Bilogora tuguje za župnikom Keršom: "Obilazio je bolesne, pomagao kome god je trebalo..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Velečasni Milan Kerš, svećenik Bjelovarsko-križevačke biskupije, župnik u Svetom Petru Orehovcu, poginuo je jučer, u utorak, 6. rujna u teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila na lokalnoj cesti Macinec-Badličan-Sveti Urban u Međimurskoj županiji.
Kako je policija izvijestila, nesreća se dogodila u utorak oko 13.30 sati između Badličana i Macinca.
Nije bio vezan
Velečasni Kerš je, prema policijskom izvješću, u zavoj ušao prevelikom brzinom zbog čega je izgubio nadzor nad vozilom te izletio s ceste. Nakon toga je prednjim bočnim dijelom automobila udario u jarak. Uslijed siline udara došlo je do višestrukog prevrtanja automobila te na kraju i do njegovog povratka na kolnik. Velečasni Kerš nije bio vezan te je tijekom prevrtanja automobila ispao iz njega na cestu. Djelatnici Hitne pomoći koji su došli na mjesto nesreće mogli su, nažalost, samo konstatirati smrt.
S obzirom da je tragično preminuli Kerš godinama bio župnik u Zrinskom Topolovcu, vijest je to koja je odjeknula i diljem Bjelovarsko-bilogorske županije.
Gotovo u nevjerici da njihovog dugogodišnjeg župnika, koji je župu u Zrinskom Topolovcu napustio 2018. godine, više nema, mnogi Topolovčani su na društvenim mrežama komentirali kako je neizbrisiv trag koji je za sobom Kerš ostavio. Naposljetku, punih 18 godina proveo je s njima. Gotovo da nema kuće u koju nije ušao i gotovo da nema obitelji ili pojedinca s kojima nije bio dobar.
Duhovni vođa
To nam je potvrdila i načelnica općine Jasna Mikles Horvat kazavši kako ih je sve Mikan Kerš duhovno vodio te kako je cijelu zajednicu podignuo na jedan viši nivo.
- Puno toga nije izašlo u javnost, no Milan je bio takav čovjek da kada je čuo da je netko bolestan, uvijek bi pronašao trenutak da ga obiđe, posjeti. Kada je shvatio da nekome treba podrška ili razgovor, došao bi, dao bi sve od sebe da u bilo kakvoj situaciji pomogne onome kome je pomoć trebala. Djecu je privlačio crkvi na jedan nenametljiv način. Kao majka mogu reći da se u našoj obitelji vjera prakticirala ne baš onako do kraja, no dolaskom Milana Kerša, moja kćer je na drugi način vidjela vjeru i duhovnost. Danas sudjeluje u organizaciji dolaska katoličke mladeži, a sve zahvaljujući velečasnom Milanu, što mi je izuzetno drago, kazala je Mikles Horvat dodavši kako je cijela zajednica živnula otkako je on došao u Zrinski Topolovac.
Neizbrisiv trag
- Iza sebe je ostavio neizbrisiv trag. Od raznih obnova u mjestu, ideja o školi u prirodi, igrališta pored crkve, pa sve do buđenja svijesti u ljudima jer mnogi nisu niti znali otkud naziv Zrinski niti što on povijesno predstavlja. On je sve to iščupao iz povijesti i približio nam, a naposljetku i manifestacija Dani Zrinskih koju je osmislio vlč. Milan Kerš, zaživjela je zahvaljujući njemu i njegovoj viziji, prisjetila se načelnica dodavši kako je Kerš kao župnik u Zrinskom Topolovcu proveo 18 punih godina.
Na tragičan odlazak voljenog župnika osvrnula se i Gordana Marta Matunci koja je kao učiteljica radila u školi u Zrinskom Topolovcu.
- Pokoj duši dragog čovjeka, vrijednog svećenika i domoljuba koji je oživljavao duh i vjeru u Svevišnjem i budio istinu o našoj slavnoj prošlosti, koji je volio svoju Župu i sve nas koji smo se s njim susretali u različitim trenucima. Molimo da uđe u sjaj Božjeg svjetla, a ja mu izričem jedno veliko hvala što je ispratio mog pokojnog muža Jurja Đuku Gospodinu. Ožalošćeni molimo zajedno, kazala je Matunci.
S Milanom Keršom usko je surađivao i učitelj u Zrinskom Topolovcu, Vlado Karagić.
Bio u nekoj vrsti transa
Osim što su na dobrobit zajednice zajedno radili, ovo dvoje ljudi bili su i prijatelji stoga ne čudi što nam je već u uvodu našeg razgovora učitelj Karagić priznao kako je tužan.
-S odmakom od nekoliko godina otkako je otišao, tek sada vidimo koliko nam svima nedostaje i koliko se davao na ovaj kraj i ljude. On je puno toga pokrenuo i prvi je primjerom pokazivao koliko svaki od nas može učiniti, a isto toliko je očekivao zauzvrat. Imao je nekada tiše, nekada glasnije otpore, ljudi su često htjeli vjeru "obaviti na brzinu", a Milan je htio da se primjerice svaki sakrament "živi", da se mladi pripremaju i da Krizma npr., ne bude sajam lijepo odjevenih, počešljanih mladih ljudi sa skupim poklonima već da dođe i do duhovnog preobražja. Njegove su Svete mise trajale duže, unosio se u njih, bio u nekoj vrsti transa, a ljudi su često pogledavali na sat i bojali da će im se juha od ručka ohladiti. Međutim, on je Topolovac osvojio, ističe učitelj Vlado Karagić.
- Dok smo svi imali sinergiju, tamo negdje 2010. godine, kada smo zajedno djelovali - općina, škola i župa,Topolovac je bio ogledni primjer kako malo mjesto može disati i živjeti. Iskreno, i osobno sam nekada izabrao neke druge projekte. Nekada mi je nešto drugo billo važnije, a sada mi je žao što nisam više pomogo. No, ono što sam dao od sebe, bilo je od srca. Meni najljepša slika iz tog doba upravo su Dani zrinskih, vidim to sada s odmakom, iskreno priznaje Karagić koji vjeruje da nema obitelji u kojoj pokojni Kerš nije bio.
Pokazao vedro lice
-Kada se sve zbroji, da je Kerš dočekao vrijeme EU fondova i neke velike "pipe" koje su naknadno došle, Topolovac bi procvao. Naime, on je pokrenuo puno toga u teško vrijeme, nakon ekonomske krize, nije bilo lako tada raditi na kulturnom polju. On je bio župnik, radio je u školi, a još je u jednome danu zano "trknuti" do nekog ministarstva i župana. Istrošio se tu, a premalo je dobio zauzvrat. Činjenica je da je on topolovačka legenda i da će kao takav svima ostati u sjećanju, to će trajati stoljećima iza nas, no siguran sam da bi puno više značilo da je za života dobio koji zagrljaj više, koje tapšanje po leđima, koju lijepu riječ ili samo osmijeh. S nekoliko obitelji ovdje imao je poseban, prisan odnos. U krugu tih obitelji, s tom djecom pokazao je svoje najljepše i najvedrije lice i ta će uspomena trajati, prisjeća se Karagić i dodaje kako je Milan Kerš svakog ponaosob u Topolovcu potaknuo da bude bolji čovjek.
Zavjet skromnosti
-U mojoj najtežoj godini života kada sam redovito išao na Svete mise i slušao njegove propovjedi, to mi je bilo kao jedna ruka nad liticom, nevidljiva, ali sigurna. Kerš se na sve brzo prilgođavao, bio je uvijek uz narod. Imao je bečku uglađenost, bio je šarmantan i duhovit, bio je jako ugodno društvo. Nažalost, sada nakon njegovog tragičnog odlaska, piše se jedna virtualna knjiga uspomena. Mnogi ljudi spominju uspomene na Milana i mjesta koja je obišao - bio je u Africi, Međugorju, na Velebitu... A sve vrijeme vozio je svoju Opel Vectru, iako je mogao kupiti skuplji automobil. Živio je zavjet ne siromaštva, već skromnosti. Na kraju, moram reći da nije bio čovjek bez mane, ali tek sada su mi te mane simpatične, priznaje Karagić i dodaje kako pomisao da ga više nema - njegov um odbija prihvatiti.
Vidno utučeni Karagaić naposljetku nam je rekao kako se nada, kada dođe njegov trenutak da "ode", da će ljudi znati cijeniti ono što ostavlja iza sebe i što je bezvremensko, a ono što možda nije uspio dovršiti, da će ljudi razumijeti i oprostiti.
-To bi trebao biti duhovni krug za velike ljude u malim mjestima. Milan Kerš je u Zrinskom Topolovcu bio najveći i kao takvog ću ga ja pamtiti, zaključio je učitelj.
