Ratko Boroš: "Po nesnosnoj žegi istrčali smo 130 km za 18 sati i 51 minutu. Kriza nije bilo!"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Daruvarski maratonac Ratko Boroš drugi put u životu sudjelovao je na 3. Lapovac Backyard Ultra, supermaratonu koji se trči oko našičkog jezera.
Koncept ove utrke je takav da natjecatelji moraju istrčati krug dužine 6706 metara, za što imaju sat vremena. Završe li trkači taj krug ranije, imaju pravo na odmor dok ne istekne vrijeme punog sata, kada je ujedno započinje novi krug. Također, utrka se trči sve dok je i posljednji natjecatelj na stazi.
Trčao je i Viktor Bogdan
- Preluda utrka s vrhunskim Hrvatskim ultrašima, čast je biti među najboljima i tako rasti. Naša ekipa bili su Mladen Lapaš, on sa mnom radi i zajedno treniramo, zatim moj kum Tomislav Kopfer koji sada nije trčao već je bio najbolja potpora koju možete zamisliti, Neno Čižmešija je prijatelj iz Čakovca, a poveznica je Mladen Bogdan - naš Daruvarčanin koji se u Čakovcu oženio i osnovao obitelj. Trčao je i njegov sin Viktor koji ima autizam. Iako nije morao, organizator je ipak dozvolio da se uključi i otrči jedan krug, uvijek su zajedno i to je predivno. S nama je bio i Ivan Vitenberg koji je došao iz Požege. Bio je s nama do 85 kilometra. Tada je odlučio da je dosta, postigao je svoj cilj, dočekao je jutro.
Uspjeli smo po nesnosnoj žegi istrčati 130 km, odnosno 19 krugova kako se to oko jezera Lapovc radi i broji i to za 18h 51 min.
Zahvaljujemo se svima na podršci i čestitam organizatoru na jako dobroj organizaciji, poručio je Boroš nakon otrčanog supermaratona.
Nije bilo kriza
Zanimalo nas je kako je sve proteklo, je li bilo kriza, primisli o odustajanju...
- Kriza nije bilo, njih prebrodiš na treningu. Na utrci uživš i daješ od sebe maksimum. Gledaš oko sebe. Ja osobno prromatram jače trkače, gledam kako oni trče, kako se oblače, posije razgovaramo... To je cilj moje utrke. Limita tu nije bilo, samo tko duže izdrži, kaže nam Ratko kojemu utrka uopće nije teško pala.
Ono što je izdvojio kao negativno, svakako je bila vrućina.
- Nisam imao trening po temperaturi kada je u hladu 28 stupnjeva. Na suncu je bilo više od 30, siguran sam. To znači da smo morali piti više tekućine, morali smo se hladiti, pomagali smo si s ledom koji bismo stavljali u marame koje imamo na glavi. Tako mi je stalno hladna voda curila po leđima i hladila me. Zapravo, morao sam sam sebi osigurati klimu, našalio se Ratko koji je svjestan da je puno ljudi iznenađeno kada uopće čuju kilometražu koju on pretrči.
- Pa zapravo je ljudima veliko putovanje kada autom moraju otići u Zagreb 130 kilometara, a gdje trčati. I samom mi je na početku bilo tako. Nisa movo planirao. No, najprije 5 do 7 kilometara pa hipodrom u krug, pa ajde da probam malo šume, pa jedna utrka, pa druga i tako to dođe. Uvidiš da se kužiš s tim ljudima, pričate o istim stvarima, nema politike, vijesti, gluposti... To želim svakome, da pronađe nešto za sebe, poručuje Ratko koji je krug trčao između 45 i 48 minuta. Prilično malo vremena bilo je za odmor prije idućeg novog kruga.
- Prošle smo godine Mladen i ja bili sami, bez potpore i to je bilo puno teže. Sada smo već bili uhodani, znao sam što me čeka i kako će sve to izgledati, ističe Ratko.
Potrebno puno vode
Budući da ga mnogi pitaju kako može izdržati sve te silne napore od trčanja i ostalih dnevnih obaveza, Ratko se kratko osvrnuo i na taj dio sporta kojim se bavi.
- Prvo je bitno kakvo gorivo ubacujete u sebe, koliko se hidrirate(pijete vode), koliko imate sna. Drugo, organizacija i disciplina. Možda su to grube riječi, ali najbolje je kad imaš konstantu. Opet, neće vas netko kuditi ako jedan dan kiksate.
U bilo čemu ako želite uspijeti, morate imati konstantu, odgovornost najviše prema sebi, ne gledati na sva mišljenja, što drugi misle i govore (OVISNO TKO GOVORI), upornost... Za sve to nam treba energija i podrška. Isto taako, važno se svakom uspjehu veseliti, pa i onim malim, dnevnim stvarima. Netko misli "ma ja to ne mogu". Može svatko tko želi, to su osnove - prehana i tjelesna aktivnost. To opet ne znači da morate u teretani dizati 150 kg ili trčati kao mi ultraši po 10 i više sati.
Ali što je bitno? Da svatko može doći na svoj top level koji si zamisli, poručuje Ratko koji svima želi da si u životu pronađu nešto što je on pronašao u trčanju.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!