SVAKA ČAST! Kristina, majka četvero djece, završila studij u Bjelovaru prije roka: "Dok su moji spavali, ja sam učila"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Velik dio studenata Veleučilišta u Bjelovaru studira uz posao. Žongliranje između studentskih, poslovnih i obiteljskih obveza za te je mlade ljude posve prirodna stvar. No, ono što je ovih dana pošlo za rukom 33-godišnjoj Kristini Cvitanović ne viđa se često, čak ni na VUB-u. Ova je mlada žena ovoga tjedna završila studij sestrinstva prije roka, uz četvero malene djece, od kojih su dvoje blizanci, Mateo i Patrik, stari nekoliko mjeseci!
- Ma nije to ništa posebno ni izvanredno - Kristina je skromno i pomalo u čudu dočekala prijedlog da njezin uspjeh podijelimo s čitateljima našeg portala. Već u startu jasno nam je da je riječ o vrijednoj, svestranoj i upornoj osoba kojoj ništa nije teško. I koja je, prije svega, vrlo samozatajna! Potvrđuje to i sve ono što nam je kasnije otkrila o sebi.
Magistra teologije
Ova mlada Zagrepčanka porijeklom je iz Bosne, a prije sestrinstva već je završila jedan fakultet.
- Završila sam srednju medicinsku školu i neko vrijeme radila u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. U međuvremenu sam upisala filozofsko-teološki studij koji sam završila prije sedam godina, 2017., te postala magistra teologije. No, onda sam se ipak odlučila vratiti sestrinstvu – otkriva nam Kristina koja je prije tri godine odlučila upisati studij sestrinstva u Bjelovaru.
I jedno i drugo područje, kaže, jako joj je drago, a u njima vidi i zanimljive poveznice.
- Što mi je od toga dvoje draže ne bih znala reći jer volim skrb, brigu i pomoć za čovjeka, polazeći od onoga da ne činimo drugome ono što ne bismo voljeli da nama netko čini. Draga mi je duhovna dimenzija čovjeka kao bića koje je stvoreno za odnose te komunikaciju, bez čega nitko od nas ne može funkcionirati. Ukoliko pogledamo Maslowljevu ljestvicu potreba, možemo vidjeti kako nam je na prvom mjestu važno zadovoljiti osnovne potreba za hranom, međutim ukoliko nismo voljeni, ukoliko nemamo s kime progovoriti koju rečenicu, tada nam i nije baš do jela jer na mjesto ove potrebe dolazi čovjekov vapaj za čašicom razgovora. Naše dobro jutro ili dobar dan bit će možda jedino lijepo što će netko drugi čuti toga dana – priča Kristina.
Kada je mlad, dodaje, čovjeku ništa nije teško, no kako postaje stariji, uviđa da neke stvari ne može obavljati sam. Shvatila je to najviše kroz trenutni posao. Naime, Kristina trenutno radio terenski posao medicinske sestre.
Briga za stare i nemoćne
- Uviđamo kako više nismo vješti, kako smo spori kao puž. Kako bi govorila moja baka, hodam ja kao i prije, ali nikako da stignem. Nitko od nas neće postati mlađi te mislim kako je važno misliti na naše stare, potrebite, nemoćne, koji često nisu svojom voljom bolesni i iznemogli. Evo, tu spajam teologiju i sestrinstvo, za mene su usko povezani te ono što radim, radim iz srca, s radošću, što moji pacijenti na terenu i osjete – kaže naša sugovornica.
Sa svojim pacijentima ima poseban odnos.
- Znaju me pitati kako to da sam uvijek vesela, kako ih uvijek uspijem nasmijati... Kada radimo nešto iz srca i jer to volimo, to ne može ostati skriveno. Moji pacijenti me često ugodno iznenade jabukama, tikvicama ili nečim drugim što imaju u svom vrtu, a kave i slatkog kod njih nikada ne manjka. Želim reći kako je svaki posao važan i jednako vrijedan, ali i težak na svoj način. Poštar, liječnik, trgovac, radnik čistoće, bankar, majstor, svi ujutro ustaju s jednakom mišlju – radim, prehranjujem svoju obitelj, činim što najbolje mogu i znam. Meni se dogodilo da sam u jednom razdoblju života imala viška vremena koje sam željela kvalitetno iskoristiti, nadopuniti praksu teorijom, pa sam upisala Veleučilište u Bjelovaru – priča Kristina.
Priznaje kako nije uvijek bilo lako, posebice jer je već tada imala obitelj i svoje dvije djevojčice, Anđelu i Martu.
Podrška obitelji
- Odlično je bilo što su predavanja bila vikendom, što je nama koji smo obiteljski vezani veliki plus. Bilo je zahtjevno jer je puno toga bilo podređeno studiju, i nedostajalo mi je druženja s obitelji. Bilo je razdoblja kada su svi spavali, a ja čitala, pripremala ispite, pored svih poslova koje imaju sve majke – sjeća se Kristina.
No, obitelj joj je bila velika podrška.
- U svemu što radimo jako je važno imati zdravu okolinu i potporu te na tome zahvaljujem suprugu Josipu i svojoj obitelji. Studij, kao i svaki drugi, traži rad, disciplinu. Na kraju, koliko daš, toliko dobiješ. Odlazak na predavanja za kolegice koje su također majke ili će to tek postati i za mene zapravo je bio dan za izlazak, dan za druženje i smijeh. Koliko puta smo na predavanjima znale roniti suze od smijeha jer nam je u tom trenu bilo baš smiješno. Samo se pogledamo i plačemo od smijeha. To su bili lijepi i radosni trenutci – smije se Kristina.
Uz supruga, podrška su joj, kaže, bili i svi drugi članovi obitelji, majka, svekrva, braća..
- Svi su pridonosili na svoj način, kako su i koliko mogli. Želim zahvaliti i profesorima na razumijevanju što su mi pred kraj trudnoće omogućili izlazak na ispitne rokove iako sam izostala s nekoliko predavanja. Jedno sam vrijeme na prvoj godini imala tetu čuvalicu Katarinu kojoj ovim putem zahvaljujem što je znala moje djevojčice pričuvati kada su bile bolesne jer sam ja bila na predavanjima koja su trajala po cijeli dan – kaže naša sugovornica.
Dodaje kako posao koji trenutno radi jako voli, a budućnost je odlučila prepustiti Bogu u ruke.
- Planovi su tu da ih planiramo, a ja kažem da će sve, kao i do sada, biti Božja volja. Vidim se u poslu koji je interdisciplinaran te traži različite vještine i znanja iz raznih medicinskih područja, ali i sestrinskog dijela, kako bi se moglo brže i efikasnije pomoći svima koji trebaju našu pomoć. Voljela bih nastaviti takvu vrstu posla u primarnoj medicini tj. patronažnoj djelatnosti, ali polako. Prvo ću se odmoriti i nadoknaditi propušteno vrijeme sa djecom te prije svega biti majka, zatim sve ostalo – zaključuje Kristina.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!