Djeca iz Z. Topolovca obišli znamenitosti u svom selu i na jedinstven način pozdravili jesen
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
ZRINSKI TOPOLOVAC – Školarci Područne škole Zrinski Topolovac, točnije 14 učenika trećeg razreda, u pratnji svojeg učitelja Vlade Karagića na jedinstven su način pozdravili mnogima omiljeno godišnje doba – jesen.
Kako je to izgledalo, doznajemo iz prve ruke, od samoga učitelja, koji je na vrlo slikovit način opisao kako je zajedno sa svojim učenicima proveo prvi dan jeseni.
Naime, kako kaže sam učitelj Vlado Karagić, čini se da je djeci našeg doba, povijest sve više blijeda pomagačica u nastavi, a živa stvarnost „učiteljica života“.
Imaginarna povijesna jezgra
- Nije velika mudrost pozdraviti rujnu jesen i zahvaliti joj na bogatoj košari plodova. Pozdravljaju je tako od Mure i Žumberka, do Kupe i Konavala. Mirisa, zvuka, boja i utisaka je toliko da im se ni svi pjesnici svijeta ne mogu nadiviti u jedan mah. A imala je naša domovina istinskih gorostasa pera! Imala, slavila, sanjala, pa pomalo zaboravila. Zato je radosna dječja duša najljepši podsjetnik na svevremenske čitanke sa stihovima velikana.
Otputili smo se pješice, imaginarnom povijesnom jezgrom mjesta koje pamti seobe Templara, knezova Konjskih i propast starog plemstva od Zrinskih do Držanića. Uspeli smo se onom znanom strmom stranom po kojoj je ime dobio i slavni tvrdi Strmograd. Grad što je bdio nad kraljevskom cestom od Drave do mora. Da se ne radi samo o lokalnoj legendi, potvrđuje pažljiv zapis starih carskih kartografa. „Stermograd“ bijaše ucrtan u svim vojnim kartama, od Magellanovog do Mažuranićevog doba, priča nam kko je izgledao prvi dio obilaska po Zrinskom Topolovcu učitelj Kragaić i dodaje kako djeci nije teško zamisliti nevidljivo.
Djeca zamislila nevidljivo
- Ako im se samo živo i lijepo ispriča, u onoj vjeri da je tako doista bilo. Zato je važno kad djeca osjete da je učitelj bio učenik dobrih učitelja. Da se ta štafeta vjere, mudrosti i znanja prenosila s pera na pero, od Ivana Kukuljevića Sakcinskog, njegovog imenjaka Filipovića, Davorina Trstenjaka, do Đure Sudete i Mate Lovraka.
Ima nešto s ovom jeseni što joj daje snagu zlatnih zrnaca ispranih pijeskom u doba nedaća. Pandemija, potres, zaljuljana kolijevka ratova, sjena strepnji i strahova, daju mladim stablima svoga roda posebnu žeđ za vrelom života. Koraknusmo u doba u kom je dvostruki grijeh tratiti trenutak. Zato nam je ovaj prvi dan jeseni bio posebno drag, ističe učitelj i dodaje kako je pravi blagoslov imati učionicu pod vedrim nebom.
"Jato od 14 đačkih ptica"
- Na njoj smo sretali samo dobre ljude. Ljude s porukom života punog značenja. Legendarni učitelj fizike u mirovini Marijan Budimir, Imoćanin zaljubljen u ponajljepšu djevu između Bilogore i Kalnika, pa onda direktor Pilane „Hrast“, Stjepan Horvat, svima ovdje znan kao Megić. Čovjek sa 6 razreda osmoljetke i još 60 i nešto u školi života, svojim je rukama, voljom, hrabrošću i instinktom stekao što ne bi ni cijeli pedagoški zbor Grada Križevaca. Kako? Da se to samo tako može odgovoriti, imali bi pred sobom priručnik savjeta za milijun kuna. Neke su životne priče neponovljive kao i prilike što su ih uzdigle.
Vrijeme u radu, igri i pjesmi ponekad jednostavno proleti. Vrijeme u zanosu, mašti i sreći, kao da kosom takne oblake, pa prestigne jata ptica. Jučer smo bili jato od 14 đačkih ptica. Jako su nam nedostajali Mihael i Lucija, pa smo dio dobre energije odaslali mislima do njihova Turskog Brega. Da nam ozdrave što prije i opet budemo onaj zbor od 16 topolovačkih trećaša, priča nam Karagić i dodaje kako su na svom izletu naučili i upamtili neka nova znanja o jeseni, kao i utvrdili neka stara.
Radio-emisija pod vedrim nebom
- Podsjetili smo se na drevno, znamenito, keltsko, grčko i rimsko, s darom prirode i zdrava duha u zdravom tijelu. Spomenuli se starohrvatskog, plemenskog, s blagom roda i ploda, pa vratili u novovjeko, ovodobno, gdje „zafrkant“ youtuber zaradi više od profesora, liječnika i odvjetnika. Tko zna kakva će zanimanja još svijet otkriti do kraja ovog stoljeća, znakovit je učitelj koji nam je odao kako su naposljetku, uz malu radio-emisiju pod vedrim nebom, djeca dostigla izazov vrijedan 14 sladoleda.
- Neki maštom, neki upornošću, a neki su jednostavno zažmirili i progovorili srcem. Najslađe su pobjede izborene zajedničkim trudom. Ovu smo posljednju posvetili uspomeni na dragog župnika Milana Kerša. Bez njega ni ova crkva, ni njena zvona, ni rijeke svjetala od škole i farofa do misnog brijega ne bi bili ovako lijepi.
Zahvalili smo mi tako jeseni, a ona nam uzvratila, pa se osmjehnula, ozlatila, vjetrom zaljuljala krošnje, i obrane vinograde, zašumorila mirisima. Škola nas je čekala u maloj topolovačkoj dolini, lijepa kao narisana. Oživjet ćemo je i utopliti ove jeseni i zime, kao što ona utopli nas u mrzla, maglena jutra. U njoj su tople starinske peći „na drva“, koraci vjernih kojih više nema, koraci hrabrih što će još dugo čuvati ognjišta Zrinskog Topolovca, zaključuje Karagić.