Priča o prvaku iz Končanice i nogometu kakav bi zapravo trebao biti...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Dok su se nogometne vijesti proteklih dana uglavnom bavile reprezentacijama u ciklusu Lige nacija te transferima megazvijezda poput 21-godišnjeg Norvežanina Haalanda koji je dogovorio godišnju plaću u Manchester Cityju od 17,5 milijuna eura godišnje, u mjestu Končanica nedaleko od Daruvara odvijala se iskonska nogometna priča kakvu nikad nećete pročitati u mainstream medijima.
A priča je to o onom pravom, iskonskom nogometu kakvog možete doživjeti još samo na amaterskim razinama gdje novac ništa ne vrijedi zato što ga - nema. Pa ne može ništa ni pokvariti.
A uzlet NK Ribara krenuo je kada su na trenerske pozicije došli Siniša Ćulibrk i Boro Karačić.
- Boro Karačić i ja smo kao treneri preuzeli ovu ekipu prije dvije i pol godine, iako priznanje za slaganje ove ekipe treba dati predsjedniku kluba Darku Ročeku jer je njegova ideja bila okupiti baš ove igrače koji sada igraju, a dovođenje tih igrača počelo je i prije nego što smo Boro i ja došli u klub - priča nam glavni trener Siniša Ćulibrk koji je prije NK Ribara trenirao djecu u HNK Daruvaru. Ćulibrk je inače profesor razredne nastave u Osnovnoj školi Vladimira Nazora, smiren čovjek na kojem se vidi da se ne voli razmetati. Zato uskače drugi trener, Boro Karačić.
- Dugo je Siniša trenirao djecu u HNK Daruvaru tako da je kroz mlađe kategorije trenirao velik dio igrača koji sada igraju u Končanici, Daruvaru, Siraču... - pohvalio ga je Karačić.
Končanički NK Ribar ovog je vikenda ispisao najsvjetlije stranice svoje povijesti osvojivši uzastopce drugi naslov prvaka 1. Županijske nogometne lige kojeg je, nije ni to nevažno, osigurao dva kola prije završetka prvenstva.
I tako, dok su sportski novinari u mainstream medijima ove nedjelje računali kako će Norvežanin Haaland u novom klubu dnevno zarađivati oko 48.000 eura, nekih 2000 kilometara niže, ljudi koji su posvećeni NK Ribaru nisu ništa računali jer njihov nogomet s novcem nema zapravo ništa. Njih i ljude koji ih okružuju pogoni čista ljubav i strast.
- Ono što je sigurno jest da ovdje sigurno nitko nije zbog novca, ha, ha! - smije se Boro Karačić.
- Ovo je skupina mladića koja jako voli nogomet i koji guraju jedni druge naprijed. Dugo su zajedno, znaju se, poštuju se i novac u ovoj priči ne igra nikakvu ulogu jer ga zapravo i nema - ubacuje se trener Siniša Ćulibrk
- I publika nam jako puno pomaže. Ulaznice funkcioniraju na bazi dobrovoljnih priloga, ali i tu se skupi dosta pa s tim novcem pokrijemo troškove sudaca. Čak pomažemo i susjednim klubovima jer kad mi igramo u gostima, njihovi stadioni se napune. A kad igraju s nekim drugim, stadion je poluprazan. Kod nas nikad nije poluprazno - dodaje tajnik kluba Ivan Horina.
Ljudi koji čine upravu NK Ribara ne nose odijela i kravate, ali zato rade sve što je potrebno: razmještaju betonska podnožja za suncobrane, premještaju stolove i klupe, dogovaraju sponzore (koji, primjerice, doniraju meso za roštilj ili pivo) i sređuju sve što treba sređivati da bi igrači i treneri imali što manje briga. No, priča o uspjehu sigurno kreće sa Sinišom Ćulibrkom i Borom Karačićem jer oni su u klubu dvije i pol godine, a klub je prvak posljednje dvije. Karačić nam objašnjava kako je došlo do suradnje.
- Nismo mi slučajno završili u Končanici. Ovdje trenira Sinišin sin David koji je ’97. godište kao i moj sin Karlo koji je i kapetan ekipe. Dva sina predsjednika kluba, Venio i Adrijano, također igraju u NK Ribaru, a znaju se dobro s mojim i Sinišinim sinom jer su i prije trenirali zajedno. Tako da smo mi došli tu zbog djece, i naše i tuđe - objašnjava Karačić.
- Mi smo, prije svega, dobra klapa. Kada smo prošle godine osvojili naslov prvaka, uspjeli smo zadržati gotovo kompletnu ekipu. Samo nam je jedan igrač otišao i jedan je došao. I to što smo ostali na okupu nam je bilo najveće pojačanje - govori Siniša Ćulibrk, trener s licencom UEFA-e, a Karačić zatim otkriva i novitete koje su uveli u »trenažni proces«.
- Kad smo preuzeli vođenje prve ekipe, počeli smo motivirati igrače - smije se Karačić pa nastavlja:
- Svakog petka poslije treninga netko od nas časti s roštiljem. Dakle, ako je netko diplomirao, kupio auto, ima rođendan... Bilo kakva prigoda određuje onoga tko časti. I te petke nikad ne preskačemo, a to dečke homogenizira. Evo, tako je već dvije i pol godine i mislim da takvu tradiciju i zajedništvo nema nitko - priča Karačić.
Stadion u Končanici ima jednu tribinu, i to natkrivenu. Na nju se može natiskati 350-400 gledatelja. U prosjeku ih je uvijek oko 150-200, a jedan dio njih ide i na gostovanja. Zato je i u nedjelju, u posljednjem kolu rezerviranom za službenu proslavu naslova prvaka, stadion bio pun. Palile su se baklje, izvjesili su se transparenti, sviralo se, pjevalo i navijalo.
Ispisivala se povijest kluba koji prvi put osvaja naslov prvaka dva puta zaredom i to s budžetom koji je bitno manji od većine klubova koje su na ljestvici ostavili iza sebe.
Posljednji se sezonski susret igrao protiv ekipe NK Kamena iz Sirača. Došli su i gostujući navijači. Boro Karačić, jedan od dvojice trenera NK Ribara uzima gajbu hladnog piva i odnosi je na gostujuću tribinu. Sirčani ga dočekuju ga s oduševljenjem.
- I svaki put mi počastimo gostujuće navijače. To je neki običaj, a i tako treba biti - smješka se Karačić jer ono što je ovdje normalno i što bi trebalo i inače biti normalno, na najvišoj razini nogometa gotovo je nezamislivo.
Mnogi su im rekli da je nezamislivo i ovo što su napravili osvojivši dva puta zaredom naslov prvaka. Ali nitko vam tamo neće reći da je ključan bio ovaj ili onaj igrač ili neki član uprave. Svi se u NK Ribaru slažu: ključ povijesnog uspjeha kluba je što uprava, treneri, igrači i navijači dišu zajedno.
Koliko su jaki kao ekipa govori i podatak da nema jednog napadača koji trpa golove nego imaju nekoliko igrača koji su zabili više od 10 golova u sezoni.
- Ako netko jednu utakmicu zakaže, uvijek netko drugi iskoči. I tu se vidi da su prava momčad jer momčad pobjeđuje, a ne igrač - govori trener Ćulibrk.
Zanimljiva je bila i situacija koja im se dogodila kada su prošle godine osvojili naslov prvaka. Naime, tada su igrači zapravo odlučili da neće ići u viši rang natjecanja nego su odlučili još jednu sezonu odigrati u 1. ŽNL koju su ove nedjelje ponovno osvojili.
- Osluškujemo što naši igrači misle i žele. Odluke donosimo zajedno. Prošle godine nismo išli u viši rang jer, recimo, igrači nisu bili za to, možda još nisu bili zreli za taj prijelaz. Međutim, ove godine je većina njih bila za to da idemo u viši rang i mi smo ih poslušali - priča Ćulibrk.
- Razmatrali smo i opciju ostanka u ligi i opciju odlaska u viši rang natjecanja. Kako smatramo da su dečki dosta dobri, a teško bi ih bilo motivirati da i treći put osvoje naslov prvaka, odlučili smo da idemo u 4. ligu - kaže Karačić pa otkriva:
- Bit će nam malo teško osigurati financijska sredstva, morat ćemo tražiti neka pojačanja jer bi nam trebala barem četiri nova igrača - govori Karačić, a tajnik Horina dodaje:
- Naš budžet je inače bitno manji od velike većine klubova koji su se s nama natjecali u ovom rangu tako da je time ovaj uspjeh i još veći!
No, što god bilo u višem rangu, NK Ribar može računati na podršku svojih vjernih navijača.
- Imamo sjajnu publiku i moramo ih pohvaliti. Recimo, prije jedno tri-četiri tjedna dva prvoligaša igrala su utakmicu na kojoj je bilo ukupno 40 gledatelja. Na našem se stadionu to ne može dogoditi - govori Ćulibrk.
- Istina, u prosjeku je negdje oko 150-200 ljudi uvijek kod nas na utakmici - izračunao je Horina i dodao:
- A kad su derbiji, kada nam dođe Zdenka ili Daruvar, onda više nema ni mjesta za parking.
NK Ribar ima i veliku podršku ženskog dijela publike kao i skupinu djevojaka koje vatreno podržavaju klub. Za posljednje ovosezonsko kolo, recimo, napravile su transparente i ispekle dvije šampionske torte.
- Zanimljivo je i da ima dosta djevojaka koje prate naše utakmice, kod kuće su na svim utakmicama, a odu i na većinu gostovanja. Sad su si dale truda pa su same napravile transparente, a kada smo to vidjeli, u klubu smo rekli da ćemo dati izraditi zastave, pogotovo zato što prelazimo u viši rang natjecanja - kaže tajnik Horina.
- Za naslov prvaka navijačice su nam napravile dvije torte. Ali one su čak i ovako znale napraviti torte za nas tako da im se moramo zahvaliti na podršci - dodaje Ćulibrk.
- Klub ima i veliku podrška načelnika općine Zlatka Bakunića koji je jedan od rijetkih koji baš voli doći na utakmice. Stoji iza nas, pomaže nam i puno nam znači njegova podrška. Ali načelnik Bakunić često obilazi i druge klubove koji se nalaze na području općine i njima pomaže iako nije neki nogometni stručnjak - hvali zalaganje načelnika Karačić i govori kako im se u posljednje vrijeme i infrastruktura poboljšala zahvaljujući zajedništvu vodstva kluba i Općine.
- Stavili smo nove aluminijske golove, mreže i zaštitnu mrežu. Sad ćemo raditi na uređenju pomoćnog igrališta gdje smo postavili rasvjetu da se može trenirati jer kad počne sezona, svaki dan netko trenira: od seniora preko juniora, pionira, a imamo čak i igraonicu za klince od 4-6 godina - objašnjava tajnik Horina.
- Stvarno možemo biti zahvalni predsjedniku Darku Ročeku i tajniku kluba Ivanu Horini kao i načelniku Općine Zlatku Bakuniću jer otkad smo mi ovdje, neprestano se ulaže u infrastrukturu i vidi se da se kontinuirano radi na poboljšanju uvjeta rada i za djecu i za seniore - govori Ćulibrk.
- Predsjednika Darka Ročeka svakako moramo pohvaliti ne zato što je on predsjednik kluba nego što je i najstariji registrirani igrač, a prošle godine je zabio i jedan dosta bitan gol. On ima 56 godina, broj 55 na dresu i redovito trenira. Ali OVO je kuriozitet: prošle godine je kao predsjednik i igrač osvojio naslov prvaka, a ove godine je ponovno osvojio naslov prvaka sa svoja dva sina Venijom i Adrijanom koja također igraju u momčadi NK Ribara - kaže nam Boro Karačić pa nastavlja:
- I pazite sad ovo! Ulazimo u 4. ligu, a ja mu kažem: "Predsjedniče, u zadnjem kolu protiv Kamena se oprostite da vam uručimo loptu, priznanje..." A on ni čut! Ha, ha! Kaže: "Ne dolazi u obzir, tek sam počeo!", ha, ha!
- Klub nam je osnovan 1976. godine, a predsjednik nam je ’66. godište. Dakle, stariji je 10 godina od kluba i još igra! - smije se tajnik Horina dok sjedimo na klupama, vrlo blizu točionika s pivom i razgovaramo. Nekoliko metara od nas članovi uprave kluba sređuju stvari zaostale od nedjeljne fešte. Uglavnom fizički posao.
- Mi smo svi ovdje u klubu isključivo na volonterskoj bazi. Znači, nemamo apsolutno nikog zaposlenog. Ono što dobiju treneri je stvarno minimalno, dovoljno da pokriju putne troškove, ali ja mislim da i taj novac oni ostave ovdje jer uvijek počaste ljude.
I iako su svi stanovnici Končanice ponosni na uspjeh kluba, ovdje se krije još jedna posebna priča. Naime, NK Ribar ima i najstarijeg vjernog i vatrenog navijača. Zove se Ludvig Ružička poznatiji kao Ludva. Više mu je od 70 godina, živi u Zdencima, ali navija za NK Ribar. U nedjelju je, nakon osvajanja naslova prvaka, plakao. A klub je još jednom pokazao svoju veličinu.
- Evo, ne znam točno koliko mu je godina, ali ima preko 70 i još ide i na gostovanja! Igrači ga na kraju svake utakmice moraju posebno pozdraviti. U nedjelju smo ga zvali da se dođe slikati s peharom prvaka, a on je počeo plakati. Onda smo mu dali i medalju prvaka - govori Karačić, a tajnik Horina dodaje:
- I te smo medalje napravili o svom trošku jer nam je HNS poslao samo pehar i to manji od onog iz prošle sezone - ne baš veselim glasom govori Horina.
A naslov prvaka slavili su, zapravo, svi. Šampion NK Ribar dobio je zasluženi pljesak navijača iz Sirača, a protivnički NK Kamen sa sobom je doveo i svirače iz Sirača koji su se nakon utakmice udružili s končaničkim sviračima pa su zajedno opleli iz sveg glasa i napravili istinsku feštu.
I tako, dok u isto vrijeme što krivi, a što nevini torcidaši još uvijek čekaju izlazak iz istražnog zatvora nakon onog prvoligaškog derbija, dok se policija i javne osobe svađaju tko je za što kriv u sukobima navijača i policije, dok se iz Dinama rugaju Hajduku, a iz Hajduka odapinju otrovne strelice prema Maksimiru u Končanici trener domaćeg kluba nosi pivo gostujućim navijačima, a oni plješću domaćim šampionima. Glazbenici koji su došli s protivničkim klubom sviraju zajedno s glazbenicima koji podržavaju domaći klub, a sve kako bi napravili pravu feštu za šampione, ali i sve one koji se u tom trenutku nalaze tu.
Svi su okupljeni oko osnovne ideje - ideje o iskonskoj ljubavi prema nogometu, ideje o druženju, ideje o prijateljstvu i ideje o uspjehu kojeg stvara zajednica i zajedništvo. Ono pravo i iskreno.
I tu ideju novac nikad neće pokvariti jer ga tu jednostavno nema i jer ga tu nitko ni ne traži.
Zato, ako vas put nanese u Končanicu, svratite do NK Ribara, netko će vas sigurno lijepo primiti i uvjerite se vlastitim očima kako u Končanici čuvaju ono što se novcem ne da kupiti.
Ljubav. I strast.
