…Milan je studirao Ekonomski fakultet i paralelno je radio na trenerskom poslu, a bio je i rukometni sudac, priča Branislava koja se nakon Milanovog poziva toga istog ljeta 2015. godine da odu na zajedničko ljetovanje na Jadran, naprosto više nije vratila svojoj kući u Beograd.
Neredi na granici
-Odveo me u Zadar. Zaljubila sam se u taj grad i rekla sam odmah: „Ja hoću ovdje da živim“! To je bilo moje prvo ljetovanje na Jadranu i osim Difovijade, bio je to moj prvi boravak u Hrvatskoj, prisjeća se Branislava i dodaje nam kako su tada uslijedila teža vremena jer su se zahuktavali odnosi na graničnim prijelazima zbog migracijske krize.
-Bila je to prava invazija migranata i vladale su gužve na granici. Jednom prilikom kada sam putovala Milanu u Hrvatsku, zatvorili su granični prijelaz nama pred nosom, no ja sam baš odlučila prijeći, prisjeća se Brana koja je tom prilikom prošla pravu dramu.
Naime, nimalo joj nije bilo ugodno gledajući u horde policijskih i vojnih službenika koji su u rukama imali puške.
-S jedne strane gledam u policiju i vojsku, a s druge strane gledamo migrante kako pretrčavaju granicu. I s njima pješke prelazi i nas troje ili četvero najvećih luđaka. Uspjeli smo se nekako dovesti do granice kombi prijevozom, no tada smo bili prepušteni sami sebi jer vozila nisu mogla preko. Nisam ni mami javila kuda idem, no kada sam vidjela hrpu novinara, shvatila sam da bi me mogla vidjeti u vijestima na TV-u s koferom na granici, pa sam ju zvala i javila što se događa. U međuvremenu sam uspjela, s još nekoliko nadobudnih luđaka kao što sam bila i sama, prijeći granicu pješke. Mislim da je dvoje putovalo kod momka ili djevojke i bila je jedna doktorica koja je putovala na operaciju u Zagreb. Dalje smo stopirali, a znam da mi je palo na pamet: „E, ako me sada netko odvede negdje u nepoznato…“. Sva sreća, stao nam je jedan kombi u koji smo svi stali. Izašla sam u Ivanić Gradu gdje me čekao Milan, prisjeća se šokantnog ulaska u Hrvatsku Branislava koja je u to vrijeme živjela u dva grada.
Život na dvije adrese
Dva tjedna u Bjelovaru, dva u Beogradu. Budući da je takav život bio skup, ali i naporan jer je živjela sa stvarima u koferu, logično je bilo ozbiljno razmišljati o potpunom preseljenju u Bjelovar.
-Nekako smo razmišljali da ja najprije dođem u Bjelovar pa da potom zajedno odemo živjeti u Zadar jer smo taj grad oboje zavoljeli. Uostalom, bilo mi je nezamislivo da dugoročno živim u tako malenom gradu kao što je Bjelovar. Primjerice, u Beogradu sam išla na razne aktivnosti. Plesala sam, učila njemački jezik, bila neprestano na rijeci… Ovdje mi sve to nedostajalo, iskreno priznaje Brana koja je svoju odluku da Bjelovar bude njezin privremeni dom promijenila kada je ostala trudna.
-Budući da ja kao stranac nisam mogla u Hrvatskoj boraviti duže od 90 dana, vjenčali smo se i sve se nekako posložilo. Čuli smo u međuvremenu kako se prodaje teretana koja je bila aktivna i odlučili smo ju zajedno kupiti. Povukli smo sredstva za samozapošljavanje, postepeno ju renovirali i opremili, a osim nas dvoje zaposlili smo i dva trenera, priča nam Brana koja se najviše iznenadila ljudima u Bjelovaru.
-Jako mi odgovaraju ljudi, nekako sam kliknula s njima, makar nisam još sigurna da će Bjelovar biti moja jedina adresa. Budući da imamo djecu, svakako će nam ovaj grad biti baza jer djeca moraju u školu. No, naša želja definitivno je tri mjeseca živjeti na moru i barem mjesec dana biti na skijalištu. Na taj način si organiziram i posao jer sam shvatila da ne želim živjeti u kalupu, od ponedjeljka do petka čekajući vikend. Pa cijelu godinu raditi i veseliti se ljetovanju ili skijanju od 10 dana. Ne volim sistem, svakodnevicu, kalupe… Živim za izazove, rezultate, napredak u svakom pogledu. Zato me moj posao u potpunosti ispunjava, priznaje Brana koja inače radi tri dana u tjednu – ponedjeljak, srijedu i petak.
Planovi o doktoratu
Utorkom i četvrtkom ova mlada žena radi na sebi, jer kako nam kaže, njezin je život neprestano usavršavanje. Stoga ne čudi njezin plan baviti se znanstvenim radom i upisati doktorat.
Brana je, valja spomenuti, prva u Bjelovaru krenula raditi s majkama koje nakon poroda imaju problema s dijastazom, a da toga možda nisu niti svjesne. Na tu ideju je došla nakon svojeg prvog poroda kada se sama suočila s tim problemom.
-Uvijek me više zanimalo da liječim ljude i da doprinosim zdravstvenom stanju jer ovo drugo vezano uz izgled - mogu svi. Za napredak u zdravlju je naprosto potrebno više znanja i edukacije, što je meni pravi izazov, kaže Brana koja unatoč pet godina provedenih u Hrvatskoj i dalje većinom govori srpskim jezikom. Upitali smo ju je li zbog toga ikada imala neugodnih situacija.
-Nikada nisam u vezi toga doživjela niti jedan negativni komentar i to me jako veseli. Jedino se događa da ponekad zvučim glupavo, našalila se Brana i obrazložila nam da joj se događa da ponekad razmišlja na jednom jeziku, a govori na drugom pa nerijetko pomiješa padeže i zvuči šašavo.
-Što se djece tiče, vidi se po njima kada su duže s mamom, a kada s tatom. Čak se događa da se meni nekada obraćaju na srpskom, a Milanu na hrvatskom. Ima svakakvih situacija. Meni je najvažnije da me ljudi poštuju, a to je vjerojatno tako jer vide da im mogu pomoći, bez obzira na govor i državljanstvo, svjesna je Brana koja od svoje 14 godine sama ide na skijanje.
Na skijanje - sama
I to je jedna od neobičnih detalja iz života ove mlade žene, makar se dolaskom djece i to promijenilo. Barem privremeno.
Kaže nam kako je njezina majka uvijek imala povjerenja u nju, a zbog toga Brana je u životu iskusila puno lijepih stvari. Skijanje u aranžmanu planinarskih domova samo je jedna od njih.
-Definitivno za sebe i svoju obitelj želim zdrav život u zdravom okruženju sa zdravim zrakom. Otuda plan da duže boravimo na moru i u planini. To nam je prirodno, a mi smo se svi od prirode previše odvojili. Svi smo pod stresom i sve manje živimo u skladu s prirodom, uvjerava nas Brana čija majka iz Beograda često dolazi u Bjelovar kako provodila vrijeme s unucima. Kako kaže, ovdje već ima prijateljice.
Rad na sebi i psihologija
Iako se život ove mlade obitelji čini poprilično posložen, njihovi snovi ovdje ne prestaju. Štoviše, već sada imaju pregršt planova. Širenje teretane i nova zapošljavanja stručnog kadra tek su jedan dio njih.
-Moramo razmišljati o većem prostoru jer nam ovaj postaje premali. Surađujemo s doktorima jer su nam oni neophodni da bismo klijentima pomogli sa svih strana. Moramo imati takav pristup da bi neka osoba riješila sve svoje probleme. Kako s jednim alatom ne možeš sagraditi kuću, tako ni mi ne možemo raditi sami. Ja uistinu smatram da nemam konkurencije jer radim tako kako radim. Ili odgovaram ljudima, ili ne, priznaje Brana koja sama za sebe u šali kaže da je narcisoidna.
-Ja puno radim na sebi, godinama čitam psihologiju. Spasila me bjelovarska knjižnica kada sam boravila u Hrvatskoj i bila nezaposlena. Pet knjiga mjesečno sam čitala. Godinama sam išla na psihoterapiju, idem i dalje jer želim istančati sve svoje nedostatke, priznaje nam Brana koja je zadovoljna obimom posla u Bjelovaru, makar radi u gradu koji, ruku na srce, ima velik broj teretana.
Pojašnjava kako je svatko od njih četvero trenera usmjeren na ono u čemu je najbolji.
Planovi za budućnost
-Ivan radi najviše na rehabilitaciji, on je magistar kineziologije sa specijalizacijom u kineziterapiji. Matija voli raditi powerlifting i tjelesne transformacije, on radi najviše sa ženama koje žele izgubiti veći broj kilograma i biti fit, ja volim raditi na problemima koji nastaju nakon trudnoće i poroda, ali bavim se i estetskim dijelom – volim povećavati ženske guze i uživam u tome. Volim gledati kako ženama raste samopouzdanje, taj osjećaj je neprocjenjiv. I tu je Milan koji se bavi snagom i povećanjem mišićne mase tako da smo zaokružili cijelu priču, pojašnjava Brana koja smatra da je fitness industrija, uz IT sektor, najbrže rastuća industrija.
-Jako smo sretni s našim trenerima, da nam oni odu, ne znam što bih. Vjerojatno bih se rasplakala. Isto tako, veselimo se jer znamo da ćemo u budućnosti zapošljavati još više ljudi. U Bjelovaru ima stručnjaka i kineziologa, tako da se veselimo budućnosti i svemu što će nam ona donijeti, zaključila je ovu priču Brana koja utorkom i četvrtkom obavezno sluša i klasičnu glazbu. Segment je to, tvrdi, koji ju opušta i upotpunjuje dan posvećen samo njoj. Jer "džaba" zdravo i lijepo tijelo ako duh nije u istoj takvoj ravnoteži.
I to je čitava mudrost koju mnogi, tvrdi nam Brana, ne znaju.
