Zavičajni klub "Mato Lovrak" izdao knjigu: "Želimo naša sjećanja sačuvati od zaborava"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Nema dražeg mjesta od rodnog mjesta. Onoga u kojem se rodimo, u kojem napravimo prve korake, naučimo prva slova, doživimo prve ljubavi i razočaranja. Istinitost tih riječi potvrđuje priča o Zavičajnom klubu „Mato Lovrak“ koji već tridesetak godina okuplja Velikogrđevčane raseljene po cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu. Okupili su se u Zagrebu davne 1997. godine, na inicijativu Predrage Kovačić Korše, kako bi evocirali uspomene na zajedničko djetinjstvo. Osnovali su klub, odlučivši već tada ostaviti opipljiv trag i vrijednu uspomenu generacijama koje dolaze, priča nam jedan od članova, Šandor Kasaš.
- Većina osnivača Kluba pohađala je osnovnu školu u Velikom Grđevcu gdje su im materinji jezik predavali Đorđe Đurić i Milan Taritaš. Oni su svoje učenike učili da vole poeziju, poticali su ih na literarno stvaralaštvo. Tih šezdesetih godina prošlog stoljeća škola je imala svoj list „Mlinovi“. Zbog toga je na osnivačkom skupu Zavičajnog kluba „Mato Lovrak“ odlučeno da se „Mlinove“ vrati u život – priča Kasaš.
Od časopisa do knjige
Rečeno, učinjeno. Krajem devedesetih godina velikogrđevački Zavičajni klub počinje s izdavanjem književnog časopisa “Mlinovi“ u kojem su, jednom godišnje, objavljivani radovi Velikogrđevčana koji su davno napustili rodno mjesto, ali i drugih ljudi koji su imali određene poveznice s tim krajem. Materijala, kaže Kasaš, nikad nije nedostajalo pa se nakon prvih desetak brojeva rodila ideja da se tekstovi objedine u knjizi. Tako je 2009. godine izdana zbirka „Veliki Grđevac u sjećanjima“. Kako su članovi Kluba i nakon toga nastavili izdavati „Mlinove“ i vrijedno bilježiti sjećanja uz zavičaj, ovih dana izdan je novi zbornik njihovih radova, knjiga „Veliki Grđevac u sjećanjima II“ koji je i predstavljen u Velikom Grđevcu, na samom kraju ovogodišnje manifestacije „Lovrakovi dani kulture“.
- U ovoj knjizi nalaze se radovi pedesetak autora, i članova Zavičajnog kluba i drugih koji su na neki način vezani uz Grđevac. Većina nas u Klubu već je u godinama, a mnogi, na žalost, više i nisu s nama. Nitko od nas nije književnik,niti se bavio književnošću, no ipak su u ovoj knjizi objavljeni književni tekstovi – priča Kasaš, na kojeg je pala odgovornost da uredi knjigu. Iako je riječ o opsežnom poslu, taj mu zadatak nije teško pao, kaže, jer uvijek rado čita tekstove o svome rodnom selu.
Baš kao Mato Lovrak
- I kad pripremamo novi broj „Mlinova“, to je za mene veliko uzbuđenje i radost, oduvijek sam s nestrpljenjem čekao svibanj u kojem su stizali tekstovi za novi broj časopisa – prisjeća se Kasaš.
A to su jednostavni i topli tekstovi, na tragu jednog od najpoznatijih Velikogrđevčana, slavnog pisca Mate Lovraka. Svojevrsni su to vremeplovi koji čitatelja vraćaju u Veliki Grđevac šezdesetih i kasnijih godina prošlog stoljeća. Upravo je to svojim tekstom o „đacima-vlakašima“ i na promociji nove knjige učinila Verica Gorza Đopar koja je iz rodnog sela otišla 1972., a danas živi u Đurđevcu. Ona je s čežnjom opisala putovanja učenika, ali i drugih stanovnika bilogorskih sela, vlakom do Bjelovara, prugom koja je 1968. godine ukinuta zbog nerentabilnosti.
- Dobro je što sjećanja ne mogu biti nerentabilna. I što se ne mogu ukinuti. Pogotovo lijepa sjećanja. I dobro je što imamo naše „Mlinove“, zbog kojih mnoga sjećanja krademo zaboravu – napisala je, među ostalim, Gorza Đopar.
Ispričala sam je i kako se svakodnevno s radošću sjeća djetinjstva u Velikom Grđevcu.
- To se djetinjstvo po mnogočemu razlikovalo od djetinjstva današnje djece. Dok sam bila malena, imala sam samo jednu igračku. Bila je to porculanska lutka koju sam čuvala kao oko u glavi. Mi, tadašnja djeca, morali smo biti maštoviti i kreativni. Često smo se igrali kazališta i škole pa sam ja još kao mala djevojčica sanjala o tome da postanem učiteljica – otkrila nam je naša sugovornica, kojoj se ta želja i ispunila.
Među mnogobrojnim sjećanjima na rodni kraj koja su na nedavnoj promociji nove zbirke samo tekla, posebno se izdvaja ono Šandora Kasaša.
Miris staje i prašina na suncu
- Ono što posebno pamtim su moji povratci u Veliki Grđevac nakon što sam već upisao studij u Zagrebu. Znao bih doći kući vlakom i ne zateći nikoga doma. Moji su bili seljaci i uglavnom su radili na polju. A ja bih onda otišao ravno u staju gdje su bili konji i krave te krenuo čistiti oko njih. Kad bih sve očistio, sjeo bih na prag staje, promatrao čestice prašine na suncu i udisao topli miris životinja i slame. To mi je najdraže sjećanje uz rodni kraj – otkriva Kasaš.
I aktualni predsjednik Zavičajnog kluba „Mato Lovrak“ Stjepan Gašpar često misli o tom vremenu.
- Tada se živjelo puno skromnije. Primjerice, moja je obitelj ovamo doselila iz Hercegovine, ja sam bio deseto dijete. Do škole smo svaki dan pješačili tri i pol kilometra. Živjelo se bijedno, ali istovremeno je bilo lijepo. Nije bilo toliko svađa među ljudima, niti zavisti. Bilo je svakakvih ljudi, no više dobrih nego zlih – smatra Gašpar.
On i njegovi kolege iz Zavičajnog kluba sretni su što lokalna zajednica prepoznaje i podržava njihova nastojanja da očuvaju sjećanja na neka davna vremena i da svoje rodno mjesto približe drugima.
Podrška lokalne zajednice
- Općina Veliki Grđevac je od prvoga dana uz nas. Malo ljudi zna da smo upravo mi predložili osnivanje Kulturnog centra „Mato Lovrak“ i da je na našu inicijativu onamo dopremljen vlak te uređen mlin. Pokojni načelnik Općine Marijan Dautanac bio nam je velika podrška, a i današnji načelnik Tomislav Pavlečić nastavlja na tom tragu. Zahvalni smo na tome, kao i na suradnji s OŠ Mate Lovraka, Kulturnim centrom i svima drugima koji su uz nas – ističe Šandor Kasaš.
Od stotinjak imena na popisu članova Zavičajnog kluba, posljednjih godina aktivno je njih 15-ak. Većina ih je u mirovini, no nadaju se da će i nakon njih biti onih koji će nastaviti s misijom čuvanja od zaborava sjećanja na nekadašnji Veliki Grđevac. I da će biti još „Mlinova“ i zbornika s literarnim draguljima, poput onih koje su ovi vrijedni ljudi do sada skupili i sačuvali za generacije koje tek dolaze.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!