Foto: Privatni album

TERAPIJSKI PAS

Upoznajte Lunu, najpoznatiju labradorku u Bjelovaru: ''Uz nju nema straha i tjeskobe, a i bolje se uči''

''U Hrvatskoj imamo izvrstan način školovanja pasa od strane stručnjaka, ali cijeli postupak, od šteneta do terapijskog psa, stoji do 20.000 eura i to je jedan od razloga zašto ih nema puno'', kaže Nataša Brekalo

07.07.2025. u 20:40

Piše: Slavica Trgovac Martan

Luna je najpoznatija labradorka u Bjelovaru, a vjerojatno i puno šire. To i ne čudi, s obzirom da se malo koji pas može pohvaliti da je upoznao toliko ljudi kao ona. Jer, Luna je terapijski pas, jedini u Bjelovaru i okolici koji radi s djecom i odraslima s teškoćama. A gdje je Luna, tu je i njezina vlasnica, bjelovarska učiteljica Nataša Brekalo, licencirana za rad s ovim posebnim psima koji, gdje god se pojave, izazivaju radost i smijeh, i uz koje se bolje uči, lakše nosi sa strahovima, opušta…

Čitava priča o ljubavi između učiteljice Nataše i njezine ljubimice Lune počela je još prije sedam godina.

Djeca presudila

- Luna je u našu obitelj došla 2018. godine iz Udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet Zagreb. Imala je tada samo dvije godine. Naime, 2017. u školi u kojoj radim su organizirani Dani otvorenih vrata na koje smo pozvali udruge iz cijele Hrvatske, među ostalim i Udrugu za školovanje pasa vodiča i mobilitet iz Zagreba. Tada smo primijetili da je većina djece najviše vremena provela uz pse i da ih je jako zanimalo kako pas postaje terapijski i pas vodič – prisjeća se Nataša.

Druženje u Velikoj Pisanici/Foto: Privatni album

Djevojčica Nela čita Luni/Foto: Privatni album

I tako se rodila ideja da škola nabavi vlastitog terapijskog psa, samim time što su imali i učenike s teškoćama. Sa spomenutom Udrugom škola je napravila projekt i tako je u Bjelovar stigla Luna koja je povjerena na brigu učiteljici Nataši.

- Naravno, prije svega sam trebala položiti ispite za voditelja terapijskog psa i dobiti certifikat. Nakon toga sam dovodila Lunu jednom tjedno jedan sat u praznu učionicu, a postepeno smo radile po jedan sat s učenicima – prisjeća se Nataša.

Kroz edukaciju naša se sugovornica upoznala s brojnim prednostima korištenja terapijskog psa u nastavi, a vrlo brzo se u to uvjerila i u praksi.

Pozitivne emocije

- Terapijski pas je motivator. On motivira osobe od rane pa sve do staračke dobi na određenu aktivnost. Prednost psa je u tome da vas on ne osuđuje, ne kritizira, nikada nije ljut ako nešto pogrešno napravite i to je velika odskočna daska, naročito u današnje vrijeme izvrsnosti koja je nerealna. Također, sama pojava psa kod svih osoba budi jednu veselu i opuštenu atmosferu, a pozitivne emocije su početak za svaki oblik rada koji poduzimam s djecom, mladima i odraslim osobama. Da rezimiramo – terapijski pas može pomoći osobi da bude samostalnija, sigurnija u sebe, da nema strahove, da se oslobodi i može javno pričati, lakše čita uz prisutnost terapijskog psa, uči i općenito osjeća se ugodno. Da ne kažem da postoji mogućnost smanjivanja raznih strahova – pojašnjava Nataša koja danas s Lunom obilazi škole diljem županije, ali i udruge, poput Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Bjelovar, gdje su redovite gošće.

Posebna gošća u razredu/Foto: Privatni album

Nataša i Luna su nerazdvojne/Foto: Privatni album

- Učenici Lunu uvijek dočekuju sa smiješkom. Znaju pravila ponašanja te ju stoga obično na kraju aktivnosti svi žele pomaziti i dati joj poslasticu. Općenito se osjeća pozitivna atmosfera u prisutnosti psa – kaže naša sugovornica.

Lunin radni dan

Luna svoje zadatke shvaća vrlo ozbiljno, a svaki njezin radni dan pomno je isplaniran.

- Lunin radni dan započinje tako što uvijek dođemo malo ranije u ustanovu koju prvi put posjećujemo kako bi se pas prilagodio prostoru. Nakon toga Luna ulazi u prostor i sjeda na svoju dekicu, znajući da je to njezino mjesto. Strpljivo čeka dok ne obavim razgovor s učenicima i nakon toga radi aktivnosti pasivnog ili aktivnog rada. U pasivnom radu sjedi odnosno leži i sluša priču ili razgovor, a u aktivnom radu šeće s učenikom po razredu i sluša naredbe učenika koje izvršava. To su naredbe ''daj šapu'', ''legni'', ''sjedni'' i slično – kaže Nataša, dodajući kako se na početku svakog druženja u novoj ustanovi učenici na samom početku upoznaju s načinom rada i postupanja s terapijskim psom.

Osim Nataše, da bi mogla obavljati soj važan posao, obuku je morala proći i sama Luna.

Obuka terapijskog psa stoji oko 20.000 eura/Foto: Privatni album

- Obuka terapijskog psa traje od jedne do jedne i pol godine. Kad su štenci stari oko dva mjeseca, stručnjaci iz Udruge dolaze u leglo i odabiru potencijalne terapijske ili pse vodiče. Štenci potom odlaze na socijalizaciju u obitelji koje na volonterskoj bazi rade sa štenetom. Uče ga osnovnim pravilima, kao što je odlazak na nuždu izvan zatvorenog prostora, hodanje na povodcu, igra, da ne uništavaju unutrašnji prostora u kojem borave i sl. – pojašnjava naša sugovornica.

Detaljna obuka

Kada štene navrši oko godinu dana, dodaje, dolaze stručnjaci iz Udruge koji tada rade sa psom osnovne naredbe poslušnosti - sjedni, legni, budi miran, daj šapu, uče psa da ne reagira na buku, da se ponaša dobro u javnom prijevozu i u prostoru gdje ima velik broj ljudi te ocjenjuju karakter psa. S godinu dana svi psi koji su potencijalni terapijski ili psi vodiči idu na sterilizaciju. Nakon rada sa psima pas i vodič psa imaju testiranje i ako ga prođu pas dobiva svoj pojas na kojem piše Terapijski pas ili Pas vodič, a osoba dobiva Certifikat voditelja terapijskog psa i tada dobivamo tim koji počinje raditi zajedno – pojašnjava Nataša.

Ona i Luna su među malobrojnim takvim timovima u Hrvatskoj. Nema ih puno, a svakako bi bilo dobro da ih je više.

Luna voli i putovati/Foto: Privatni album

- U Hrvatskoj imamo izvrstan način školovanja pasa od strane stručnjaka, ali cijeli postupak, od šteneta do terapijskog psa, je vrlo skup, stoji do 20.000 eura. Drugi razlog zbog kojeg ih nema više je možda taj što s radnim psima treba stalno raditi. Oni moraju biti radno spremni kako ne bi postali kućni ljubimci. Znači, s Lunom se često igram, zadajem joj razne zadatke i zagonetke i puno s njom radim kako bi bila radno aktivna, a na dobrobit zajednice i nje same. Jer radni pas nije sretan kada ne radi i nije u društvu, recimo, djece za što smo Lunu specijalizirali – otkriva naša sugovornica.

Osobe s teškoćama

Treći, a možda i najveći razlog zbog kojih terapijskih pasa i stručnih ljudi koji bi radili s njima jest taj, kaže Nataša, što u Hrvatskoj još nemamo Zakon po kojem svi terapijski psi imaju pravo ulaska u javne ili druge institucije bez dodatne dokumentacije.

Osim s djecom, Nataša i Luna rade i s odraslim osobama s teškoćama pa su, među ostalim, česte gošće u bjelovarskoj Udruzi osoba s intelektualnim teškoćama. Naša sugovornica kaže kako ju je to iskustvo oplemenilo, no i približilo joj probleme s kojima se susreću osobe s teškoćama, čak i one koje imaju vlastite terapijske pse.

- U mojoj Udruzi imamo slijepe osobe koje još uvijek ne mogu ući sa svojim psom vodičem u javne ustanove ili kod liječnika bez dozvole ravnatelja određene ustanove, što je apsurdno. Mene će na ulici zaustaviti redar ili mi u nekoj ustanovi ne dozvoliti ulaz iako imam sve iskaznice, pas ima prsluk sa oznakom da je terapijski pas, što znači da po njegovom broju u Udruzi imate točno podatke o tome što taj pas radi i čemu služi. Meni to nije problem, ali primjerice osobama s intelektualnim, zdravstvenim ili inim teškoćama naravno da je. Stoga je važno pričati priče poput ove o Luni jer je to priča koja otvara vrata svima, i ljudima s teškoćama. A što više pričamo i budemo prisutni tada će i javnost, društvo i država imati više razumijevanja – zaključuje Nataša.