Zvijezda sapunica Joža iz Hercegovca: ''I u životu sam bio svašta – od nosača vreća do direktora"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Ako ste ljubitelj domaćih sapunica, onda vam lik i djelo Josipa Klobučara nisu strani. Ovaj svestrani Hercegovčanin, zaposlenik županijskog Centra 112, u slobodno vrijeme bavi se glumom, a u posljednjih 20-ak godina glumio je u 14 serija, dva domaća filma i jednoj reklami. Bile su to sve sporedne uloge, no zbog učestalog pojavljivanja na malim ekranima, primjerice u 117 epizoda popularne serije Nove TV „Kud puklo da puklo“, gdje je utjelovio mještanina Slavu, Klobučarovo lice mnogima je itekako poznato.
Joži, kako ga od milja zovu prijatelji i kolege, gluma je u krvi, a glumio je puno prije nego što je dospio na TV ekrane.
- Glumiti sam počeo još sredinom osamdesetih u Pučkoj sceni u Hercegovcu, čiji sam član i danas. Jedino što sam te 1984. godine, kada smo odigrali prvu predstavu u Hercegovcu, bio najmlađi član glumačke ekipe, a danas sam najstariji – smije se Joža.
Jaka glumačka scena
Kaže, u Pučku scenu je stigao iz znatiželje, a na kazališnim daskama se odlično snašao. Glumačka scena u Hercegovcu je jaka, tamošnji mještani u predstavama su uživali skoro kroz cijelo 20. stoljeće, a i danas imaju jedno od najuspješnijih amaterskih kazališta u zemlji.
- Eto, baš nedavno smo bili na smotri u Zaboku gdje smo „pokupili“ pet od deset mogućih nagrada. Nastupili smo s predstavom „Boeing, boeing“ u kojoj glumim poslovnog čovjeka koji, uz poslovni, pokušava „hendlati“ i kompliciran ljubavni život s tri ljubavnice. Predstavu je publika odlično prihvatila jer je smiješna, a ljudima to danas treba. U ovih četrdesetak godina Pučke scene odigrali smo samo jednu dramu. I to je dobro prošlo, no komedije su naš zaštitni znak, ljudi ih obožavaju – kaže Klobučar, dodajući kako će i nova predstava, na kojoj Hercegovčani već rade, također biti komad kojem će se publika, prije svega, moći dobro nasmijati.
A komičnih situacija ne nedostaje niti u sapunicama koje Klobučar u svome životopisu niže kao na traci. Ti su angažmani, kaže, počeli sasvim slučajno.
- Bilo je to davno, kad je Pučku scenu preuzeo pokojni Ivan Bratković Glišo, moj veliki prijatelj. Jedan naš prijatelj iz Orašja skupljao je statiste za filmske i TV projekte i on mi je sredio prvi angažman, statiranje u filmu „Put lubenica“. Kasnije smo s Pučkom scenom glumili u Kazalištu Bagatella gdje su nas gledali pokojni Željko Senečić i Jakov Sedlar, pozvani smo na nekoliko castinga za TV projekte i tako je sve krenulo – priča naš sugovornik.
S vremenom je broj statiranja i uloga rastao, a Josip je s tim nastavio i nakon Bratkovićeve iznenadne smrti. Postao je poznato lice na setovima pa su mu uloge počeli nuditi i bez castinga, čak i one u kojima bi dobio nekoliko vlastitih rečenica.
Popularni Slave
- Serija „Kud puklo da puklo“ Nove TV je za sada moj najveći televizijski projekt. U njoj sam se kao Slave pojavio u 117 od ukupno 350 epizoda. Bilo je zanimljivo, iako ponekad malo naporno zbog čestih snimanja koje sam morao uskladiti sa svojim poslom u Centru 112 u Bjelovaru. Srećom, imam odlične kolege s kojima se sve mogu dogovoriti, a i šef snimanja na setu je bio super pa mi je izlazio u susret. No, znalo je biti „čupavo“. Sjećam se jedne situacija kada sam u 92 sata odspavao svega šest sati – prisjeća se Klobučar.
Na setovima je upoznao brojne poznate domaće glumce koji redovito pune medijske stupce i prave su zvijezde na društvenim mrežama. No, u stvarnom životu oni su, kaže naš sugovornik, normalni ljudi, s problemima i radostima kao i svi drugi.
-Svi su sjajni, nisam imao niti jedno neugodno iskustvo. Normalno da svi mi imamo svoje dobre i loše dane, pa tako i poznati glumci, no loš dan dođe i prođe, a život ide dalje. S kolegama sam o svemu mogao razgovarati. Recimo, jednom sam imao nedoumicu oko ličkog izgovora u jednoj sceni. Naime, u scenariju je moj tekst bio napisan na standardnom književnom pa sam pomislio da tako neću biti vjerodostojan. Konzultirao sam se oko toga sa Štrljićem i Radićem koji su mi rekli da napravim po svom. S druge strane, bilo je situacija kad sam ja kolegama glumcima, koji su iz grada i nisu imali iskustva s tim, pokazivao kako da pravilno drže „motorku“ – smije se Klobučar.
Samohrani otac
A mogao bi im Joža pokazati i još štošta. Jer, baš kao i na kazališnim daskama i pred kamerom, i u stvarnom životu promijenio je bezbroj uloga. Teško da se, kaže, i može sjetiti posla koji nije radio.
- Bio sam sve, od nosača vreća do direktora na radiju. A između toga sam radio i kao konobar, tokar, inkasator TV pretplate, elektroinstalater, pčelar, vozač kamiona, tajnik u ribolovnom društvu… Studirao sam i upravno pravo, ali morao sam prekinuti studij nakon prve godine. Bio sam i Domovinskom ratu, ma nema gdje me nije bilo – priča naš sugovornik.
Bila su to, kaže, drugačije vremena kojima se morao prilagođavati kako je znao i umio. Postao je samohrani otac kad su mu djeca bila stara 8, 11 i 13 godina i nije prošao dan a da nije imao neki posao kako ne bi podbacio u svojoj najvažnijoj životnoj ulozi – tate. U tome je i uspio jer su njegovi Marko, Doria i Sara danas uspješni odrasli ljudi. Zanimljivo, nitko od njih nije odlučio slijediti tatin glumački put.
- Najmlađa kćer je jedno vrijeme imala volju, čak je na fakultetu bila u glumačkoj grupi. No, onda ju je to pustilo. No, zato moja nećakinja studira na Akademiji dramskih umjetnosti. Nekad su i mene nagovarali na to, no nisam otišao. Tako je ona, moja imenjakinja i prezimenjakinja Josipa Klobučar, prva osoba iz Hercegovca koja je dospjela na Akademiju – ponosno ističe naš sugovornik.
Možda tako u budućnosti Josip i Josipa zajedno nastupe u nekom projektu, na daskama ili filmu, svejedno. No, razlike između ta dvije vrste glume su velike.
Odabrao Đelo Hadžiselimović
- Glumce često pitaju je li im draže glumiti u kazalištu ili filmu odnosno seriji. Ali, to je neusporedivo. Na snimanju uvijek možeš pogriješiti i ponoviti scenu, poboljšati nešto i dotjerati. A u kazalištu toga nema. U kazalištu imaš samo jednu priliku, glumiš „iz daha“. Ima u tome nešto privlačno – kaže Joža.
Koliko je uloga do sada odigrao, ni sam ne zna. U svakom slučaju, bilo ih je puno, i u stvarnom i onom drugom, izmišljenom životu. No, kad se podvuče crta i kad se baci pogled na sva ta glumačka i životna ostvarenja, nameće se pitanje – može li se uopće u jednoj rečenici definirati tko točno jest Josip Klobučar iz Hercegovca?
- Ne. Ja sam samo ljudsko biće omotano krpom, ali još uvijek ne znam tko sam i što sam točno. U životu sam igrao različite uloge. Neke sam odabrao sam, a neke, kako se često šalimo na setovima, odabire Đelo Hadžiselimović. No, ja sam ih spreman prihvatiti. Pa kako bude – zaključuje naš sugovornik.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!