Prvi igrač iz Daruvara u Dinamu: "Toni Njegomir? Tako nadarenog igrača ovaj grad nikad nije imao"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Toni Njegomir je danas napunio 15 godina, Toni ima jednu veliku strast - nogomet. Do prije nekoliko tjedana odrastao je u Daruvaru, ali je nedavno donio veliku životnu odluku i preselio se u Zagreb. Toni je, naime, prvi igrač u povijesti daruvarske škole nogometa koji je s 14 godina, prije nekoliko tjedana, potpisao za zagrebački Dinamo.
Sve što Tonija u životu zanima jest - nogomet.
Ako ga pitate je li trenirao neki sport prije nogometa, odlučno će reći - ni jedan.
Je li ga, kao i mnoge dječake, zanimao neki drugi sport?
Ne. Ništa kao nogomet.
Zanima li ga nešto drugo u životu približno kao nogomet?
Ne, ni blizu.
Kakvi su mu snovi u budućnosti?
Jasno - igrati nogomet.
Toni Njegomir je, kažu tako njegovi treneri i ljudi koji su cijeli život u nogometu, talent kakvog Daruvar dosad nije imao. Da se ne prevarite, nije ovo još jedna priča o još jednom nadarenom mladiću. Ovo je priča o mladiću za kojeg svi misle da bi mogao ostaviti jako ozbiljan trag u nogometu.
Pregršt je statističkih podataka koji ukazuju da je takav rasplet lako moguć, ali uzmimo kao primjer samo onaj iz prošle sezone kada je Toni u 2. nogometnoj ligi za Pionire u kategoriji U15 bio najbolji strijelac s čak 52 postignuta gola. Da, nije greška, 52! Drugi najbolji strijelac ih je zabio 16.
I, da, Toni Njegomir je svestran igrač, zapravo je veznjak, ali igrao je i napadača i na toj poziciji je rasturio, a znao je igrati i stopera pa bi opet bio najbolji u obrani. Plemenitog je kova, zna driblati, nema straha, ima sjajan pregled igre pa okomicama i dijagonalama kroz protivničke redove često proigrava napadače i krila, zabija iz slobodnjaka i hladnokrvno realizira jedanaesterce.
To su samo neki od razloga zašto je Dinamo već ovog ljeta htio imati Njegomira u svojim redovima.
- To je sve zasluga njegovog rada i rada njegovih trenera u Daruvaru koji su mu puno pomogli u razvoju. A on ima u sebi urođenu odlučnost, samouvjerenost. Znao mi je prije nekih turnira smireno reći: "Tata, na ovom turniru ću biti najbolji strijelac!". I onda to i postane. Takve su se situacije događale više puta. Nije sporno da je Toni talent, ali meni i njegovoj majci najvažnije je da se razvije kao kompletna osoba, a ne samo kao nogometaš - priča nam njegov tata Igor Njegomir.
Toni je, dakle, s 14 godina postao registrirani igrač GNK Dinama. Prvi je to igrač iz Daruvara koji je otišao u jedan od dva najveća hrvatska kluba. Nekih 15-ak mladića njegove dobi bilo je ovog ljeta na probi, a struka Dinama odlučila se za Tonija i još jednog igrača iz Austrije. Tonija je htjela i Lokomotiva, ali on je nakon podužeg vaganja ipak izabrao Dinamo.
- Teško je to bilo vrijeme za nas kao obitelj. Morali smo nešto odlučiti, a zapravo ne znaš koja je odluka ispravna. Svaki roditelj želi najbolje svom djetetu pa je tako i kod nas, ali uvijek postoji i strah od pogrešne odluke. No, Toni je na kraju prelomio da želi ići u Dinamo, a na nama je da ga sada maksimalno podržimo - govori nam Tonijev otac Igor.
Sve je počelo kada je Toni imao nekih 5 godina. Nogomet se igrao kod škole, ali tu su vladali uglavnom stariji dečki. I Toni bi se znao uključiti, ali bi ga stariji znali ponekad i potjerati.
- On se kao puno mlađi morao izboriti za to da može igrati s njima. Nekad je znao samo stajati sa strane jer mu ne bi dali da igra. Nekad je dolazio kući plačući. Ali to je tako, već tada je počeo učiti da se mora izboriti za sebe - govori nam tata Igor i pita Tonija sjeća li se tih prvih nogometnih dana. Toni se nasmijao. i potvrdno tati klimnuo glavom: "Sjećam se kad bi mi rekli: 'Aj ti malo stani sa strane', ha, ha!" - prisjeća se Toni sa smiješkom.
Sa šest godina se upisao u školu nogometa NK Daruvara - koja u posljednje vrijeme bilježi sjajne rezultate - ali i tu je bilo "vatreno" za njega.
- Počeo sam trenirati i nakon nekog vremena smo išli igrati utakmicu, čini mi se u Viroviticu. Mene je trener uveo tek u zadnjoj minuti i to mi nije bilo drago. Bio sam ljut pa sam prestao trenirati. Koliko dugo? Ne znam točno, pola godine, možda i više. Ali sam se onda vratio i opet počeo trenirati. Počeo sam dobivati više minuta u utakmicama pa je sve bilo bolje - prisjeća se Toni.
Priča kako je bio igrač više-manje kao i ostali njegovi suigrači i prijatelji. A onda se u jednom trenutku počeo nogometno razvijati i odskakati.
- Mislim da je to počelo s onim turnirom u Rovišću, od 17 golova koje je postigao HNK Daruvar, Toni ih je zabio 15 - prisjeća se tata Igor pa ubacuje Toni.
- A znao sam igrati i u obrani i u napadu!
- Kako to i obrani i u napadu? - pitamo
- Ako bismo vodili, onda bi me trener stavio u obranu da sačuvamo rezultat. A ako bismo gubili, onda bi me stavio u napad. Pa onda zabijem 2-3 gola i opet me vrati u obranu - smije se Toni.
Inače, kaže da je na početku htio biti obrambeni igrač, ali je spletom okolnosti prošao gotovo pa sve pozicije: napadačke, vezne, stoperske... I kaže kako mu je to dobro došlo da dobije širinu i osjeti svaku poziciju.
- Dakle, jedino nisi bio vratar?
- A i to sam htio biti - opet se smije.
- Kako? Kada?
- Kada su jedanaesterci. Htio sam braniti protivnicima jedanaesterce. Znali su me staviti da ih branim - pogleda me i u očima mu vidite odlučnost. Doista ga je vukla želja da protivnicima obrani jedanaesterce. Da ih pobjedi dok stoji na golu.
Toni je tako predano trenirao i igrao, a priča o mladiću iz Daruvara koji igra čudesan nogomet proširila se i izvan granica ovog pitomog i lijepog grada.
Prije dvije godine igrali su turnir u Osijeku na kojem su nastupili Ždralovi, Bjelovar, Slaven Belupo i domaćin Osijek. I tu se istaknuo svojim igrama te je zaintrigirao struku Osijeka koja ga je htjela dovesti na Pampas.
- Bio sam sretan kada sam čuo da me zove Osijek, rekao sam odmah: "Daaa! Idemo!". Ali nije mi se svidjelo kada sam došao tamo. Igraju nogomet kakav se meni ne sviđa. Sve na jednog igrača, pusta nabacivanja, to nije za mene. I zato sam odlučio da ću se vratiti, nisam se tamo dobro osjećao - govori nam Toni, a tata objašnjava kako je inače takav, želi biti tamo gdje se dobro osjeća, novac mu nije motiv.
- Toni zna da neće moći dati najbolje od sebe ako nije sretan pa se tako i postavlja. Imao je financijsku ponudu za dvostruko veći ugovor, a on je izabrao dvostruko manji. Novac nije motivator, najvažnije mu je da se dobro osjeća u svojoj ekipi i na terenu jer onda igra najbolje - kaže otac Igor.
A onda se, baš negdje prije početka pandemije korone javila Lokomotiva, prvoligaš koji je poznat kao sredina koja iz sezone u sezonu razvija najviše mladih nogometaša u 1. nogometnoj ligi.
- Igrao je jedan jak turnir i tu su ga primijetili. Poslije su nas kontaktirali i rekli da bi htjeli Tonija u ekipi. Ali počela je korona, bio nam je problem s treninzima koji su bili u 8 ujutro... Uglavnom, tu se nije dogodilo ništa. Ali smo onda prije nekih godinu dana ponovno nastavili s treninzima u Lokomotivi. Pa su igrali turnir, Toni je igrao za Lokomotivu, a na turniru je bio i Dinamo. Čim je sudac odsvirao kraj, trener Dinama je došao i rekao da bi ga htio vidjeti u Dinamu. To je bio prvi kontakt, ali je tada ostalo samo na tome. Ovog ljeta Dinamo je ponovno pokazao interes i pozvao Tonija. Nekih pet dana je bio tamo na probi i zadovoljio struku Dinama - priča nam tata Igor, a Toni pojašnjava:
- Jako mi se svidjelo kada se došao u Dinamo. Svi dečki su bili OK prema meni, treninzi su bili jako dobri, dosta jači, super sam se osjećao, ali bolje nego u Lokomotivi gdje mi je također bilo lijepo. Na probnim treninzima smo imali ček pet trenera. I kasnije me je nazvao trener i rekao kako bi me oni htjeli registrirati kao igrača Dinama. Kada sam to čuo, ostao sam.... Wau! Od sreće uopće nisam znao što bih mu rekao - govori nam Toni.
Na razvoj Tonijeve karijere utjecali su daruvarski treneri Dalibor Res, Grga Kašljević, Nebojša Gostimir i Marko Bublić s tim da su Gostimir i Bublić imali jako velik utjecaj na njegov razvoj jer su ga i najdulje trenirali.
- Prvi put sam ga vidio kako igra prije četiri, pet godina i već tada je pokazivao da je jako talentiran, a od kolovoza prošle godine sam mu bio trener. Tada sam preuzeo kadete Daruvara, a Toni je igrao za pionire U15. Ali jako je odskakao u svojoj kategoriji pa smo ga priključili kadetima. Tako da je cijelu prošlu sezonu igrao i za kadete i za u svoju kategoriju U15 - govori nam trener Nebojša Gostimir pa nastavlja:
- Po igri me možda najviše podsjeća na Petra Sučića koji je sad debitirao za reprezentaciju. Toni ima odličan pregled igre, dribling, osjećaj za prostor, kvalitetan šut. U njegovoj kategoriji nitko nema takvu percepciju igre. Baš smo nedavno razgovarali o njegovom prelasku u Dinamo. Rekao sam mu da sada mora biti uporan, da mora još jače trenirati i raditi još više nego što je radio kod nas. I, naravno, da treba biti skroman i ponizan. Sad je sve na njemu, a mi mu, naravno, želimo sve najbolje - kaže nam Tonijev bivši trener Nebojša Gostimir.
Trener Marko Bublić je, kažu, najdulje radio s Tonijem Njegomirom. I on biranim riječima priča o njemu.
- Kada sam ga gledao na prvom treningu, odmah se vidjelo da je ekstra talent, to samo slijepac ne bi vidio. S obzirom na to da je doista odskakao u svojoj generaciji, često je igrao za starije koji jesu bili fizički jači i brži, ali on je srcem, borbom i talentom nadoknađivao taj nedostatak. Ne znam je li ikada Daruvar imao tako talentiranog igrala, ali sa sigurnošću mogu reći da otkad sam ja tu, a to je zadnjih 15 godina, sigurno nije - govori nam Marko Bublić.
- Došao je i sad, nedavno, javiti se, uvijek dođe. Pričamo, naravno, o tome kako je sada igrač Dinama i zna on što je pred njim, rad, rad, rad i disciplina, disciplina, disciplina. Pričali smo o tome i rekao sam mu da mora biti svjestan da još uvijek nije ništa napravio. Toni je stvarno poseban zato što kad igra stopera, najbolji je obrambeni igrač. Kada igra veznog, daleko je najbolji vezni. Ako igra špicu, najbolji je napadač. Ne znam baš da ima igrača koji tako kvalitetno mogu igrati tako različite pozicije. U svakom slučaju, on zna da je pred njim još jako puno posla, a svi mi u HNK Daruvaru vjerujemo u njega i želimo mu da ostvari svoje snove - rekao nam je trener Marko Bublić.
Ako Tonija pitate o budućnosti, on će se zamisliti i neće vam reći nešto pretjerano određeno. Mnogi njegovi vršnjaci bi vjerojatno znali da žele igrati u Realu, Barceloni ili Cityju, imali bi neke konkretne snove. Toni je nešto drugačiji. Dugo je razmišljao, pa onda rekao:
- Možda bi bilo dobro ako bih nekad igrao u Španjolskoj ili Engleskoj. Ali jedan sam imam: želim igrati za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu 2030. - kaže smireno, ali odlučno.
Tata Igor, pak, s druge strane kaže da su supruga, Tonijev brat i on sretni i ponosni što je Toni tu gdje jest, ali da je njima najvažnije da je Toni živ i zdrav.
- Ipak je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu - kaže tata Igor naglašavajući riječ sporedna.
Nitko, naravno, ne može vidjeti budućnost. Ali Tonijeva odlučnost je takva kakva je pa se nemojte iznenaditi ako za šest godina na prvoj utakmici Hrvatske na Svjetskom prvenstvu koje će se igrati u Španjolskoj, Portugalu i Maroku, na teren u kockastom dresu istrči i Toni Njegomir. Ako dođe to te stepenice, što mu od srca želimo, onda ćete vidjeti kako jedan veznjak radi čuda na terenu, zabija golove i čudesno proigrava suigrače.
Čudit će se tome mladiću svi osim Tonijevih roditelja Igora i Marine, brata Luke, obitelji, prijatelja i njegovih trenera iz Daruvara.
Njima je sve bilo jasno još dok je Toni bio mali nogometaš.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!