Daruvarska psihologinja: "Djeca se sve više povlače u sebe, režu se, a lani ih se sedam ubilo"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Adolescenti, odnosno djeca starija od 11-12 godina, sve više pate od psihičkih poteškoća i poremećaja, depresivni su, anksiozni, tjeskobni, ozljeđuju se zarezivanjem, paljenjem, grebanjem, neki su suicidalni, neki pokušaju samoubojstvo, a sedmero ih je prošle godine u tome i uspjelo.
Pritom koriste različite opijate, piju sve mlađi, često se i napiju, koriste opojne droge, sedative, sintetske droge poput amfetamina pa čak i heroin. Situacija je "eksplodirala" nakon pandemije koronavirusa koju su djeca morala provesti u lockdownu. Nisu mogli ići u školu, igrati se i družiti s vršnjacima, normalno funkcionirati. Već tada su psiholozi upozoravali da nas u narednim godinama očekuje "poplava" djece i tinejdžera s posttraumatskim reakcijama i poremećajima a sada se sve to, na žalost, počelo događati.
Prijetnja su i društvene mreže
Alarmantni su to podaci koje je na nedavnom predavanju u Pučkoj knjižnici i čitaonici Daruvar održala profesorica psihologije Elizabeta Sabljić koja s adolescentima u daruvarskoj Gimnaziji radi već 23 godine i zabrinuta je zbog ove situacije.
Nakon predavanja porazgovarali smo s njom, a jedno od prvih stvari koje nam je rekla jest kako je rastuća ovisnost o mobitelima i društvenim mrežama nauštrb stvarne, izravne komunikacije s vršnjacima.
- Vidim da je druženje kroz mreže nešto što je svakako rastuća opcija. Jako ih privlači jer je to komunikacija koja ne uključuje ono čega se djece, pogotovo nakon pandemije, sve više boje, a to su drugi ljudi. U porastu je socijalna anksioznost. Nalaze "prijatelje" iz svijeta. Dolaze mi djeca koja imaju prijatelje u dalekim državama, sklapaju čak i online veze s nekime koga uopće nisu vidjeli. To su velike ljubavi, oni se jako vole, ali nikada se nisu susreli, vide se preko aplikacija za dopisivanje i videopoziva. Oni to doživljavaju jednako emocionalno i jednako im teško pada, primjerice, prekid kao da je ta osoba tu. Tu postoje i mnoge druge opasnosti, suočavaju se s ozbiljnim problemima u odnosu, postaju žrtve prijetnji, pa čak i ucjene osobnim podacima ili fotografijama koje su poslale svom online "dečku" ili "curi". Globalizacija nije poštedjela ni nas, iako nam djeca žive u manjoj sredini - kaže prof. Sabljić.
Svakodnevno se susreće s djecom i adolescentima koja imaju lakše, ali i vrlo ozbiljne poremećaje. Ističe kako je nedostatak psihologa i dječjih psihijatara u školama i zdravstvenom sustavu vrlo velik problem, no svi koji su u sustavu daju se na raspolaganje gotovo 24 sata dnevno. Primjećuje da se ipak stvari pokreću, da je mnogim školama u Hrvatskoj u zadnje vrijeme odobreno zapošljavanje psihologa te je prepoznata važnost povratka psihologa u domove zdravlja. Nada se da će se to dogoditi uskoro i u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji kao i u samom Daruvaru, jer su stručnjaci tih profila uistinu potrebni.
- Susrećem se s djecom koja imaju probleme s prilagodbom, ispade bijesa, pa čak i samoozljeđivanje. Nekad mislimo da djece sa suicidalnim mislima ili djece koja se samoozljeđuju nema u našem malom Daruvaru ili nekom drugom manjem gradu ili sredini, a to je jako pogrešno jer ih ima sve više - kaže.
Roditelji izbjegavaju odvesti dijete stručnjaku
Tako je broj bolničkih liječenja i hitnih prijema u jedinoj hrvatskoj Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu u razdoblju od 2019. do 2021. porastao za 27 posto, a u 2022. još za dvadeset posto. Problem je što su to samo oni čiji su roditelji dijete s problemima doveli liječniku, jer stigmatizacija psihičkih poteškoća je i dalje vrlo prisutna, a roditelji često pogrešno misle kako je samo riječ o "fazi" koja će proći sama od sebe. Ujedno su i uplašeni te nerijetko ne znaju kako se postaviti kada se dijete suoči s takvim problemima.
- Mogu razumjeti roditelje koji ne dovode djecu kod psihologa ili psihijatara. Mi smo iz nekog drugog doba, ali djeca su danas vrlo otvorena tako da nam često dolaze i sama ili nam njihovi prijatelji kažu kako on ili ona nije baš najbolje u posljednje vrijeme. Znaju, čitaju i dostupno im je puno više informacija o mentalnom zdravlju nego nama u njihovoj dobi. Mi smo nakon rata znali eventualno za PTSP, druge informacije do nas nisu stizale, a sada mladi znaju mnogo više. Roditeljima je danas, s druge strane, vrlo teško. Zahtjevi života potpuno su drugačiji, okrenuti naglavačke, a ogroman je pritisak na njih i nabacivanje krivnje okoline. Pogledajte samo komentare na članke kada adolescent nešto napravi. "Sve su to krivi roditelji, to dolazi od kuće, vidio bi on mene da takvo nešto napravi...".
Ponekad možete s djetetom raditi u dobroj namjeri ali nema garancije niti čarobnog štapića kojim možemo napraviti da dijete sigurno "ispadne" dobro. Ta djeca, ti mladi ljudi, žive u svijetu u kojem nije sve samo roditeljski odgoj, ima puno više faktora. Roditeljski je utjecaj svakako ogroman, ali nije apsolutan. Razvijanje odnosa i sigurne privrženosti je jako bitno. Roditelji moraju pružiti brigu ali i postaviti jasne granice. Ako toga nema imamo puno zbunjenih roditelja i još više zbunjene djece koja ne znaju koje su im granice. Imamo malu poplavu popustljivog roditeljstva, gdje je sve dopušteno, a s druge strane i hiperfokusiranost na djecu. kaže.
Različiti psihički poremećaji
Dodaje kako se često dogodi da roditelji planiraju svojoj djeci cijeli dan s raznim aktivnostima. Djeca se nemaju vremena igrati nego jure s jedne strane na drugu (zbog raznih obaveza i aktivnosti). Ujedno i roditelji rade po cijele dane, nemaju vremena biti s djecom koliko žele, djeca često ne vide roditelje koliko bi trebala.. Taj gubitak potrebnog kontakta u adolescenciji dolazi na naplatu.
Profesorica Sabljić kaže kako su poremećaji s kojima se susreće kod adolescenata vrlo šaroliki.
- Najčešće su anksioznosti, od socijalne, ispitne, generalizirane, stalno su zabrinuti i tjeskobni, javlja se depresija koja je jako uzela maha, u posljednje vrijeme. Djeca su potištena, nemaju ideju što će biti kada porastu, ne vide perspektivu, nisu motivirani, neki dolaze psihologu i u teškom stanju a neki kada se već razvio poremećaj. Puno je djece koja se javljaju s problemima slike svog tijela, poremećajima hranjenja... U porastu je samoozljeđivanje na razne načine, zarezivanjem, paljenjem kože, grebanjem... Povećan je broj djece sa suicidalnim mislima, nakon korone tu imamo porast. Tu je važno razlikovati suicidalne ideje, namjere i planove. Svaku ideju treba tretirati kao ozbiljnu, nikad ne idemo od pretpostavke "ma on neće". Moramo ispitati što se tu događa da bi mogli pomoći djeci. Nekada nam dolaze i njihovi prijatelji, kažu mi da im prijatelj ili prijateljica nisu dobro, da se brinu za njih. Ujedno i sama (iako promjene često primijete i nastavnici) često primijetim promjene u ponašanju kod svojih učenika pa ih izravno pitam jesu li dobro i što ih muči jer je to najbolji način. Suicidalnost je vrlo osjetljivo područje. Nisu svi suicidi adolescenata pomno planirani, često su impulzivni, nagle reakcije na nešto što ih muči ili ljuti. Samou 2022. godini je više od dvadeset djece te 55 mladih pokušalo suicid. Dvoje djece u svom je planu, na žalost, uspjelo kao i sedmero mladih. No, to su samo oni koji su evidentirani, brojka je veća jer ima roditelja koji su ih našli prilikom pokušaja samoubojstva i ti slučajevi nisu prijavljeni. Često radimo i krizne intervencije, idemo na terene po školama jer to je traumatsko iskustvo za svu drugu djecu i vrlo opasno. Svatko tko čuje čak i najmanju ideju "ubit ću se", od djeteta to treba shvatiti kao alarm - upozorava stručnjakinja.
Djevojčice sklonije psihičkim problemima
- Često pogrešno mislimo da je dijete super ako se smije, ali to može biti znak da skriva neke duboke probleme koje drži u sebi. S druge strane imamo i vidljive poremećaje, delinkvenciju, tučnjave, razbijanje (agresivno ponašanje), to su poremećaji koje možemo lako uočiti, ali osnova može biti ista, problemi koji je lakše uočiti ali mogu imati istu pozadinu, djetetu je teško. Nakon pandemije djevojčice su bile u većem riziku od psihičkih teškoća, porasla je suicidalnost i samoozljeđivanje. Dječaci su više agresivni, ali će istovremeno biti i depresivni. Kod dječaka je ponekad nešto veća mogućnost iskazivanja depresivnosti kroz ponašanja kao što su vikanje ili povećana agresivnost što često na prvu ne povezujemo s postojanjem teškoća ili poremećaja raspoloženja. Češće su ljuti kad su depresivni, nećemo dobiti dojam da su tužni - objašnjava.
Zbog toga je važno da se reagira na vrijeme. Iako kaže da nikada nije kasno potražiti pomoć stručnjaka, psihologa ili psihijatra, prof. Sabljić ističe kako se u kasnijoj dobi, kada se poremećaji već ozbiljnije razviju, oni dulje i teže liječe.
- Što ranije reagiramo, već kada su prisutne manje teškoće, šanse za popravkom stanja su veće. Roditeljima često govorim da dijete dovedu na psihodijagnostiku, nemaju što izgubiti. Ako sam u krivu ja ću se posipati pepelom i prva se ispričati, ali ako nisam onda 'ajmo brzo reagirati. Roditelji najčešće nakon takvih razgovora surađuju, ali i njima treba podrška. Velik dio roditelja misli da su oni krivi, a nisu. Svaki psihički poremećaj je biopsihosocijalno uvjetovan. Pojava psihičkog poremećaja znači i promjenu u biokemijskoj ravnoteži mozga te su lijekovi ponekad nužni za oporavak i pomažu u liječenju. Uz lijekove tu je i psihoterapija ili psihološko savjetovanje ovisno o težini stanja što bi za djecu i mlade moralo biti puno dostupniji nego što je to sada slučaj u Hrvatskoj. Poremećaji se nekad vrlo brzo razvijaju. No, važno je ponavljati da uvijek postoji rješenje, ne treba čekati da "možda prođe" - kaže.
Nema dovoljno zaposlenih stručnjaka
Iznosi i zabrinjavajuće činjenice o dostupnosti psihologa i dječjih psihijatara. Tako, kaže, u Psihijatrijskoj bolnici Popovača radi samo jedan dječji psihijatar, i to samo ambulantno, a pokriva nekoliko županija. Ona radi u školi s 200 učenika pa, kaže, "ne može ni zamisliti kako je psiholozima koji moraju brinuti o primjerice 700 djece u školama u velikim gradovima. To je svim psiholozima bolna točka jer, kaže, uvijek se bojiš jesi li koje dijete propustio uočiti, pomoći mu.
- Sva djeca znaju da sam im na raspolaganju uvijek kad imaju potrebu. Imaju moj broj, pošalju mi poruku, jave mi se preko "Teamsa", ostavljam sve što sam tada radila i idemo razgovarati. To je jedini način da se svima pruži pomoć i svi mi psiholozi tako funkcioniramo. Zabrinjavajuće je da je sustav toliko opterećen pa se roditelji (na žalost samo oni koji si to mogu priuštiti) često moraju oslanjati na privatne klinike, ali situacija je toliko alarmantna da se i u privatnim praksama čeka po nekoliko mjeseci, i to za djecu koja dolaze s već razvijenim težim poremećajima - kaže. Dodaje da su prebukirani i psihijatri koji pokušavaju pomoći djeci s poremećajima.
Sve to potvrdio nam je i dr. Svebor Javornik, specijalist dječje i adolescentne psihijatrije te v.d. ravnatelja zagrebačke Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež koja "puca po šavovima" zbog sve većeg broja djece sa psihijatrijskim poremećajima.
Opijaju se, drogiraju i troše tablete
- Mi raspolažemo s 37 ležajeva što nam je apsolutno nedovoljno. Mislim da dovoljno govore brojke. U 2019. godini imali smo 1448 hospitalizacija, a 2022. čak 2264.! Samo u prvih devet mjeseci ove godine broj pregleda porastao nam je za dvadeset posto. Premalen nam je i kapacitet dnevne bolnice. Zato stalno upozoravamo da se sustav mora bolje urediti. Nama stižu pacijenti iz cijele Hrvatske, tako i iz vašeg kraja, ali i Dalmacije, Slavonije, Podravine, Zagorja... - kaže nam dr. Javornik.
Ističe kako je prevencija i rano otkrivanje poremećaja kod djece ključ rješenja problema. Tako se pedeset posto svih poremećaja može otkriti do 14. godine, a 75 posto prije 18. I on ponavlja kako je pravovremena reakcija od izuzetne važnosti.
- U našu bolnicu najčešće dolaze djeca s tjeskobama, školskim fobijama, depresijama... Mnogo djece razvilo je poremećaje nakon pandemije ali i zagrebačkog te banijskog potresa. Sve se više izoliraju od vršnjaka, interakcija im je samo putem internetskih aplikacija. To je također ovisnost, ovisnost o internetu, ali imamo i porast zlouporabe droga, alkohola, duhanskih proizvoda... Problem je i što se nove droge na tržištu pojavljuju toliko brzo da ih stručnjaci ne stignu ni evidentirati - ističe.
Mora se reagirati na vrijeme
Na istraživanju koje je nedavno provedeno na gotovo četiri tisuće učenika vidi se značajan porast korisnika tableta u adolescentskoj dobi - Apaurina, Normabela... To su lijekovi koji se, kako je istaknula prof. Sabljić na predavanju, nalaze u gotovo svakom hrvatskom domu. Najmanje četvrtina adolescenata koji koriste te lijekove ih krade od roditelja ili djeda i bakova.
- Zbog toga takvi lijekovi apsolutno uvijek moraju biti pod nadzorom odrasle osobe - kaže dr. Javornik. Slaže se s prof. Sabljić kako svako dijete kod kojeg se primijeti promjena u ponašanju nije naodmet poslati na psihodijagnostiku. To su uglavnom pad školskih rezultata, povlačenje u sebe, asocijalnost te pretjerano korištenje mobitela i interneta.
- Na žalost, tu se opet vraćamo na već preopterećeni sustav. Trebaju nam dnevne bolnice te dječji psihijatri u puno više bolnica - zaključuje dr. Javornik ističući kako se radi o temi o kojoj se mora što češće govoriti jer psihološke i psihičke smetnje kod djece i adolescenata postaju sve češće i sve ozbiljnije.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!