uspješna manifestacija
GINKO SAJAM Daruvarski kreativci oduševili sugrađane druženjem ispod krošnje omiljenog stabla
Dalija Penezić sa svojim slikama/Foto: Privatni album
POZNATO LICE
Životna priča slikarice Dalije iz Sirača: ''Rat je prekinuo moj san, no nisam od njega odustala''
"Redovito izlažem na Danima šljiva i rakija u Siraču, kada organiziram i likovnu koloniju. Ovdje uvijek prodam sve svoje radove, jedne godine sam prodala čak i slike iz vlastitog dnevnog boravka", kaže nam Dalija Penezić
NAJLJEPŠA SLIKA
Dalija jednom slikom pokazala ljubav prema svom Siraču: "Tea nije imala pojma da će biti zvijezda"
tradicija
Svečano otvoreni 16. Dani šljiva i rakija u Siraču: Večeras vrhunac s koncertom Bosutskih bećara
VELIKO SRCE
Humanitarka Nada već 26 godina obilazi Udrugu OSIT Bjelovar: ''Tu me uvijek čekaju zagrljaj i osmijeh''
Kažu da je djetinjstvo svijet ispunjen čudesnim bojama. Za djetinjstvo Dalije Penezić iz Sirača to se doslovno može reći. Otkako zna za sebe, priča nam, bila je okružena bojama i slikama koje je stvarala sama.
- Brat i ja smo slikarski talent naslijedili od oca, on je isto puno crtao i slikao. U djetinjstvu nam je mama uvijek kupovala bojice, flomastere i papire, bili smo okruženi njima i stalno smo nešto stvarali. Ja sam tada sanjala kako ću postati modna dizajnerica, u školi bih i pod nastavom u svojim blokovima skicirala modele. Zbog toga i jesam nakon osnovne škole upisala srednju tekstilnu, sanjajući kako ću jednoga dana studirati modni dizajn - prisjeća se siračka umjetnica.
No, nekim snovima nije suđeno da se ostvare. Barem ne onda kada to sami zamislimo. Dalijine je početkom devedesetih godina prekinuo rat.
Zatvorena mapa
- Bilo je to teško razdoblje za moju obitelj. U ratu nam je uništena kuća i završili smo u podstanarstvu. U međuvremenu su se moji roditelji razveli. Došla su neka druga vremena i ja sam jednostavno zatvorila svoju mapu za crtanje - kaže.
Mapa će ostati zatvorena i netaknuta jako dugo, dovoljno da papiri sa skicama koji su ostali u njoj požute. No, ljubav prema kreativnom stvaralaštvu našu sugovornicu neće napuštati.
- Rano sam počela raditi, već sa 17 godina, a mlada sam se i udala, imala sam tada samo 21 godinu. Suprug Damir i ja dobili smo dvojicu prekrasnih sinova, Andreju je 26, a Aronu 16 godina. Posvetila sam se obitelji i jedno jednostavno vrijeme nije bilo vremena za slikanje - kaže Dalija.
No, prije otprilike 16 godina, kad joj se rodio drugi sin, Dalija je s one svoje stare mape s radovima otpuhnula prašinu, pronašla stare boje i papire te pustila srcu da vodi njezinu ruku. I dogodila se čarolija. Od toga dana nije prestala stvarati. Ni sama ne zna koliko je slika od tada naslikala, a nije dugo trebalo da njezini radovi oduševe sve koji su ih imali priliku vidjeti.
- Vjerujem da je Bog čitavo vrijeme za mene imao plan, no morala sam malo pričekati da se, uz druge obveze, posvetim i slikarstvu. I nimalo ne žalim zbog tog čekanja jer sam prije svega bila majka i supruga, vrijeme u kojem nisam slikala sam iskoristila na najbolji mogući način - kaže.
Dalija danas stvara gotovo na dnevnoj bazi, a njezine su slike obišle svijet.
- Ima ih čak i na drugim kontinentima. Za jednu našu Sirčanku koja danas živi u Americi sam naslikala panoramu Sirača, sliku koja će je uvijek podsjećati na rodni kraj. Jednoj drugoj gospođi, koja je također iz našeg kraja, izradila sam portret njezinih unučica koji je s njom otputovao u Australiju - kaže naša sugovornica.
Portreti, žene i konji
A upravo portrete, žene i konje najviše voli slikati. Iako je riječ o vrlo zahtjevnim formama, s kojima se ukoštac umjetnici hvataju tek kad steknu zavidno iskustvo, ona ih je, bez formalnog obrazovanja, svladala iz prve.
- To je Božja volja. Ja sve u životu radim uz Božju pomoć. Čim ujutro ustanem, zahvalim Bogu na novom danu i zamolim Ga da me vodi kroz njega. Tako i kad krenem slikati, uvijek se prekrižim i tada znam da će sve biti dobro - otkriva naša sugovornica.
S obzirom da joj je vjera jako važna, posebno je sretna što je imala priliku slikati za Katolički kalendar Varaždinske biskupije, zajedno s drugim renomiranim umjetnicima.
- Bila je to za mene velika čast i radost - kaže Dalija.
Pojašnjava kako slike radi prema narudžbi, a najčešće je riječ o portretima.
- Ima raznih narudžbi, a nekad su stvarno kreativne. Recimo, jedan fotograf i pjesnik naručio je od mene portrete svojih 15 prijatelja kojima ih je iznenadio na jednoj zabavi. Bili su oduševljeni - smije se Dalija.
Njezini radovi mogu se pogledati i naručiti u galeriji u Siraču i na njezinoj Facebook stranici, a sve što naslika, bez problema uspije prodati. Pogotovo na manifestacijama na kojima redovno izlaže.
- Redovito izlažem na Danima šljiva i rakija ovdje kod nas u Siraču, kada organiziram i likovnu koloniju te oslikavanje lica za najmlađe. Ovdje uvijek prodam sve svoje radove, jedne godine sam prodala čak i slike iz vlastitog dnevnog boravka - kaže kroz smijeh.
Vlastiti obrt
Njezina kreativnost i svestranost očituju se u svakom segmentu njezina života. Kaže nam kako je ljepota oduševljava, a pronalazi je u svemu oko sebe. Od slikanja, preko uređenja prostora, do aranžiranja pladnjeva s narescima u trgovini u kojoj radi. Kako bi na neki način formalizirala svoju svestranost, Dalija je prošle godine, uz posao u trgovini, otvorila i obrt za vizualnu umjetnost Dalija Art koji se pokazao kao pun pogodak.
- Osim što preko obrta prodajem svoje slike koje se mogu naručiti, uređujem prostore za različite prigode, kao što su vjenčanja, krizme, rođendani i slično. Osim toga, bavim se face paintingom. Počela sam s tim na nagovor prijateljice i jako mi se svidjelo jer obožavam raditi s djecom. Baš prošli vikend imali smo radionicu u Daruvarskim toplicama, bilo nam je odlično. Osim što smo slikali po licima, za djecu sam pripremila i male štafelaje s platnima, bojanke, slikovnice, društvene igre... Sjajno su se zabavili, nitko nije ni pomislio na mobitele, a čak smo oslikali lica i nekim tatama - smije se Dalija.
Iako joj je obrt dodatni izvor prihoda, mnoge akcije i angažmane ove svestrana Sirčanka odradi volonterski. Nakon svega što je prošla u životu, kaže, ima veliku potrebu pomagati drugima i priznaje kako joj to pričinja neopisivu radost.
Pomaganje drugima
- Nakon što sam s obitelji ostala bez kuće i godine provela u podstanarstvu, imam veliku potrebu izaći u susret drugima i činim to kad god mogu. Eto, nedavno sam vodila radionicu na kojoj smo skupljali novac za daruvarsku Ligu protiv raka, a naslikala sam i sliku za akciju povodom Dana crvenih haljina. Naime, moj stariji sin je prije nekoliko godina imao blaži moždani udar. Završio je u bjelovarskoj bolnici gdje sam se upoznala i sprijateljila s doktoricom Tihanom Gržinčić, divnom osobom koja nam je puno pomogla u teškim trenucima. Srećom, sve je dobro završilo, a kako doktorica Gržinčić koordinira aktivnostima povodom Dana crvenih haljina, zamolila me za napravim sliku za dobrotvornu aukciju, što sam s radošću prihvatila - kaže naša sugovornica.
Pravo iznenađenje priredila je pak prošle godine Dan žena liječnici i sestri u siračkoj ambulanti. Samo za njih izradila je sliku od čak pet dijelova koja i danas krasi ambulantu i bar malo razveseljava pacijente koji onamo dolaze.
Naša sugovornica kaže nam kako je izazovi vesele, a svako novo iskustvo joj je dragocjeno. Poput oslikavanja vjenčanica ili pak izbora za najuzorniju seosku ženu.
Novi izazovi
- Iako se ne bavim poljoprivredom, na nagovor sumještana lani sam sudjelovala izboru za najuzorniju seosku ženu Bjelovarsko-bilogorske županije. Bilo nas je pet i bilo nam je prekrasno. Upoznala sam divne nove ljude, vrijedne i kreativne žene i zaista sam zahvalna na tom iskustvu - ističe.
Iako ima mnoštvo obveza, Dalija ipak pronalazi slobodnog vremena za još neke sitnice koje je vesele, poput vožnje biciklom ili šetnje za svojim Torijem, psom koji je pronašao nju.
- Imam tri mačke i Torija koji se prije godinu i pol pojavio ispred naših vrata i odlučio ostati. Svaki dan me prati na posao i čeka me ispred trgovine sve dok ne završim. Jako je drag, kao da osjeća zahvalnost prema našoj obitelji što smo ga spasili - kaže Dalija.
Otkriva nam i kako je od malih nogu obožavala sport pa se okušala u rukometu, tenisu, stolnom tenisu i košarci, obožava i cvijeće pa rado vrtlari. Ni pjevanje joj nije mrsko. Pjevanje u crkvenom zboru joj, kaže, pričinja posebno zadovoljstvo.
- To je zaista poseban osjećaj. Zna se dogoditi da nam nakon mise priđu ljudi kako bi nam kazali da smo ih dirnuli pjesmom. To se ne da opisati riječima - kaže.
Obitelj kao podrška
No, od svih životnih postignuća, najvećim smatra svoju obitelj. Sinovi i suprug su joj, ističe, velika potpora u svemu što čini.
- Ponosna sam na svoje sinove. Mlađi Aron je veliki zafrkant, jako je duhovit, a Andrej radi u Hrvatskoj vojsci. Tu je i moja snaha Lorena, učiteljica koja je također jako kreativna i u svemu mi je podrška. Djeca i suprug su mi velika podrška. Evo, prije zadnje radionice sa mnom su puhali balone, uređivali interijer. Tako je uvijek. Zahvalna sam na toj milosti, ona jednostavno nema cijenu - zaključuje naša sugovornica.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!
Najnovije
omiljeni izlet
Noćni uspon na Petrov vrh: "Ponesite svjetiljke, a u planinarskom domu nas čeka topla večera"
DRUŠTVENE MREŽE GORE
Bjelovarčanka se odlučila riješiti oženjenih udvarača: "Ako se još netko javi, zovem mu ženu"
VATRA MU PROGUTALA DOM
Pola godine nakon požara Šibovcu: "Odvajam od plaće 100, 200 eura i polako obnavljam kuću"
CROATIO IZ DUŠE TE LJUBIM
Sara iz Virovitice autorskom pjesmom „Kada pitam baku svoju“ pobjedila na dječjem festivalu u Pakracu
×
![]()