Tisuće sati truda i jedno jezero: Upoznajte ljude koji su na jezeru Uljanik stvorili raj za ribiče

Ako u ove proljetne dane dođete na jezero Uljanik, skrivenu prirodnu oazu između Garešnice i Daruvara, tišina i žive boje proljeća koje su ukrasile okolna polja oko mirne vodene površine odmah će vam donijeti neki neobičan mir i izmamiti osmijeh na lice. Još kada shvatite da vam je na tom mjestu signal na mobitelu gotovo pa nikakav - spremni se potpuno se prepustiti spokoju kojeg jedino istinska priroda može pružiti.

Kada smo došli na jezero, na obali uz vodu bila su dva kombija i dva ribiča. Tu su došli iz svog užitka. Jedan je lokalac, a drugi je regionalno poznati zaljubljenik u ribolov koji je do Uljanika potegao iz potegao iz Srbije. 

Prvo što se, osim krasne prirode, primijeti na jezeru Uljanik je - urednost. Trava je lijepo pokošena, okoliš održavan, nikakvo smeće tu nećete vidjeti. Za to je ponajviše zaslužan jedan čovjek, Drago Filipec koji se već godinama brine o održavanju okoliša jezera. Crne sunčane naočale su mu, kažu njegovi prijatelji, zaštitni znak. Smiren je, tih, a kad progovori, uglavnom nasmijano priča o nečemu okrećući priču na šalu. Iako je površina za košnju pozamašna, kaže da mu s traktorom treba dva i pol sata za košnju. Dio kosi i s ručnom, samohodnom kosilicom. Izgleda kao da se smije dok kosi travu oko stabala.

- Ima posla i nije da je lako, ali svi se brinemo o ovom jezeru, držimo ga urednim, nastojimo i unaprijediti pa nam ništa nije ni teško. Ovo je naša oaza gdje uživamo kao što uživaju i nađi gosti koji nam dođu i koje rado primamo - priča nam skromni Drago koji u početku nije htio ništa govoriti niti se fotografirati.

- Nisam ja bitan... - kratko je s osmijehom rekao, ali onda su drugi "skočili".

- Kako nisi bitan, da nije tebe ne bi ovo ovako lijepo izgledalo, Hajde, reci nešto čovjeku...

Predsjednik ŠRU Štuka Uljanik Nenad Čuljat također je, takav nam je bio prvi dojam, priča za sebe. Dužnost predsjednika obnaša četvrtu godinu. Zatekli smo ga kako sjedi za stolom i razgovara s Dragom koji je bio napravio pauzu nakon što je prošao dio terena s samohodnom kosilicom. Ispred Čuljata pepeljara i kutija cigareta. Priča polako, gotovo terapeutski smireno, i između rečenica povuče dim, dva iz cigarete. 

- Dvadeset godina nisam popio kap alkohola, još da mi se riješiti ovog zla, spasio bi se - govori i gleda u napola popušenu cigaretu.

- A ne mogu nikako ... - kaže i otrese prstom pepeo kao da je pomalo ljut na sebe zbog toga.

Potom se vratio na temu ribolova.

- Što se tiče posla, tu je glavni naš Drago Filipec koji sve ovo drži da nam bude lijepo, uredno, čisto. Poderao je već treći motor ovdje na ribnjaku. U jedan sat u noći, ako treba doći on je tu, ako je nevrijeme, on je tu. Sjajan čovjek na kojeg se uvijek možeš osloniti - govori nam Čuljat.

ŠRU Štuka Uljanik broji oko 65 članova, što je rast od 15-ak u odnosu na prošlu godinu. Aktivnih je tridesetak, ostali su povremeno aktivni, ali Čuljat ističe da na petnaestak ljudi koji nose teret posla može potpuno računati:

- Ako im se nešto kaže, znaš da će to biti odrađeno. I to je sjajno, ne trebamo brinuti, što se dogovori to se i napravi. 

Nenad Čuljat ne krije ponos kad nabraja koliko je udruga u posljednjih nekoliko godina uložila u jezero:

- Dovukli smo struju, dalekovod, kilometar i dvjesto metara. Sagradili smo novi sanitarni čvor i novu pečenjaru. Gore smo, u objektu, uveli klime. Ogradili smo tri strane ribnjaka geotekstilom, a planiramo sve isto tako da budemo mirni bar 30 godina. Kupili smo i traktor prošle godine, sve se kosi redovito. U planu nam je još i sjenica, nadamo se da će biti uskoro. U tim ulaganjima nam pomaže Grad Garešnica tako da se njima i svima koji nam pomažu ovim putem zahvaljujemo. Svi su oni zaslužni što jezero danas izgleda ovako lijepo - govori nam.

- Posebno me veseli što su se u ŠRU Štuka Uljanik počela učlanjivati djeca. Trenutno imamo pet kadeta, ali i tri žene - govori nam Čuljat.

Prošlog vikenda na jezeru Uljanik održana je i liga u kojoj su ekipe ulovile gotovo dvije tone ribe, a pobjednički šaran je, što bi se reklo, jedva stao na vagu.

Dino Filipec, tajnik Športske ribolovne udruge Štuka Uljanik, član je udruge već 15 godina, a funkciju tajnika obnaša posljednje dvije. On je taj koji drži statističku sliku natjecanja:

- Natjecalo se sedam ekipa iz Bjelovarsko-bilogorske županije, ukupno je ulovljeno 1881 kilograma ribe. Prva ekipa imala je nevjerojatnih 610 kilograma, dečki iz Garešnice su rasturili! - govori nam Dino.

Ekipa koja je rasturila i pobijedila, CT Ilova Garešnica, potvrdila je formu iz prethodnih sezona. Drugo mjesto osvojio je CT Intersnack iz Hercegovca s 379 kilograma, dok su treći bili CT Štrumpfovi s 291,75 kilograma. Prosječna težina ulovljene ribe iznosila je 9 kg i 360 grama, a rekorder dana bila je riba od 18 kg i 650 grama - ulovljena, naravno, u prvoplasiranoj ekipi.

Predsjednik Čuljat je najavio i novost za koju kaže da se nada kako će postati tradicija.

- 3. svibnja ŠRU Štuka Uljanik organizira Lijeska kup, natjecanje u retro stilu u kojem su dopušteni isključivo lijeska štap, pluteni čep i guščje pero kao plovak, a mamac može biti samo glista, kukuruz ili žganac. Dakle, sve kao nekad. Mislim da toga nema više nigdje pa idemo u neku atrakciju, nešto novo. Imat ćemo poslije zajednički ručak i malo se zabaviti u dobrom društvu. 

Uoči Lijeska kupa na jezeru će tradicionalno 1. svibnja organizirati proslavu Praznika rada na kojoj će, također tradicionalno, okupljenima besplatno podijeliti grah. 

"Hrvatska je korak ispred"

Među ribolovcima na jezeru tog dana bio je i poseban gost kojeg smo spomenuli na početku, Dušan Cvjetičanin iz Novog Sada, ribički YouTuber s više od 5500 pretplatnika specijaliziran za šaranski ribolov, koji u Hrvatsku, kaže, posljednje tri godine dolazi upravo zbog ribolova.

- S ribolovom sam počeo kada sam imao 6 godina, djed je "kriv" za to, vodio me kao klinca do obližnjeg kanala gdje je pecao. Tako sam se i ja zarazio s ribolovom. Danas sam potpuno usmjeren na šarane i to me dovelo do suradnje s globalnom kompanijom Korda, jednim od najvećih svjetskih brendova u šaranskom ribolovu, čiji sam sada predstavnik za Srbiju.

Na jezero Uljanik doveo ga je domaći ribolovac, Gareščan Alen Ontl, s kojim se upoznao preko YouTubea. I kaže:

- Ne da se nisam pokajao, nego sam se oduševio! Ja sam zapravo dijete sa sela i volim seoski mentalitet. Jako mi se sviđa dobronamjernost ljudi ovdje i generalno dobrota i gostoljubivost ljudi u Hrvatskoj. Imam jako lijepa iskustva i rado dolazim. Kada ljudima u Novom Sadu kažem da idem na ribolov u Hrvatsku, često me zabrinuto gledaju pa otprilike kažu: "Pa gdje baš u Hrvatsku i to s novosadskim registracijama..." i takve stvari. Misle da će me ovdje napasti, uništiti mi kombi. E, to vam je zlo politike i propagande. A mene su, gdje god sam bio u Hrvatskoj u posljednji tri godine, svi sjajno primili! Ne da nisam imao problema nego sam se skoro morao braniti od gostoljubivosti, ha, ha! Divni su ljudi ovdje i svima koje sam upoznao u Hrvatskoj se ovim putem i zahvaljujem na lijepim iskustvima koje su pružili. Dodatno, Hrvatska je u šaranskom ribolovu bitno ispred Srbije i da sada nije ovako otežan prelazak granice, sigurno bih ovdje stalno dolazio, vjerojatno u Srbiji ne bih ni lovio ribu, nego ovdje - prča nam Dušan koji je ima i bend koji svira po svadbama, a uz ribolov se bavi i videom i montažom. 

Što se tiče kilaže - i tu je bio zadovoljan. Sve ulovljene ribe bile su iznad 10 kilograma, a kruna boravka u Uljaniku bila je šaran od 24,05 kg - najveća riba u jezeru tog dana.

- To me baš čini jako sretnim. Potrudit ću se da montiram lijep video i napravim lijepu priču o jezeru Uljanik.

Na pitanje žele li jezero više promovirati i tako privući veći broj posjetitelja, i Filipec i Čuljat odgovaraju gotovo jednoglasno - nekakva sredina je uvijek zlatna, previše gužve ipak nije dobrodošlo.

- Svi više vole mir i tišinu. Naravno da treba biti ljudi, ali ne valja previše. Ljudi ipak vole mir, zato ovdje i dolaze - kaže Filipec.

Tko se ipak želi pridružiti udruzi, mora znati: o primanju novih članova odlučuje skupština. Zamolba se podnosi pismeno, a kandidat se osobno predstavlja na skupštini.

- Ne možemo nas par primiti koga hoćemo. Cijela skupština odlučuje. Da ne budemo mi krivi ako se nešto izdogađa iako nemamo takvih problema - zaključio je Čuljat uz smiješak i zadovoljno povukao dim cigarete.

Jezero ostaje ono što jest - tiho, uredno, umiveno šarenim bojama prirode i pomalo skriveno.

I to, čini se, odgovara i jezeru i ljudima. 

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!