Vratili rock'n'roll u Bjelovar: ''Flashback je nastao kao pokret otpora prema narodnjacima''
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Ove godine napunit će se točno dva desetljeća otkako se na glazbenoj sceni pojavio bend koji je Bjelovarčanima vratio nadu u rock'n'roll. Riječ je, dakako, o Flashbacku bez kojeg je danas nezamisliva bilo koja gradska manifestacija, bilo koji tulum u popularnim lokalima, ne samo u Bjelovaru, već i puno šire.
Iako su i prije toga, još od srednjoškolskih dana, zajedno svirali u različitim aranžmanima i sastavima, poput ''Prljavog bubnja'', ljudi koji su započeli ovu jedinstvenu priču 2005. godine učinili su to na nagovor poznatog bjelovarskog ugostitelja Maria Pajića.
Svirke u ''Mariu''
- U to vrijeme u gradu su vladali narodnjaci, nije bilo mjesta na kojem bi se mogla poslušati dobra rock svirka. To je primijetio naš prijatelj Mario, vlasnik istoimenog noćnog kluba. Jednoga dana došao je do mene u trgovinu koju sam vodio i pitao me znam li neki dobar rock bend koji bi želio svirati u njegovom lokalu - prisjeća se jedan od osnivača Flasbacka, Mario Mikor.
U tom trenutku, kaže, nije mu pao na pamet niti jedan bend koji bi bio spreman na takvu avanturu, na rekao je Mariju kako on svira. Vrlo brzo okupio je provjerenu ekipu glazbenika s kojima je i ranije održavao svirke – Davora Lovrića, Waltera Bačaka i Nebojšu Buhina.
- Dečkima se ideja svidjela i tako su krenule svirke u ''Mariu'' koje su odmah naišle na odličan odaziv publike. Od prvog nastupa bilo je jasno da u gradu ima ljudi koji se ne nalaze u narodnjacima koji su posvuda svirali i koji vole dobri stari rock'n'roll – priča Mikor.
Za inicijativu koja je dobila neformalno ime ''Gitarom protiv narodnjaka'' vrlo brzo se pročulo pa su na svirke počeli dolaziti i ljudi izvan Bjelovara.
- Postojalo je nepisano pravilo da se ekipa počne skupljati malo iza ponoći. Samo bi odjednom nahrupili u ''Mario'' kao da je netko ispred lokala iskrcao dva autobusa puna ljudi – smije se Mikor.
Nastup za nastupom
U to vrijeme nitko nije ni slutio u kojem pravcu će se razvijati ova glazbena priča pa bend duže vrijeme nije imao čak ni ime.
- Mislim da smo ime birali uz pomoć naše publike. U igri je bilo više opcija, no na kraju smo se odlučili za Flashback jer je taj naziv najbolje opisivao činjenicu da sviramo stare hitove iz naše mladosti. Bio je to i za nas i za našu publiku doslovno glazbeni ''flashback'' - priča Davor Lovrić koji od samih početaka prvi glas benda.
Pajić im je, kažu, velikodušno ustupio lokal za probe, no s obzirom na to da su vrlo brzo počeli redati nastup za nastupom, vremena za vježbanje i nije bilo previše.
- Dobivali smo sve više gaža, jedno vrijeme smo svirali od srijede do subote, svaki dan. Bio je to naporan tempo, samim time što se nismo bavili isključivo glazbom već smo imali svoje redovne poslove. Ali, imali smo podršku publike i, što je još važnije, naših obitelji kojima također nije bilo lako podnositi takav tempo – sjeća se Lovrić.
Učili su, kaže, i usavršavali nastupe u hodu, a smatraju kako su kod publike dobili prolaznu ocjenu zbog toga što su u svirku u potpunosti unosili sebe.
- Zajedno smo odlično funkcionirali, bila je to jedna lijepa simbioza koja je rezultirala odličnom atmosferom, i za nas i za publiku - kaže Mikor.
Prvi album
S vremenom su nastupe doveli da savršenstva.
-Nakon svih ovih godina potpuno smo uigrani, ne moramo si ništa govoriti, svatko zna što je njegov zadatak na pozornici. Ja već znam kad će Davor zamahnuti rukom ili učiniti neki sličan potez – otkriva Mikor.
Na krilima je pozitivne energije počeli su se upuštati u sve ozbiljnije projekte.
- Polako smo počeli raditi na vlastitim pjesmama i to je 2010. godine rezultiralo izdavanjem vlastitog albuma ''Muzika i pivo''. Na njemu je desetak pjesama, dobrih stvari. To su nam rekli ljudi koji su zaista puno postigli u glazbenom svijetu. No, izgleda da smo ga izdali u krivo vrijeme ili jednostavno nismo dovoljno a radili na njegovoj promociji - kaže Lovrić.
Na koncertima diljem Hrvatske tako su, uz popularne covere, od te godine izvodili i vlastite pjesme. Sudjelovali su u različitim glazbenim projektima i nema mjesta gdje nisu prošli zapaženo. Tako su 2011. ušli među deset hrvatskih bendova koji su bili u najužoj konkurenciji da nastupaju kao predgrupa legendarnom Bon Joviju.
- Iste te godine upali smo na Karlovačko Live koji je u tom trenutku bio jako veliki projekt. Nastupali smo kao predgrupa Jeleni Rozgi i Bajagi koji su imali koncerte poslije nas, jedan za drugim. Bio je to čudan spoj glazbe, možda čak i najgori mogući, ali mi smo svoj posao odredili profesionalno. Kada smo završili, organizatori su nas pitali nas što smo to izveli na pozornici. Nije im bilo jasno kako smo tako ''kliknuli'' s publikom i kako nas nisu izviždali – prisjeća se Mikor.
Dvoranski nastupi
Dodaje kako su im odgovarali upravo nastupi u velikim dvoranama u kojima su najčešće nastupali kao predgrupe većim sastavima.
- Nismo imali strah od velikih pozornica, bez problema smo dolazili pred 10, 15 i više tisuća ljudi i odradili koncert, postoje snimke koje to potvrđuju. Nastupali smo, primjerice, kao predgrupa Vlatku Stefanovskom u Maloj dvorani Doma sportova. Na tim nastupima su nam čestitali i mnogi profesionalni glazbenici, poput Bajage koji je bio oduševljen nakon što je čuo kako je Davor obradio pjesmu ''Ljuljaj me nježno'' – kaže Mikor.
Godine 2012. pobijedili su na Splitskom rok festivalu te nastavili s gažama diljem Hrvatske.
Iako su se članovi benda kroz godine mijenjali, okosnica – Mikor, Lovrić, Bačak - ostala je ista do danas. A prije nekoliko godina ta je ekipa iznjedrila još jedan veliki projekt koji je, baš kao i Flashback, također na prvu osvojio publiku - bend Ringišpil koji izvodi isključivo pjesme legendarnog Đorđa Balaševića.
Rađanje Ringišpila
- Ta je priča počela sasvim slučajno 2021. godine, nakon što je Đole preminuo. Spontano smo se okupili u parku i odlučili odsvirati nekoliko pjesama njemu u čast. Nismo bili previše ni uvježbani, više smo improvizirali, ali iznenadili smo se kad smo vidjeli kako je puno ljudi došlo na taj koncert. Tako se rodila ideja da pokušamo održati još koju sličnu svirku za koju ćemo se bolje pripremiti – priča Lovrić.
Tako je i bilo, a na koncertima koji su uslijedili okupljalo se sve više ljudi.
- Balašević ima posebnu publiku i nakon njegove smrti bilo je jasno da oni trebaju nešto ovako. Od samog početka koncerti Ringišpila bili su posebni, vrlo emotivni - priča Lovrić.
Upravo imajući na umu posebnost Balaševićeve publike nisu, kažu, željeli te nastupe određivati bilo kako već su se pobrinuli da oni budu na najvišem mogućem nivou.
- U bendu smo okupili sjajne glazbe, a imamo sve instrumente koje inače možete čuti u Balaševićevim pjesmama, od klarineta, preko saksofona i violine, pa sve do francuske harmonike koju smo uveli kako bismo nekim pjesmama dali posebnu notu. Tako uz Davora, Waltera i mene u bendu sviraju Boris Damjanović na saksofonu, Luka Baranašić na violini, Vlatko Svatoš na bubnjevima i Damir Mihaljević na klavijaturama. S obzirom da je Svatoš iz Daruvara, a Mihaljević iz Virovitice, možeš se reći da smo sada već regionalni bend – kaže Mikor.
Posebna energija
Dodaje kako su svjesni da Balaševića nitko ne može zamijeniti niti u potpunosti skinuti njegov stil pa od samoga početka u njegove pjesme bjelovarski glazbenici unose vlastiti stil koji je publika prihvatila.
- To su Balaševićeve pjesme, ali u njih unosimo svoju energiju. Nismo željeli da se naši nastupi svedu na puko kopiranje Balaševića, to je nemoguće i to nam ne bi prošlo kod publike. Čini se kako je naš koncept uspješan jer nas zovu posvuda i kamo god dođemo, odaziv publike je odličan. Evo, primjerice, za Valentinovo smo imali koncert u Boogaloou. Klub je bio dupkom pun, karte su se rasprodale u rekordnom roku – kaže Mikor.
Štoviše, onih koji su željeli doći na koncert bilo je daleko više nego karata.
- Dok smo se spremali za Zagreb zazvonio mi je telefon. Zove me žena koju ne poznajem koja je pronašla moj broj na Facebook stranici benda. Pita me mogu li joj kako nabaviti karte jer su joj stigli prijatelji iz Novog Sada koji nas žele i moraju čuti - priča Lovrić.
Dodaje kako su se na samom početku ove njihove priče susretali s brojnim sumnjama o tome krše li autorska prava jer sviraju pjesme preminulog autora. To je insinuirala i sama Balaševićeva obitelj koja i danas vodi medijski rat protiv nekih izvođača.
Autorska prava
- Bila je to zaista vrlo osjetljiva tema i proveli smo sigurno pola godine u proučavanju zakona, propisa i u konzultacijama s odvjetnikom. Na kraju smo dobili pismeno objašnjenje i od odvjetnika i od ZAMPA kako možemo izvoditi Balaševićeve pjesme sve dok organizatori događanja na kojima nastupamo uredno plate odgovarajuću naknadu ZAMP-u. Dakle, mi prije svakog nastupa dostavimo popis pjesama koje ćemo svirati, oni za te pjesme plate naknadu i tako je sve u skladu sa zakonom i transparentno – pojašnjava Mikor.
Dodaje kako on i njegovi kolege imaju veliki respekt prema Balaševićevom stvaralaštvu.
- Od prvog dana nama je kristalno jasno, na nastupe Ringišpila ljudi ne dolaze zbog nas nego zbog Đoleta. Nemamo s tim nikakav problem, drago nam je što kroz nas i dalje mogu uživati u pjesmama tog velikog glazbenika – kaže Mikor.
S obzirom na veliku popularnost dečki s Ringišpilom u posljednje vrijeme nastupaju više nego s Flashbackom. Krajem ovog mjeseca očekuje ih novi nastupi u Splitu, a nakon toga i u drugim hrvatskim gradovima. Kažu, svakom se vesele jer je atmosfera na svakom takvom koncertu jedinstvena i neponovljiva.
Jedinstvena publika
- Fascinantno je što na tim koncertima budu ljudi svih generacija, od srednjoškolaca do starijih fanova. Neumorni su. Ja, primjerice, obožavam Parni Valjak, ali nema šanse da bih 50 puta otišao na njihov koncert. No, Balaševićevi fanovi, oni će 50 puta otići na svirku gdje se izvode njegove pjesme, bez pardona – kaže Mikor.
I dok Ringišpil rastura diljem Hrvatske pa i preko granica, to ne znači, kažu Lovrić i Mikor, da je Flashback stvar prošlosti.
- Imamo puno obveza s Ringišpilom, no stalno nešto radimo i kad je riječ o Flashbacku. Ponovno smo skupili dovoljno pjesama za još jedan autorski album, ali malo smo se ulijenili po tom pitanju. No, ima vremena, do glazbene mirovine još daleko, a mi smo mladi – smije se Lovrić.
Dodaje kako spremaju još neka iznenađenja za svoju publiku o kojima detalje još uvijek ne žele otkrivati. No, jedno je sigurno – genijalna rock priča koja je započela prije dva desetljeća se nastavlja.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!