Foto: Privatni album

Od Bjelovara do Dinama/Foto: Privatni album

živi nogometni san

Matija Turković (11) iz Bjelovara novi je Dinamov dragulj: "Rekli su nam da mu je mjesto s njima..."

Matija na turnire putuje avionom, a već je s Dinamom pobijedio velikane poput Manchester Uniteda. Unatoč svemu, i dalje je skroman dječak s odličnim ocjenama i pristojnim ponašanjem

BJELOVAR – Ima 11 godina, ide u 4. razred II. Osnovne škole u Bjelovaru, odličan je učenik i dijete kojeg vole vršnjaci, učiteljice, ali i bake na ulici koje nikada ne propusti ljubazno pozdraviti. Sanja da će jednoga dana, baš poput mnogih poznatih nogometaša, davati intervjue na TV-u. Nakon utakmica i zabijenih ili primljenih golova. Iako ovo zvuči kao san mnogih dječaka od 11 godina, Matija Turković malo je bliže ostvarenju toga sna nego njegovi vršnjaci. I to ne samo zato što ima neosporiv talent, već zato što brusi taj talent radom, upornošću i skromnošću. Zato je već cijelu jednu sezonu ponosni igrač Dinama, uzrasne kategorije U11!

Foto: Privatni album

Od jeseni Matija je dio Dinama/Foto: Privatni album

Matija je stvarno drugačiji. Krasi ga osmijeh i neiskvarenost, a opet svi nekako kao da vole biti u njegovom društvu. Nije im to njegovo ponašanje „staromodno“. Baš zato Matija zaslužuje da njegov put koji je tek krenuo, opišemo do najsitnije pojedinosti jer možda nekome tko ga ne poznaje postane uzor.

Neobičan početak i suze

Mama Petra u početku razgovora otkrila nam je kako Matiji nogomet nije odmah bio prvi izbor. U NK Bjelovar upisao se još u vrtićkim danima najprije Matijin stariji brat Vanja. I dok se lopta tako gotovo svakodnevno kotrljala u naselju gdje živi ova bjelovarska obitelj, a dvorištima odjekivala dječja cika i vika, Matiji je sve to bilo tek zabavno. Šutke je sve to promatrao, uključivao se rado u igru, ali nije na glas ništa puno govorio… Činilo se kao da ga se nogomet ne tiče odviše. Malo je stasao, te uz brata ipak odlučio početi trenirati najvažniju sporednu stvar na svijetu. No, vrlo brzo nakon početka treniranja, izgubio je volju.

- Znao je i negodovati, pa čak i plakati, nije mu se dalo na trening. Trebalo je neko vrijeme da shvatimo što se zapravo događa. On se naprosto nije osjećao dobro među svojim vršnjacima koji su još uvijek bili veoma zaigrani i malo nestašni. Nisu slušali trenera, nisu htjeli stati u vrstu, a Matija je htio igrati, igrati, igrati… Onda smo ga prebacili u stariju skupinu i tu je sve sjeo na svoje mjesto. Matija se odlično snašao, a trener Nikolić davao je sve od sebe da od Matije izvuče maksimum. Imali smo i manju krizu kada Matija nije htio više igrati nogomet, no trener je tada odigrao ključnu ulogu. Primijetio je njegovu nesigurnost, dao mu poticaj i ohrabrenje, prisjeća se mama Petra tog razdoblja.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Matiju koji je sve ovo pažljivo slušao, upitali smo koju poziciju je igrao u NK Bjelovar.

- Igrao sam lijevog beka, ali trener Nikolić me nekada stavio i da igram veznog, a nekada sam bio i stoper. Uglavnom, uvijek te tri pozicije, kaže nam Matija koji je inače, ljevak.

Osvojeni turniri, igrač utakmice x5

U NK Bjelovar igrao je sve do trećeg razreda, dakle, četiri godine.

Uz to razdoblje, kaže nam Matija, vežu ga predivne uspomene.

- Najljepše mi je bilo družiti se s njima. Bili su to rođendani, prijateljstva, putovanja na turnire i brojne osvojene medalje. S Bjelovarom imam tek jednu broncu, nekoliko srebra i sve ostalo smo bili prvi. Na zidu mi visi sigurno jedno 30 medalja, a pet puta sam proglašen najboljim igračem. U Crikvenici na turniru smo bili jako uspješni. Bili smo tri godine zaredom. Prvi put smo osvojili drugo mjesto. Pa pobijedili u četvrtini finala i zadnje godine osvojili turnir. Bili smo jako sretni, prisjeća se naš mladi sugovornik vremena kada je igrao za Bjelovar.

A onda je uslijedilo novo razdoblje. Nitko nije ni znao što se sprema…

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

- Skauti idu po turnirima i promatraju igrače, no mi nismo znali ni kada ni tko je njega uočio. Jednoga dana zvali su nas iz Dinama i rekli nam da bi htjeli da Matija dođe na probu na koji trening u Dinamo. I onda smo išli tih tjedan dana na sva četiri treninga i tamo su treneri koji donose odluku, to nije jedan trener, već njih nekoliko, rekli da shvaćaju da smo iz Bjelovara i da će nama dolasci u Zagreb poremetiti raspored, no da nisu uspjeli naći nijedan razlog zbog kojeg ne bi Matiju pozvali da igra za Dinamo. Rekli su nam da je Matiji mjesto u Dinamu, prisjeća se mama Petra.

Matija je, dakako, bio izvan sebe od sreće u tim trenucima.

Avionom na turnire

- Ja sam bio jako sretan i ponosan na sebe i stalno sam o tome razmišljao. Na početku sam se malo sramio, ali onda dok sam se upoznao s prijateljima, onda sam počeo opušteno igrati, kaže nam Matija koji je u to vrijeme išao u Zagreb na jedan trening tjedno. Morala je završiti sezona jer ga nisu mogli odmah registrirati, budući da je bio igrač NK Bjelovar.

No, išao je s njima zato na prijateljske utakmice i turnire. A ostalo vrijeme igrao za svoj Bjelovar.

- I onda od prošlog ljeta registriran je u Dinamu i otada idemo u Zagreb na tri ili četiri treninga tjedno i na utakmice. Zna se dogoditi da to bude i šest puta u tjednu, kaže mama Petra i dodaje kako je izazovno, ali i lijepo.

- U školi sam dobar, imam dobre ocjene, slušam na satu pa ne moram tako puno učiti. Dogovor je da ako nemam dobre ocjene, ne mogu ići na treninge, ubacuje se Matija, a mama ponosno kaže kako se to još nijednom nije dogodilo.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

U Dinamu Matija igra stopera, a osim s ekipom, jako je zadovoljan i trenerima koji su im velika potpora.

- Sve ih možemo pitati, koliko god puta treba. Imam nekoliko trenera, jednog glavnog, jednog pomoćnog, jednog kondicijskog i jednog fizioterapeuta, kaže Matija koji sada umjesto u susjedna sela ili okolne gradove, putuje na turnire i utakmice u strane države i to često avionim! Posebna je to čast, priznaje skromno. Nedavno su u Slovačkoj, u Trenčinu, osvojili turnir. A posebna čast bila je, ističe Matija, igrati i pobijediti Manchester United, Newcastle, Sporting…. Velike face, zvučna imena i dokaz koliko Hrvatska ima dobre igrače, klubove i školu nogometa. Ali i talente poput Matije, koji se tek otkrivaju…

Mama Petra se prisjetila kako je prije dvije godine Matija pisao pismo Djedu Božićnjaku u kojem je poželio da igra za Dinamo.

- I eto, želju mu se ostvarila, kaže mama Petra.

Stariji brat i prve finte

Ovo je samo dokaz koliko je potrebno i zdravo imati snove i slijediti svoj put.

A Matijin put, po svemu sudeći, trebao bi biti vezan uz sport. Jer, kako nam kaže, vidi se u budućnosti kako igra za neki poznati klub, možda Liverpool koji je zajedno s obitelji, posjetio.

- Nekad zamišljam dok na TV-u gledam profesionalne, da ću  ja jednom biti kao oni. Gledali smo bivšeg trenera Hrvatske Slavena Bilića kako priča s nekim poznatim nogometašima. I onda se ja tako nekad zamišljam kako dajem izjavu, da me pitaju kako je bilo na utakmici, ističe Matija koji je za prijatelje često samo Turki ili Maki.

Ponosan na njega je i stariji brat Vanja, a Matija nimalo ne skriva kako je upravo Vanja zaslužan za prve nogometne finte koje je naučio…

- Zasluge što sam danas ovdje i što dobro igram nogomet pripadaju i Vanji zato što je on dok sam bio manji, igrao sa mnom u dvorištu nogomet i učio me svemu.

Foto: Privatni album

Matijina polica sve je punija/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Osim Vanje, mama Petra i tata Hrvoje čvrsto čuvaju leđa svom dječaku.

- Svi smo posvećeni nogometu i definitivno nam se život promijenio. Sve svoje obaveze i slobodne trenutke planiramo oko nogometa. Međutim, nije nam žao i dajemo sve od sebe jer vidimo da Matija u tome uživa, ali uživa i Vanja, uživamo mi, kao i djedovi i bake.

Vidimo koliko je on zadovoljan i sretan, a sport sam po sebi donosi jako puno lijepih stvari. Prijateljstva, druženja, rada na sebi, napretka osobnog i profesionalnog. Koliko god možemo, mi ćemo biti ovdje i bit ćemo mu podrška, naglašava mama Petra.

Dodajmo i to kako su Matiju zvali i u Slaven Belupo i to na samim počecima, kada je tek krenuo trenirati nogomet.

Vrijeme u autu i podrška obitelji

- Onda je muž rekao da ne može, da je premalen, da igra za stariju skupinu te da još ide u vrtić. Zapravo je Matija vrlo zreo za svoju dob, svima djeluje starije. Budući da sada već u 17 krećemo za Zagreb, a vraćamo se tek u 22 kući, puno razgovaramo u autu. To je neko vrijeme kada se zapravo kvalitetno družimo. Dođe iz škole, ruča, napiše zadaću, odspava kratko i krećemo… I tako od jeseni. Ali onda opet, kad ima vremena, kad je samo škola i kad nema treninge, onda voli provoditi vrijeme i s prijateljima tu po naselju, igrati se graničara, voziti bicikl, družiti se, biti samo dijete, ponosna je Matijina mama koja svakodnevno pazi i na hranu te što Matija jede, koliko kvalitetnih i nutritivno vrijednih kalorija unese u tijelo.

- Sve dok vidimo to zadovoljstvo kod njega, ništa nam nije opterećenje. Koliko traje, traje i uživamo. Odlučili smo iskoristiti ovu situaciju u kojoj smo sada, uživati u njoj i dati Matiji maksimalnu podršku. A Matija to stvarno cijeni i vraća stostruko, zaključuje mama Petra.

Foto: Privatni album

Ekipa iz Dinama/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

S trenerom Marinom Nikolićem/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Vanja i Matija/Foto: Privatni album

Matija na kraju nije propustio priliku reći da osim njega, za Dinamo iz bjelovarskog kraja igra i njegov prijatelj Franjo Dominković. Složili smo se kako Franjo zaslužuje svoj prostor i kako će i on imati priliku ispričati nam svoju priču.

- Htio bih reći da mi je trener Nikolić bio velika podrška, a nisam zaboravio ni svoje prijatelje iz NK Bjelovar. I dalje se družimo na rođendanima, zaključuje svoju priču, koja je nema sumnje tek u začetku, 11-godišnji Matija.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!