Čazmanci Kristijan Čikor i Luka Piršljin kreću na Himalaju: "Idemo se pokloniti Mount Everestu"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Dvoje Čazmanaca, Kristijan Čikor i Luka Piršljin početkom svibnja putuju na Himalaju – na planinu svih planina, kako nam je odmah u uvodu razgovora pojasnio Kristijan kojemu je ovo putovanje jedan od neispunjenih snova. Baš kao i Luki, želja za otići na najmoćniju planinu u Kristijanu dugo je tinjala, no uskoro bi taj njihov san trebao postati java.
Naime, 2. svibnja Kristijan i Luka, u društvu strastevenih planinara - Stipe Božića, Marija Celinića i Franje Kmeta kreću put Everest base camp-a, početne točke za uspon na vrh svih vrhova - Mount Everesta i to pod pokroviteljstvom tvrtke "K3 Mountain Heart" i projekta "Putevima Stipe Božića".
Sve im se "poklopilo"
- Planinar sam nekih 15-ak godina, spašavatelj sam u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja - stanici Bjelovar i predsjednik sam Planinarskog društva Garjevica iz Čazme. Inače sam Čazmanac, a zajedno s kolegom planinarom, također Čazmancem, Lukom Piršljinom odvažio sam se na ovaj put. On je također član HPD-a Garjevica te je donedavno bio voditelj visokogorske sekcije unutar društva. Luka je čak i duže od mene gajio nade u ovakvo putovanje na koje se sada pripremamo, no, eto, sada nam se sve poklopilo i krećemo. Da se razumijemo, ne idemo mi na vrh Mount Everesta. Mi idemo u njegovo dvorište. Idemo ga vidjeti, pomirisati, pokloniti mu se. Sedamnaest dana družiti se s nevjerojatnom zemljom Nepalom i planinskim masivom Himalaja. Donijeti pri tome u džepu kamenčić s naše Moslavačke gore i pažljivo ga odložiti na Himalaji. Spojiti našu moslavačku Majku sa Majkom svih planina. Pokušati doći do vrha Kala Patthar i s njega promatrati njegovo veličanstvo i njegove velebne susjede, kazao nam je Kristijan.
Priznaje kako je nerealno očekivati da će se ikada popeti na Mount Everest, no zato je doći na planinski masiv Himalaju potpuno realni cilj za koji se pripremaju i kojemu se veoma vesele.
Pokloniti se Mount Everestu
- Vjerujem da je san svakog planinara ispenjati većinu od tog „osamtisućnjaka“ na kojem se nalazi Mount Everest. To ćemo, vjerujem uspješno i učiniti, vidjet ćemo ga uživo i pokloniti mu se, pojašnjava nam Kristijan koji priznaje da je psihički i fizički i više nego spreman.
Još jedna velika pogodnost je i što se penju u društvu velikana, a kako je došlo do te suradnje, Kristijan nam je potanko objasnio.
- Redovito pratimo stanje na planinarskoj i alpinističkoj sceni. Primijetili smo tako Marija Celinića koji je iz Popovca pored Sesveta. Uvidjeli smo da je njegov cilj da ispenje najviše vrhove svih sedam kontinenata. Dosta je skromno krenuo, a „eksplozija“ se dogodila kada je krenuo prema Mount Everestu. Možemo se pohvaliti da je naše planinarsko društvo bilo uz njega. Odlučili smo dati mu punu podršku, putem društvenih mreža smo pratili svaki njegov korak i mogu reći da je on to primijetio. Stvorilo se tako prijateljstvo i veza između nas Čazmanaca i Marija. Tako je došlo i do odluke da krenemo. No, osim Marija, tu je alfa i omega cijele te priče, a on je legenda hrvatskog planinarstva i alpinizma. Naravno, govorim o Stipi Božiću. Njega znaju čak i oni koji ne prate planinarstvo. Ujedno ide i Franjo Kmet, iskusni visokogorac koji jako dobro zna što radi. Njih trojica čine grupu i pokretači su priče u koju smo i mi uskočili, ističe Kristijan koji nam priča kako 02. svibnja lete sa zagrebačkog Plesa do Dubaija pa do Kathmandua, glavnog grada Nepala i potom idu do Lukle. Od tamo startaju pješke prema Everest base campu i vrhu Kala Patthar koji se nalazi na 5600 metara.
17 dana himalajske avanture
Cijelo putovanje trebalo bi potrajati 17 dana, priča nam Kristijan dodavši kako bi im najveći problem mogla stvarati upravo aklimatizacija.
Stoga je plan da se određeni dani koriste samo i isključio na aklimatizaciju i odmor.
-Postotak kisika tamo opada na nekih 70 posto tako da bi se tu mogli pojaviti određeni problemi. No, nadam se da ćemo svi uspješno stići na vrh Kala Patthar. Naročito jer je tu više riječ o trekingu, kao da hodate po nekim našim, dobro utabanim planinama, samo su na znatno višoj nadmorskoj visini. Tu dolaze planinari iz cijeloga svijeta, većina prolazi istom rutom, nema tu posebnih nepoznanica, a najveća opasnost je visinska bolest ili možda neka crijevna viroza koju možemo dobiti na način da hranom ili pićem u tijelu unesemo neku bakteriju koja nama nije prirodna, a tamošnjim ljudima jest. Nadam se da nam se to ipak neće dogoditi, optimističan je Kristijan dodavši kako tamo i težak ruksak može stvarati problem.
Inače, Kristijan je po Hrvatskoj zadnjih godina osvojio puno vrhova i prehodao puno tura i to s ruksakom na leđima koji obično teži 20-ak kilograma.
Najuzbudljivije, ne i najteže
-Prošli smo cijelo Biokovo pod režimom Biokovskog vuka i cijeli Velebit u dužini od 220 kilometara i to s 20 kilograma tereta na leđima. Na Himalaji to ne bi mogli izvesti jer treba disati. Zato na Himalaji plaćamo nosače. Na dva planinara ide jedan nosač, on nam nosi određeni dio opreme i pomaže nam, pojašnjava Kristijan kojeg smo upitali i koliko košta jedan ovakav uspon na koji se intenzivno pripremaju.
-Osnovna cijena je 2370 eura, toliko plaćamo agenciji i u tu cijenu je uključen avio prijevoz, smještaj, prehrana i još neki detalji. S tim da još moramo platiti putno osiguranje. Iako ono nije obvezno, dobro ga je imati iz više razloga. Primjerice, tamo nema besplatnog spašavanja kao u Hrvatskoj. Ukoliko vam ono zatreba, bit će vam naplaćeno. Helikopter dođe i „iščupa“ vas iz nezgodne situacije, no to će vas koštati od pet do 10 tisuća dolara, nije jeftino. Zato smo si platili osiguranje, zlu ne trebalo. Isto tako, moramo platiti i vizu za ulazak u Nepal, dodaje Kristijan kojemu ovo putovanje na koje se sprema, priznaje nam, i nije jedno od najtežih, ali je svakako najuzbudljivije.
-Bilo je u mojem planinarskom stažu i težih dionica. Išao sam na Grossglockner s visinom od 3798 metara. To je najviši vrh Austrije i najviši vrha Alpa. To je opasan i ozbiljan put, a proći Velebit s ruksakom i šatorom na leđima također nije mali poduhvat. Biokovskog vuka, primjerice, dosad je ishodalo tek 40-ak ljudi u Hrvatskoj, ali Himalaja je specifična. Osobno me najviše strah pomanjkanja kisika na koje se tijelo mora adaptirati, ničeg drugog se ne bojim, ističe Kristijan i dodaje kako ga čudan osjećaj drži.
Pomoć i potpora sponzora
- Uvijek prije polaska imam određenu tremu, no ona nestaje čim se krene. Malo nas je i ova situacija u svijetu zabrinula jer ne želimo ići s grčem, a opet, više od ičega želimo ići i ispuniti si taj san, priznaje Kristijan koji se zahvalio brojnim sponzorima na pomoći. Bez njih, tvrdi nam, sve ovo bilo bi neizvedivo.
-Najveći nam je sponzor Grad Čazma. Gradonačelnik Dinko Pirak maksimalno nam je izašao u susret. Za nas je to nevjerojatno S druge strane, tu je i optika iz Čazme u vlasništvu njegove supruge, pa Ministarstvo unutarnjih poslova koji se također uključilo u sponzorstvo budući da radim u policiji. Tu su brojne manje tvrtke, čak i pojedinci koji žele pomoći, ponosan je na svoje prijatelje i poznanike Kristijan koji nam je naposljetku rekao koji mu je osnovni motiv za ovakav poduhvat na koji se malo tko odvaži.
-Luka i ja smo zaista sretni na podršci i potpori. Nama nije cilj da ističemo sebe. Obojica imamo dovoljno planinarskog staža i promocija nam ne treba. Ono što želimo jest preko velikana s kojima putujemo na Himalaju odškrinuti vrata za sve buduće, mlađe i bolje planinare. Lakše će im jednoga dana biti nego danas nama. Jer ako smo mi mogli, mogu i oni, samo treba dovoljno htjeti i biti uporan u svom naumu, zaključio je Kristijan obećavši nam puno dobrih fotografija i dojmova s Himalaje koje ćemo objaviti odmah po povratku u Hrvatsku i čazmanski kraj. Dakle, krajem svibnja.
