Veseljak i ratni junak: Zdenko Balaško iz Ivanske dobio je spomenik, a za sve su krivi ''kumovi''
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Zdenko Balaško bio je čovjek velikoga srca, živio je skromno, a ono malo što je imao rado je dijelio s drugima. Znali su ga svi u njegovoj Ivanskoj, a i puno šire jer je bio veseljak koji je obožavao društvo. Umro je prije osam godina. Sam, jer obitelji nije imao, a pokopan je u zemljani grob do roditelja koji su ovaj svijet napustili dvadesetak godina ranije. S vremenom je s groba nestao i križ s njegovim imenom pa se lako moglo dogoditi da dobri Zdenko potpuno padne u zaborav. No, to nije želio dopustiti njegov veliki prijatelj, poznati bjelovarski liječnik Bruno Zadro koji s još pedesetak divnih ljudi čini legendarnu skupinu – Kumovi. Riječ je o humanitarcima s područja općina Ivanska, Berek i Štefanje koji se privatno druže i pomažu kad god mogu i stignu,svima. Stoga su i ovoga puta, na prijedlog da se legendi Zdenku izgradi spomenik, spremno skočili na noge i dali se u planiranje akcije.
Ratni junak
- Samo planiranje dugo je trajalo, no dok smo sve dogovorili, sve je išlo lako. U svega nekoliko dana smo skupili novac i naručili klesara Đuru Lukinića, našeg „kuma“, koji je odradio vrhunski posao, a nije nam ni naplatio „ruke“, već samo materijal. Zahvaljujući tome, naš Zdenko i njegovi roditelji danas imaju grobnicu kakvu nemaju ni puno veći gazde u selu – priča nam Zadro.
On i Zdenko poznavali su se od mladih dana. Kad je bilo najteže, na početku Domovinskog rata, obojica su bez razmišljanja uzeli puške u ruke u krenuli na ratište. Put ih je odveo u Slavoniju.
- Zdenko je bio vrlo hrabar, a za ono što je učinio jednom prilikom u onom bivšem sustavu sigurno bi dobio titulu narodnog heroja. Naime, jednom prilikom četvero naših izviđača prešlo je rijeku Bosut i ušlo na neprijateljski teritorij. Tamo su se našli u minskom polju i sva četvorica su ranjena. Nitko se od naših nije usudio krenuti izvlačiti ih, osim Zdenka i još jednog mladog vojnika. Hrabro su prešli rijeku i svu četvoricu ranjenih vratili na našu stranu – prisjeća se Zadro.
Ranjeni vojnici su se oporavili, a Zdenko nikada nije primio službeno priznanje za svoj čin. Za razliku od pojedinaca koji su brojne povlastice stekli na nepošten način, on nije dobio ništa.
Život u siromaštvu
- Prvo je dobivao neku naknadu pa su mu je uzeli jer je imao nešto malo zemlje i kuću. Na kraju se ta pomoć svela na 490 kuna. Bio je takav čovjek da bi odmah kad bi dobio novac platio režije, a za ono što bi mu ostalo počastio bi društvo u kafiću – priča Zadro.
Bio je Zdenko više gladan nego sit pa su mu prijatelji pokušavali pomoći da ostvari svoja braniteljska prava. No, uzalud. Kad je vidio kako sve to nema smisla, Zadro je odlučio uzeti stvar u svoje ruke.
- U početku sam mu davao novac da ima za piće, a onda sam shvatio da ne radim dobro. Potom sam mu počeo donositi hranu. Uvijek bih mu donio nešto kuhano, napunio frižider. Pred kraj je dobio moždani udar i bilo mu je sve teže, sve dok 2016. nije preminuo – kaže Zadro.
Iako nije imao obitelj, mnogi su tada zaplakali i došli mu na sprovod jer je Zdenko bio veseljak koji je puno puta na lica svojih Ivančana izmamio osmijeh.
- Volio je popiti, no nikada nije bio agresivan ili neugodan. Bio je vesela duša, uvijek spreman za šalu i zezanciju. Bio je i vrlo inteligentan, obožavao je belu, znali smo kartati satima – priča Zadro.
Veliko prijateljstvo
Nakon Zdenkove smrti svako malo bi netko od Kumova spomenuo kako bi valjalo Zdenku napraviti spomenik, a onda se ove godine stvar zahuktala i grobnica je podignuta. Na pitanje bi li Zdenko bio sretan zbog toga, njegov prijatelj Bruno se smije.
-Ma njemu bi bilo svejedno zbog grobnice, ali bio bi sretan jer smo mi sretni – kaže nam.
A i jesu sretni, svi odreda, u tom neobičnom moslavačkom društvu koje dokazuje da još ima dobra u ljudima. Jer, akcija za Zdenkov spomenik samo je jedna u nizu koju su posljednjih godina organizirali.
- U svemu smo zajedno, i u dobru i u zlu. I kad treba pomoći nekome od nas, ali i kada treba pomoći drugima – priča nam Zadro.
Viber grupa Kumovi nastala je spontano, a ime je dobila jer su mnogi njezini članovi zaista u kumskim vezama. Iako su svi porijeklom s područja općina Ivanska, Berek i Štefanje, mnogi ondje danas ne žive. Ima ih po cijeloj Hrvatskoj, u Bjelovaru, Zagrebu, na moru, u Austriji, Njemačkoj. No, u kontaktu su svakodnevno putem svoje grupe u kojoj poruke počinju zvoniti već u zoru i ne prestaju stizati sve do kasnih večernjih sati.
Neke od njihovih akcija već su punile medijske stupce. Tako su, primjerice, prošle godine popravili krovište kuće „kumu“ Marijnu Crneku. Marijana je vijest o teškom nevremenu koje je poharalo njegov Križic dočekala u Njemačkoj gdje radi. Stradala mu je obiteljska kuća, no nevrijeme jedva da je minulo, a njegovi prijatelji iz Hrvatske te brojni drugi mještani i lokalni vatrogasci već su bili na krovištu i sanirali štetu.
Dobro je činiti dobro
- Bio sam iznenađen. Objavio sam na Faceboou da mi je kuća oštećena, a u rekordnom roku se javilo mnoštvo ljudi i sve je bilo saniramo jako brzo. Bio sam dirnut time – ispričao je Marijan koji je, prilikom idućeg dolaska u Hrvatsku napravio veliku feštu za Kumove i ostale koji su pomogli.
Ta priča, kao i akcija za Zdenkovu grobnicu samo su neke u nizu „humanitarki“ koje su odradili Kumovi. Za većinu njih javnost vjerojatno nikada neće ni doznati. Jer oni to, pojašnjavaju nam, ne rade zbog publiciteta, već jednostavno zašto što mogu i žele pomoći. A svatko tko ima priliku činiti dobra djela, to bi zaista i trebao činiti, kad god mu se ukaže prilika. Bez obzira je li riječ o skupljanju novca za potrebe drugih, kako to redovito čine moslavački Kumovi, ili samo izmamljivanju osmijeha na nečije lice, kako je je to redovito činio Zdenko Balaško, poznati ivanački veseljak koji danas, zahvaljujući dobrim ljudima, ima najljepši spomenik u selu.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!