Daruvarčanin Ratko Boroš slučajno završio na Ljubljanskom maratonu pa srušio osobni rekord

DARUVAR – Kada se jedna spontana i neplanirana priča pretvori u ozbiljnu… Tako je otprilike Daruvarčanin Ratko Boroš opisao svoju najnoviju avanturu. Ovoga puta mjesto radnje je Ljubljana, a događaj, nadaleko i naširoko poznat Ljubljanski maraton. Otišao je sasvim slučajno, a vratio se doma sa srušenim osobnim rekordom.

- Moj prijatelj Narcis Smojver se ozlijedio. Budući da on zbog toga nije mogao sudjelovati na utrci u Sloveniji, otkupio sam od njega broj i tako je krenula borba. Pripremao sam se tri mjeseca, uz stručno vodstvo Josipa Meštrića, vrhunskog mladog, ali iskusnog trenera za ovu krasnu priču, i eto me… Mogu slobodno reći u najboljoj formi otkako sam počeo svoju trkaču priču, pojašnjava u samom uvodu Ratko Boroš koji je Ljubljanski maraton u dužini od 42 kilometra pretrčao za 3 sata, 24 minute i 32 sekunde.

Slučajna avantura

- Naravno, to nije kraj, pripreme već teku za još duže i luđe trke s bržim završetkom. Hvala mojoj obitelji na podršci, ali i kumu Tomislavu Kopferu, Mladenu Bogdanu, Robertu Resu i svima ostalima koji me podržavaju, a oni znaju tko su, kazao je Boroš kojega smo preskakali s nekoliko dodatnih pitanja ne bi li doznali sve pojedinosti ove slučajne avanture.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Inače, u Ljubljani je trčalo više od 19.000 trkača. Maraton je istrčalo pak, više od 3500 trkača.

Sami taj podatak, uz onaj srušenog osobnog rekorda, zaista je vrijedan pažnje.

- Utrke su bile na 10, 21 i 42 kilometra. A pripreme u trajanju tri mjeseca većinom su se odvijale na daruvarskom hipodromu.

Imao sam svoj plan priprema koji je bio isplaniran baš po meni. Gledalo se što meni odgovara, koje brzine, koji mi je cilj i slično. I tako smo radili dan po dan. Uglavnom, bilo je 5 do 6 treninga tjedno, pojašnjava nam Ratko i prisjeća se vremena korone kada se pripremao za svoj prvi maraton.

Atmosfera uz stazu

- Trebao sam ga trčati u Zagrebu, no utrka je otkazana. No, onda sam ga odlučio ipak istrčati kada sam se već toliko pripremao. To sam i učinio na hipodromu. Potpuno sam! Znači, nigdje nikog i udri u krug. Trebalo mi je 3 sata i 34 minute. Sljedeće godine pojavio sam se na pravom maratonu u Zagrebu kojeg sam otrčao za 3 sata i 48 minute. Nisam baš bio najbolje spreman, ali eto. Sve ispod četiri sata za nas rekreativce je zapravo super. No, ja sam osjetio da mogu i bolje, ističe Ratko i prebacuje se na upravo istrčani Ljubljanski maraton koji je, kaže nam, jedan od ljepših na kojem je bio.

Foto: Privatni album

- Ljudi su uz samu stazu stalno navijali. Jako velika gužva, limena glazba, DJ, bend… Podrška je bila izvrsna, ma fenomenalna! Ti trčiš i cijelo vrijeme si naježen. Tjera te ta podrška ljudi da budeš još bolji, da još više upregneš… Mokar si, znojan si, temperatura je bila na startu negdje 4 stupnja, kasnije najviše 10. Bilo je sunčano, ali dosta prohladno. No, kad te rulja digne, samo se naježiš i poletiš. Daš cijeloga sebe u tu trku. Moja zadnja dva kilometra bila su skoro pa sprint. Ono, brzo trčanje, prisjeća se detalja Boroš koji je sretan što se i nakon utrke osjeća dobro.

Mentalno čišćenje

Kako kaže, kada završiš takvu zahtjevnu utrku, a nisi sav potrgan, znači da si u jako dobroj formi.

Na kraju je otkrio i neke od planova za naredno razdoblje.

Foto: Privatni album

- Opet 100 milija istre, ali u bržoj izvedbi. Ma nema stajanja, sada par dana odmora da se tijelo rekuperira i idemo dalje, kaže naš sugovornik kojemu trčanje dođe kao mentalno očišćenje u kojem traži rješenja za brojne životne situacije.

- Trčanje mi je ispušni ventil nakon kojeg se puno bolje osjećam, a znam da ću biti i zdraviji. A ujedno si bolji i prema drugima jer nisi nervozan, zaključuje Ratko svoju najnoviju trkačku avanturu.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!