Slaven Klobučar u Velikom Grđevcu utjelovio Matu Lovraka: "Veže nas više od iste frizure!"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Već gotovo godinu dana posjetitelji koju stignu u Kulturni centar „Mato Lovrak“ u Velikom Grđevcu ondje imaju priliku upoznati slavnog pisca po kojem Centar nosi ime. Legendarnog je Lovraka, naime, utjelovio jedan drugi pisac, koji je k tome i novinar, urednik te turistički vodič, Slaven Klobučar.
- Za ovu važnu ulogu imam prije svega zahvaliti ravnateljici Kulturne ustanove „Mato Lovrak“ iz Velikog Grđevca Zvjezdani Galkowski koja mi je predložila da pred posjetiteljima, uglavnom školarcima koji onamo stižu na izlete i školu u prirodi, glumim Matu Lovraka. Složili smo se kako bismo na taj način možda mogli potaknuti djecu da više čitaju te im dodatno približiti Lovrakova djela – priča nam Slaven, dodajući kako je veliku ulogu u nagovaranju imala i Martina Krivić Lekić, ravnateljica Državnog arhiva u Bjelovaru, koji se intenzivno bavi istraživanjem lika i djela poznatog pisca.
A sličnosti između Slavena i Mate Lovraka ne staju samo kod činjenice da su obojica majstori pisane riječi. Mnogi kažu da su čak i fizički slični.
Priča iz Tomaša
- Dovoljno je da skinem šešir pa da postane jasno kako je i Mati Lovraku i meni Bog podario istu frizuru – smije se Slaven, ponosno pokazujući sjajno čelo, bez ijedne vlasti.
Još jedna zanimljiva poveznica između njih dvojice odnosi se na selo Tomaš, pitoreskno mjestašce na Bilogori u kojem se sredinom sedamdesetih godina snimao kultni film „Vlak u snijegu“, nastao na temelju istoimenog Lovrakovog romana. Igrom slučaja (ili možda ne?), Slaven Klobučar rođen je u Tomašu i o snimanju, tom velikom događaju za čitavo selo, slušao je od svoje pokojne bake koja je i sama svjedočila filmskim klapama.
- Ono što se sa sigurnošću može reći jest to da tih godinu dana, koliko je trajalo snimanje, nitko u selu nije ništa radio, svi su samo hodali za glumcima i drugim članovima filmske ekipe. Neke scene snimljene su i kod naše obiteljske kuće, recimo ona u kojoj dječak stiže biciklom pred seoske starce i pita ih idu li u svatove, a oni odgovaraju da bi rado išli, ali ih noge na slušaju. U toj sceni glumi poznata glumica Adela Horvat, koja je glumila i u Gruntovčanima, te dvoje starih ljudi iz Tomaša – priča Slaven.
A upravo snimanje Draginih i Perinih svatova jako je uzrujalo Slavenovu baku.
- Jako se naljutila na režisera jer su djeca morala ponavljati tu scenu više puta. Kretali su taman od naše kuće, a baka kaže da je tog dana bilo užasno vruće i teško pa joj je bilo žao gledati ih kako se muče na suncu – prepričava Slaven dogodovštine vlastite bake, zahvaljujući kojima je za legendarni „Vlak u snijegu“ doznao i prije nego što je naučio čitati prva slova.
Poticanje čitanja
A među prvim knjigama koje je kao dječak pročitao bila su upravo Lovrakova dijela, slavni „Vlak u snijegu“ i „Družba Pere Kvržice“, koja su mu i danas među najdražim knjigama.
- Zapravo ih u posljednje vrijeme opet iznova čitam kako se ne bi dogodilo da mi za vrijeme obilaska Lovrakovog centra neko dijete postavi pitanje na koje neću znati odgovor – smije se Slaven.
Kaže kako je svima jasno da djeca danas premalo čitaju, no u svakoj grupi koja dođe u Veliki Grđevac ipak se izdvoji bar jedno dijete koje pokazuje interes za pisanu riječ.
- U Centru ih na razne načine nastojimo potaknuti da čitaju. Prije svega pohvalimo ih kad kažu da to već čine, pa makar to bila neka manje zahtjevna štiva, stripovi i sl. Ako su im se svidjeli „Vlak u snijegu“ i „Družba Pere Kvržice“, pokazujemo im policu s drugim Lovrakovim djelima kako bismo ih potaknuli da pročitaju još nešto. Recimo, zbog filma koji je nedavno snimljen, zanima ih „Anka Brazilijanka“. A s učenicima trećeg razreda koji dolaze krajem školske godine uvijek nastojim dogovoriti da preko ljeta pročitaju „Družbu Pere Kvržice“, koja im je lektira u četvrtom razredu, te da tako pokušaju iznenaditi učiteljicu – priča naš sugovornik.
Dodaje kako je učenicima, posebice onima koji pohađaju niže razrede osnovne škole, jako teško prezentirati kontekst vremena u kojem su živjeli Lovrakovi junaci.
Glas djece sa sela
- Mislim da je puno važnije prenijeti im vrijednosti koje Lovrak zagovara u svojim djelima. Ona su lišena bajkovitosti, a on je prvi pisac koji je dao glas djeci sa sela i pokazao kako su ona zapravo nekad živjela. Djeci je to zanimljivo, pogotovo onoj iz grada koja nemaju nikakvu poveznicu sa seoskim načinom života – kaže Slaven.
Posebno veseli, kaže, kad netko od djece prizna da voli pisati priče ili pjesme. Jedan od ciljeva Kulturne ustanove „Mato Lovrak“ jest i poticanje takvih talenata pa se u Velikom Grđevcu već dvije godine održava manifestacija „Lovrakovi pisci“ na kojoj, među ostalim, nagrađivani hrvatski autori drže radionice za talentiranu djecu.
A nju bi bez problema mogao držati i sam Slaven Klobučar. Do sada je izdao dvije zbirke pjesama, „Amforu“ i „Uspavanku od sjećanja“, dok trenutno piše svoj prvi roman. Riječ je o povijesnoj sagi za koju ga je inspirirala vlastita obitelj, a zanimljivo je da njegovu priču pričaju žene.
- Radnja se događa u 20. stoljeću u Bjelovaru i na Bilogori, a počinje dolaskom trojice braće iz Italije u Hrvatsku. Jedan od njih odlazi u Međimurje, drugi u Istru, a treći stiže na Bilogoru i u romanu pratimo baš tu lozu obitelji. Priča počinje s mojom prabakom Justinom koja se, iako je bila kćerka učitelja, udala za puno starijeg muškarca na selo koji je već imao dvoje djece. Nedugo nakon vjenčanja on odlazi u Prvi svjetski rat, a nju ostavlja samu s djecom – priča Slaven.
Lekcije kod Šabića
Čitav roman priča je o teškim ženskim sudbinama, a prepun je zanimljivih povijesnih detalja.
- U romanu se spominju i neka jako poznata imena, poput Josipa Broza i Steve Šabića, ali oni su u ovom slučaju samo sporedni likovi. No, njihovo pojavljivanje utemeljeno je na stvarnim događajima o kojima su mi pričali moji Tomašani. Stevo Šabić je, naime, živio u Tomašu i bio je velika faca zbog zasluga iz Prvog svjetskog rata. Imao je svoje čuvare, tjelohranitelje koji su prije njega dolazili u njegovu kuću kad bi se vraćao s puta da provjere je li sigurno – priča naš sugovornik.
A redoviti gost u Šabićevoj kući bio je Josip Broz, strojar iz Velikog Trojstva.
- Mislim da je u toj kući Tito čuo neke od najvažnijih političkih lekcija u svom životu. Priča se i da je bio veliki zavodnik te da je, osim u Šabićevu, svraćao i u neke druge kuće – kaže Slaven.
To su, dodaje, samo neki od detalja koji će se moći pročitati u njegovu romanu koji bi, kaže, uskoro trebao biti završen. A ni ideja za daljnje stvaralaštvo mu ne nedostaje. I tko zna, možda inspiraciju za neku novu priču dobije baš u Velikom Grđevcu, slijedeći stope velikog Mate Lovraka s kojim već sada dijeli neobično puno toga.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!