Miran Maričić najbolji sportaš Hrvatske u 2024. godini: "Sretan sam jer sam popularizirao streljaštvo"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
U godini u kojoj Sportske novosti slave velikih osam desetljeća, na HRT-u je upriličen 73. izbor najboljih sportaša SN. Sportska krema Hrvata koja je nazočila ovom izboru, a u kojemu su ove godine sudjelovala 233 novinara iz 49 redakcija, pozdravila je najbolje.
Među njima ponosno se istaknuo i Bjelovarčanin Miran Maričić uzevši titulu najboljeg hrvatskog sportaša za 2024. godinu. I to prema ocjeni hrvatskih sportskih novinara, pišu Sportske novosti.
Brončanom s Olimpijskih igara u Parizu Miranu Maričiću trofej je predao Dubravko Šimenc ispred Hrvatske turističke zajednice.
Popularizirao sport
- Svakog dana se sjetim tog osvajanja medalje i jako sam sretan što sam tako popularizirao ovaj naš sport i što se nakon te medalje jako puno djece upisalo na streljaštvo. Ove godine imam dosta natjecanja i njima sam posvećen.
Kako drži koncentraciju i kad se dogodi loš hitac?
- Ne smiješ razmišljati o tome, nego se koncentrirati na sljedeći hitac, poručio je Miran.
Kako piše SN/Jutarnji list, Miran Maričić sad ima sve, olimpijska medalja popunila je kolekciju mirnog Bjelovarca.
Godinama je Miran Maričić osvajao medalje i nizao uspjehe u tišini. Ni kad je bio treći na svijetu, ni kad je bio na europskim postoljima, ni kad je briljirao u Svjetskom kupu nije to imalo osobiti medijski odjek. Za najveći dio javnosti skromni Bjelovarac bio je posve anoniman i njegove je uspjehe slavio samo uski krug ljudi. A onda je jedno rano srpanjsko poslijepodne prošle godine promijenilo sve - Miran Maričić uzletio je na olimpijsko postolje i izašao “iz ilegale”. Ne, nije ga bronca koja je završila oko njegova vrata iznenada učinila megazvijezdom, ali definitivno više nije ni anonimac. A kao kruna najveće godine u karijeri stigao je naslov najboljeg hrvatskog sportaša u anketi Sportskih novosti, najrelevantnijem takvom izboru u našoj zemlji.
Krizu prošao u srednjoj školi
Upisao je Maričić svoje ime na uistinu impresivan popis sportskih velikana koji su osvajali našu nagradu. I potpuno je to zaslužio jer samo najveći uspijevaju dotaknuti olimpijsko postolje, a njemu je to uspjelo 29. srpnja na strelištu u Chateaurouxu oko 230 kilometara udaljenom od Pariza, u finalu zračne puške 10 metara. U istoj onoj disciplini u kojoj je 2017. kao talentirani mladić postao svjetski juniorski prvak, potvrdivši da se u njemu skriva ogroman potencijal.
Dobro smo kroz prošlost naučili da se mnogi talentirani mladi sportaši izgube putem do seniorskih voda, ali Miran nije iz te priče. Istina, nekoliko dana nakon olimpijskog pothvata priznao nam je da je i sam u jednom trenutku karijere bio ozbiljno poljuljan.
- Ta kriza je došla u srednjoj školi. Petar Gorša je otišao iz kluba i bilo mi je teško trenirati jer sam bio usamljen na streljani. Bili su to i zimski mjeseci, streljana je bila strašno hladna, često sam bio i bolestan zbog toga i, naravno, uz obveze u gimnaziji koje su me pritiskale, čovjek jednostavno izgubi motivaciju. Svaku večer bih poslije škole išao na treninge, do 9 ili 9.30 navečer sam bio na streljani, uglavnom sam, želja je padala, rezultati su padali, motivacija nikakva...
Česta je to priča hrvatskih sportaša, treniranje u slabim uvjetima, bez sparinga i konkurencije, bez prave podrške... Samo oni najčvršći uspijevaju se izdići iznad toga, uspijevaju pronaći snagu i ustrajati u najtežim trenucima. Miran nije odustao, sam si je postavio ultimatum, ili će ostvariti normu za reprezentaciju ili će prestati pucati. Kako je završila ta priča? Otišao je u Solin na izborno natjecanje, ostvario osobni rekord i više se nije osvrtao.
Karijera mu je od tog trenutka velikom brzinom krenula prema gore, a kad je 2017. postao svjetski juniorski prvak, znao je da će mu streljaštvo biti životni poziv.
Svjetska bronca za Tokio
Ta ga je medalja, prema vlastitom priznanju, promijenila kao sportaša. Jer, imao je i dotad puno finala na različitim natjecanjima, ali postolja su mu najčešće bježala. A onda je došlo ovo zlato koje mu je bilo snažan vjetar u leđa za sve što je slijedilo i već je sljedeće godine osvojio broncu na seniorskom Svjetskom prvenstvu i upucao kvotu za Olimpijske igre u Tokiju.
U japanskoj prijestolnici bio je šesti u trostavu i 25. u zračnoj pušci, potvrdivši još jednom da imamo sjajnog strijelca i jaku uzdanicu za sljedeće Igre. Postavio je u Tokiju temelje, a u Parizu je na njima izgradio veliku priču, najveću u dosadašnjoj karijeri.
- Kao mali nisam sanjao olimpijsku medalju, ali nakon što sam izborio plasman, mislim da sam svaku noć sanjao kako je osvajam. I onda bih bio ljutit kad bih se probudio. Sad ću napokon mirno spavati, ovo je bila jedina medalja koja mi je nedostajala.
I ono što nikako ne smijemo zaboraviti, u tom nezaboravnom finalu zračne puške imali smo dvojicu predstavnika. Jedino je Hrvatskoj to uspjelo što zvuči i pomalo nestvarno jer daleko smo od velesile u ovom sportu.
Puno simbolike ima u tome da je uz Maričića u finalu stajao Petar Gorša koji je u konačnici zauzeo šesto mjesto. Jer, upravo mu je Gorša svih ovih godina bio velika podrška - kao uzor, kao prijatelj, kao trener, kao mentor... U više je navrata Miran ponovio kako je upravo zbog Gorše završio u streljaštvu, uspjesi devet godina starijeg sugrađanina nagnali su ga da se i sam odluči okušati u ovom sportu. Došao je na streljanu i ostao, upoznao je tamo brojne sjajne ljude, uključujući Goršu koji je samo nekoliko mjeseci kasnije počeo raditi s njima. Puno godina kasnije bili su rame uz rame u olimpijskom finalu, najprije u Tokiju, potom i u Parizu. I to je taj najljepši dio priče, jedan veliki sportaš je inspirirao drugoga, nadajmo se da će tako i Maričićeva bronca dovesti neke nove klince na streljanu.
Sad ima i legendarni pehar
A kad već govorimo o lanjskim Miranovim uspjesima, onaj najveći je zapravo došao nekoliko mjeseci nakon Olimpijskih igara kad mu se rodio sin Viktor koji mu je donio i novu dozu motivacije.
- Prije Pariza sam razgovarao sa suprugom o tome da ću osvojiti medalju za nju na zračnoj pušci, a za sina na malom kalibru. Druga medalja na žalost nije došla, ali zato onda mora doći u Los Angelesu.
Ne sumnjamo da će nam i u Los Angelesu 2028. biti velika uzdanica, ali do tada ga čeka još puno izazova. Već ove godine ima europska prvenstva u zračnom oružju i malom kalibru, na jesen je i Svjetsko prvenstvo u Kairu, tako da će biti puno prilika za nove uspjehe i da ga možda još koji put vidimo na našoj pozornici s prepoznatljivim peharom Sportskih novosti koji je sportašima toliko prirastao srcu, pišu Sportske novosti.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!