Vinko (99) je najstariji stanovnik Velikog Trojstva: ''Vježbam svako jutro i sam cijepam drva''
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Kako se u njihovom mjestu živjelo tijekom posljednjih stotinu godina stanovnici Velikog Trojstva mogu doznati iz prve ruke. Dovoljno je da svrate na kavu i čašicu razgovora Vinku Zemanu, svom sumještaninu koji je ove godine ušao u stotu godinu života.
- Rođen sam 4. siječnja 1926. godine u Velikom Trojstvu i tu sam proveo čitav život. Tu ću i umrijeti – priča nam gospodin Vinko. Najstariji stanovnik te bilogorske općine, unatoč poznim godinama, sjeća se brojnih detalja iz svog i života Velikog Trojstva te ih je uvijek spreman podijeliti s drugima.
Poznaje sve mještane
Tako je raširenih ruku dočekao i našu novinarsku ekipu koja ga je obišla, zajedno s načelnikom Općine Veliko Trojstvo Markom Kutanjcem i voditeljicom općinskog programa Pomoć u kući Ankicom Kramarić. Načelniku se možda i najviše razveselio jer, kaže, jako dobro poznaje njegovu obitelj.
- Znam ti oca, on je igrao nogomet u Bilogorcu. Dobar je čovjek, ali nisam ga već dugo vidio – odmah je gospodin Vinko zapodjenuo razgovor s načelnikom. Kada su ''pretresli'' sve zajedničke teme, naš domaćin spremno sjeda za stol kako bi nam, uz kavu, otkrio brojne zanimljivosti iz svoga života koji juri prema kraju prvog stoljeća.
- Za života sam radio različite poslove. Bio sam pisar, radio sam kao poreznik, bio sam zaposlen i u rudniku u Velikom Trojstvu gdje sam radio knjigovodstvene poslove, pisao otpremnice, radio u skladištu. U to vrijeme u rudniku je radilo preko 300 ljudi. Osim domaćih, ovamo su stizali i ljudi iz Bosne, došli su na Bilogoru trbuhom za kruhom.
Vrijedni ljudi
Mnogi od njih i kasnije su, nakon zatvaranja rudnika, ostali u Velikom Trojstvu i žive ovdje već nekoliko generacija - priča nam gospodin Vinko i pokazuje opet na načelnika Kutanjca. I njegova je obitelj, priča nam doselila u Veliko Trojstvo šezdesetih zbog posla u rudniku.
- Bilo je to 1961. godine. Moji su doselili ovamo iz Ljubije u Bosni, nakon što su se zatvorili tamošnji rudnici. Otac mi je imao dvije godine kad su stigli u Veliko Trojstvo – ubacuje se u priču načelnik Kutanjac.
I nisu bili jedini, domeće gospodin Vinko. Mnoge obitelji koje danas žive u na Bilogori imaju sličan životni put. Domaće stanovništvo odmah ih je prihvatilo jer su bili vrijedni i pošteni ljudi. Iako na plećima nosi stotu godinu, gospodin Vinko sjeća se većine njih. Potomke svojih nekadašnjih radnih kolega i danas zna sresti na ulici i popričati s njima. Jer, naš je sugovornik vrlo aktivan pa ga se redovito može vidjeti u šetnji središtem Velikog Trojstva, u blizini kuće u kojoj živi – potpuno sam.
Redovne šetnje
- Ne odlazim više na daleke relacije, no do pekare i do pošte mogu otići. Sam sam neki dan išao i do zubara, izvadio sam posljednji donji zub – smije se Vinko, dodajući kako nema posebnog recept za dugovječnost. Uvjerava nas kako nije činio ništa drugačije od većine ljudi koji su nekada živjeli na selu.
- Jednom sam negdje pročitao da je češnjak jako zdrav pa sam ujutro znao pojesti režanj češnjaka. Obavezno bih popio i čašu vina nakon ručka, sada sam to smanjio na pola čaše. Ponekad popijem i rakijicu. A što se jela tiče, jeo sam sve što se i inače jelo na selu, mlijeko i domaći sir, povrće, meso. Imali smo nekad svoje krave, kokoši, patke, sve je bilo domaće i zdravo - sjeća se Vinko.
Veći dio životnog vijeka proveo je u braku sa svojom Marijom koja je umrla prije dvije godine u dobi od 92 godine. Iako živi sam, kćerka Mira i sin Kruno, koji žive u Bjelovaru, redovito ga obilaze i paze da mu ništa ne nedostaje. Osim toga, svaki drugi dan dolazi mu i gerontodomaćica koja mu pomaže u obavljanju svakodnevnih poslova po kući.
Nabolje vino
- Imam i dvoje unučadi i dvoje praunučadi. Moji unuci se bave sportom pa su me savjetovali kako da vježbam kako bih što duže ostao zdrav, pokazali su mi i neke vježbe. Poslušao sam ih pa redovito gimnasticiram– priča gospodin Vinko i spremno pokazuje vježbe istezanja koje radi svako jutro.
Iako više nije u snazi kao nekada, i danas nastoji velik dio kućanskih poslova obaviti sam.
- Volim otići van u dvorište i sam si nacijepati drva. Volio bih da mogu učiniti više, ali sam pomalo počeo gubiti snagu - priča nam vremešni Velikotrojščanin koji na odlazak u dom za stare ni ne pomišlja.
Samoća mu ne pada teško, što i ne čudi s obzirom na brojne uspomene iz bogatog života kojih se voli prisjećati. Priča nam tako kako je, osim što je radio kao činovnik, imao i brojne hobije i zanimacije kojima je ispunjavao svakodnevicu. Najveća ljubav mu je obiteljski vinograd na obroncima Bilogore.
- Najviše sam volio rad u vinogradu. Još do prije nekoliko godina sam ga sam orezivao. Sada sam to prepustio kćerki Miri. Proizvodio sam vrhunsko vino od graševine i muškata, tko god ga je probao rekao je da je odlično. Štoviše, govorili su mi da je to vino za bogove – ponosno ističe naš sugovornik.
Bilogorac i Dinamo
Otkriva i kako je bio aktivan i u vatrogasnom društvom gdje je obavljao dužnost blagajnika, a nije mu stran niti nogomet.
- Bio sam član i igrač našeg Nogometnog kluba Bilogorac. Godine sam proveo na terenu, jako sam to volio - priča nam Vinko, ponosno pokazujući fotografije omiljenog kluba. Uz Bilogorac, kaže, navija i za Dinamo.
- I danas, unatoč slabom vidu, ponedjeljkom obavezno čitam sportske rezultate i tablice u novinama koje mi donese kćer – kaže Vinko.
No, ni tu nije kraj hobijima i zanimanjima Vinka Zemana.
- Kao mlad svirao sam violinu, harmoniku i gitaru. U Velikom Trojstvu nekad su se održavale odlične zabave na koje dolazilo jako puno ljudi. Znali smo svirati i popularnu pjesmu iz filma ''Ljubav u podne''. Ta mi je bila najdraža i danas je se rado sjećam - kaže gospodin Vinko koji, iako više ne pamti riječi spomenute pjesme, melodiju i danas rado pjevuši.
Kaže kako trenutno, u iščekivanju stotog rođendana, nema previše želja.
Naveća želja
- Prošao sam puno toga i mislim da mogu biti zadovoljan svojim životom. Imao sam sve što mi je bilo potrebno. Danas najviše mislim na svoju unučad i praunučad, najveća mi je želja da završe škole jer školovanje je važno u životu. I da, što je još važnije, budu sretni – zaključuje naš sugovornik s kojim smo već dogovorili novi susret. Dakako, za stoti rođendan.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!