"Daruvarski učenik s teškoćama sada radi u fast foodu u Zagrebu. I desna je ruka šefici"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Završetkom školovanja ili odgojno-obrazovnog osposobljavanja praktički prestaje i sustavna podrška i praćenje djece i mladih s teškoćama u razvoju. Djeca su prepuštena sama sebi odnosno obiteljima koje su već ionako izmorene teškim životnim okolnostima. Sustav ostaje prisutan tek kroz eventualne naknade Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i/ili Centra za socijalnu skrb, ali im ne pruža stvarnu životnu podršku. Sva organizirana briga tada se svodi na udruge civilnog sektora koje kroz svoje programe, najčešće kroz dnevni i poludnevni boravak nastoje poboljšati kvalitetu život tih osoba i njihovih obitelji.
Okrugli stol
Najveći su to problemi, ujedno i najvažniji zaključci okruglog stola koji je održan 18. veljače u sklopu projekta "Zajedno smo jači" kojeg provodi Udruga Dar-mar. Ovaj, drugi po redu okrugli stol u sklopu ovog projekta, održane je putem platforme Zoom, a zbog aktualne epidemiološke situacije. Okrugli stol presnosio se i uživo putem Facebook stranice MojPortal.hr, a prijenos kao i snimku do subote pogledalo je, što uživo, što kao snimku, 4000 ljudi!
Tema okruglog stola bila je "Djeca i mladi s teškoćama u razvoju, posebnim potrebama i invaliditetom - programi i mogućnosti uključivanja na tržište rada i društvene integracije", a sudjelovali su Silvija Kancijan, ravnateljica Centra Rudolf Steiner, Ksenija Šutić Rukavina, edukacijski rehabilitator u spomenutoj ustanovi, Martina Maras Kolar, defektolog u Tehničkoj školi Daruvar i Renata Žukina, predsjednica Udruge Korak dalje.
Socijalno isključena kategorija
Zajednička ocjena je da su djeca s teškoćama u razvoju najteže zapošljiva i jedna od najčešće socijalno isključenih kategorija i zaslužila su bolju podršku koja bi bila moguća kroz mjere zapošljavanja kako bi dobili priliku da samostalno rade i privređuju.
Između ostalog, rečeno je kako je potrebno voditi računa o pravima, sposobnostima i interesima, a ne samo o ograničenjima djece s teškoćama u razvoju. Zato treba još više raditi da ta ograničenja budu što manja i da se njihove sposobnosti i vještine razviju do maksimuma.
- Postoje zaštitne radionice poput one koju imamo u Siraču ili poput Oriha u Zagrebu u kojima su zapošljavane osobe s poteškoćama. Smatram da bi takve zaštitne radionice trebale dobiti veće mjere i naknade kako bi mogle povećati broj uposlenika jer mi tu populaciju ne možemo i ne trebamo promatrati kao populaciju koja je ekonomski isplativa. Ni poslodavci ne bi trebali biti skeptični pri zapošljavanju takvih osoba jer su iskustva pokazala da su to najčešće vrlo vrijedni i korisni radnici. Takve osobe trebaju dobiti mogućnost da svojim radom doprinose i da budu na korist, a ne na teret društvu. Jer kada se njima plaćaju naknade bez da se vodi računa jesu li društveno korisni i uključeni, mislim da im se ne pomaže nego odmaže - tvrdi Silvija Kancijan, ravnateljica Centra Rudolf Steiner koji postoji već 55 godina i primarno je posvećen odgoju i obrazovanju djece s teškoćama u razvoju.
Stjecanje kompetencije
U početku su bili ograničeni samo na djecu s intelektualnim teškoćama, a danas, s obzirom na potrebe, Centar pruža usluge i šireg spektra s ciljem poboljšanja kvalitete života tih osoba i njihovih obitelji.
- Centar se bavi djecom od njihove najranije životne dobi, a u tretmanu smo imali čak i male bebe. Nakon završetka osnovnog obrazovanja oni koji se mogu osposobiti za neko zanimanje najčešće kreću u Tehničku školu Daruvar, djeca koja se ne mogu osposobiti za pomoćna zanimanja ostaju u Centru u odgojno-obrazovnim skupinama u programima za stjecanje kompetencije do 21. godine života. Posljednjih godina primjetno je povećanje broja djece koja pohađaju upravo programe za stjecanje kompetencije, smanjuje se broj djece koja pohađaju posebne programe pri Tehničkoj školi, a i kod nas ima sve manje djece koja se osposobljavaju u razrednim odjelima - rekla je Kancijan.
Osobno smatra da djeca koja su završila obrazovanje u pomoćnom zanimanju su jedna od najteže zapošljivih kategorija stanovništva i jedna od najčešće socijalno isključenih kategorija jer je mogućnost da pronađu posao minimalna, a minimalne su i naknade koje primaju.
Kad zakaže sustav, spašavaju udruge
S obzirom na to da nakon završetka školovanja djece s teškoćama u razvoju sustav prestaje skrbiti o njima, na posebnoj važnosti dobivaju udruge poput daruvarske Korak dalje koja skrbi o 15 odraslih osoba s intelektualnim teškoćama koje su izašle iz sustava školovanja i nisu na tržištu rada te o još dvadesetak djece s teškoćama u razvoju.
- Problem je što kada osobe s intelektualnim teškoćama izađu iz sustava obrazovanja, praktički su prepušteni sami sebi i svojim obiteljima. Zbog toga je rad udruga kao što je naša izuzetno važan jer time pomažemo i tim osobama, ali i njihovim obiteljima - rekla je predsjednica udruge Renata Žukina. Dodaje da je najveći problem u funkcioniranju udruge nepostojanje sigurnosti i kontinuiranosti projekata koje provode.
- Projekt poludnevnog boravka provodimo osmu godinu za redom, a to je trogodišnji projekt i mi svaki put nakon tri godine ne znamo hoćemo li ući u daljnje financiranje tog projekta. U praksi se može dogoditi da netko odluči da se taj program prekida i u tom slučaju osoba koja je devet godina koristila uslugu poludnevnog boravka, odjednom ostaje bez te usluge i jedino što može je ostati kod kuće. Ta neizvjesnost i nesigurnost je najveći problem i korisnicima, ali i samim zaposlenicima i uvijek se sve svodi na financiranje. Udruge dobiju mrvice i snalaze se na razne načine kako bi provodile projekt - pojašnjava Žukina.
Prihvaćeni u lokalnoj zajednici
Ona se na koncu složila s pomalo grubim zaključkom da ta ugrožena skupina sustavu - na žalost - jednostavno ekonomski neisplativa. Ipak, Žukina ističe pozitivne primjere njihovog uključivanja u lokalnu zajednicu kroz razne aktivnosti i suradnje. Ističe da su prihvaćeni u lokalnoj zajednici, dobrodošli su na manifestacijama i da se iz godine u godinu vidi pomak i njihova sve veća uključenost.
Tehničku školu Daruvar pohađa ukupno 60 učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Od tog broja njih 30 je uključeno u posebna razredna odjeljenja odnosno školuju se za nižu stručnu spremnu za zanimanja pomoćni kuhar-slastičar, pomoćni stolar i pomoćni soboslikar i ličilac.
Martina Maras Kolar, defektolog u spomenutoj školi je objasnila da učenici završetkom osnovne škole prolaze profesionalnu orijentaciju te kategorizaciju temeljem koje dobiju preporuku koje zanimanje upisati, obzirom na vrstu i oblik teškoća.
- Primjećujem da im nakon završetka školovanja nedostaje ta sustavna podrška i praćenje. To je problem jer mi u njihovom obrazovanju radimo na njihovom samopouzdanju, samopoimanju i razvoju pozitivne slike o sebi. S druge strane kada završe školu najčešće završe na Zavodu za zapošljavanje, ako se ne ukaže neka druga prilika.
Sve manje upisane djece
- Dobar primjer smo imali prilikom provođenja EU projekta "Dani poslova u turizmu" u sklopu kojeg smo pripremili nekoliko učenika koji su se odvažili nakon mature otići na sezonski posao. Nažalost takvih primjera je premalo - pojasnila je Maras Kolar dodavši kako je i u Tehničkoj školi Daruvar primjetan sve manji broj upisane djece, ali to ne znači da je sve manje djece s posebnim potrebama.
- Naprotiv, rekla bih da je tendencija da ima sve više djece s višestrukim teškoćama. Zato je potrebno nakon srednjoškolskog obrazovanja stvoriti sustav praćenja učenika, potreban im je sustavna pomoć i podrška, da ne budu prepušteni sami sebi i da im se pruži pomoć, ne samo putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Centra za socijalnu skrb nego i šire - tvrdi Maras Kolar.
Razgovarajući o mogućim rješenjima, Žukina kaže kako bi kod teže zaposlivih skupina, jedno od rješenja moglo biti zapošljavanje uz podršku, pri čemu bi osobe s težim teškoćama imale svog radnog asistenta. Ipak, priznaje da ne zna postoje li u praksi takvi primjeri u Hrvatskoj.
Stjecanje zvanja i zanimanja
- Treba voditi računa da to nije zapošljavanje zbog profita nego je cilj te mjere zaposliti osobu koja je u nepovoljnom položaju.
Ksenija Šutić Rukavina pojasnila je razliku djece s posebnim potrebama i s teškoćama u razvoju,ali i dodala kako je važno kvalitetno informirati djecu i roditelje u smislu očekivanja od školovanja i stjecanja određenog zvanja i zanimanja.
- Pojam djece odnosno mladeži s teškoćama u razvoju uključuje učenike s teškoćama u razvoju, s teškoćama u učenju, problemima u ponašanju, emocionalnim problemima, te učenike s teškoćama uvjetovanim odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. Termin osoba s teškoćama u razvoju se najčešće koristi u programima socijalnih ustanova, dok se termin posebnih potreba koristi u obrazovnom sustavu i može uključivati nadarene učenike te one s poteškoćama u razvoju - pojasnila je Šutić Rukavina.
Malo primjera dobre prakse
Usprkos brojnim problemima koji su izrečeni na ovom okruglom stolu, postoje i primjeri dobre prakse, ali su se sve sudionice složile da je tih primjera i dalje premalo.
Maras Kolar ističe primjer vlasnice jednog fast fooda u Zagrebu koja je odlučila zaposliti bivšeg učenika Tehničke škole, a koji je završio za pomoćnog kuhara-slastičara.
- Vlasnica je govorila samo pohvalno o njemu, da je odličan i savjestan radnik, njena desna ruka i da s njim ima velike planove i nada se da će uspjeti proći prekvalifikaciju kako bi mogao napredovati. Jako smo sretni kada čujemo za takve primjere - priznaje Maras Kolar, a ravnateljica Kancijan dodaje kako su u Centru zaposlili bivšu učenicu na radnom mjestu pomoćni kuhar.
Također moglo se čuti kako Hrvatski školski sportski savez svake godine organizira državno prvenstvo za učenike s intelektualnim teškoćama, organiziraju se i smotre učeničkih radova, a "World skills Croatia" organizira natjecanje za učenike s teškoćama za zanimanje pomoćni kuhar-slastičar.
Važnost osjećaja uspjeha
Šutić Rukavina ističe upravo važnost osjećaja uspjeha.
- Prije nekoliko godina vodila sam učenike na državno natjecanje učeničkih zadruga gdje je sudjelovalo više od 230 zadruga iz cijele Hrvatske i to u jedinstvenoj kategoriji, bez podjela na posebne potrebe, dakle maksimalno ravnopravno. Jedna naša učenica sama je osmislila, oslikala, izvezla izradila jedan proizvod koji je na kraju ocijenjen među 10 najboljih u cijeloj Hrvatskoj. Bilo smo izuzetno ponosni, a djeca su bila jako radosna. To je jako važno da se ta djeca osjećaju dobro, a ne samo jesu li uspješni i jesu li savladali neko nastavno gradivo - ističe Šutić Rukavina.
Na kraju okruglog stola progovorilo se i o aktualnom vremenu u kojem živimo, a koje je protkano psihozom i strahom zbog pandemije, odnosno na koji način se s time nose osobe s poteškoćama i posebnim potrebama koje su po prirodi senzibilnije i osjetljivije.
- I takve osobe, ali i svaka prosječna osoba ima jednake emocionalne i socijalne potrebe. To znači da kod svake osobe trebamo razvijati osjećaj samopoštovanja i realiziranosti. Ako to ne razvijamo, razvijamo teškoće mentalnog zdravlja, zaključila Ksenija Šutić Rukavina.