Foto: Privatni album
Slatka priča frizerke Nine koja je tortama osvojila Bjelovar: "Tisuće sam ih ispekla! I tri zaboravila..."
Bukirana je do ljeta, a nikada nije platila niti jednu reklamu. Evo kako izgleda život Nikoline Domitović koja sama vodi slatku radionicu. Ona je prije svega majka, supruga, pa poduzetnica i na kraju umjetnička duša
BJELOVAR – Nema tko je ne zna u Bjelovaru. Ali i puno dalje od njenog rodnog grada. Štoviše, ljudi ju prepoznaju i na potpuno neočekivanim mjestima poput Severininog koncerta u Koprivnici gdje joj se javila jedna obitelj iz Zagreba. I ne, nije riječ o nekoj pjevačici, glumici, influencerici… A možda ovo posljednje i jest, barem malo. Ona je Nikolina Domitrović i boginja je za slastice.
Njene torte, kolače, baklave i deserte u čašama kušali su mnogi. Mogli bismo reći na tisuće zadovoljnih kupaca. Ali njezinu priču rijetko tko zna jer se Nina naprosto nikada nije reklamirala. Posla ima i previše, kaže nam, pa joj plaćene promocije onoga što radi zaista ne trebaju. No, vedra, jednostavna i iskrena kakva jest, pristala je otkriti nam svoju životnu priču ne bi li doznali koja je tajna njenog poslovnog uspjeha. A budući da joj je osmijeh vječno na licu, ne treba biti odviše pametan da shvatimo kako je ova 46-godišnja žena zadovoljna, ispunjena i sretna i u svim ostalim segmentima svog života.
Život u Njemačkoj
- Slastice su valjda oduvijek u mojem životu. Kada su druga djeca oko mene crtala kućice, cvijeće, prirodu…, ja sam uvijek crtala torte. Uvijek sam bila negdje u kuhinji oko mame, zanimalo me što radi, makar me privlačio i posao mojeg tate. On je bio kriminalist i mislila sam kako ću se tim poslom baviti i ja kada odrastem. Bila sam odličan učenik, no kada je došlo vrijeme upisa srednje škole, dogodio se neki mladenački bunt i umjesto upravno-pravnu školu koja se te godine nije mogla upisati, ja sam upisala frizersku školu, priča nam Nina neuobičajenu odluku. Iako to nikada nije voljela, završila je frizersku školu u Đurđevcu.
Nakon završetka škole, otišla je u Njemačku i ondje provela kraće vrijeme radeći u hotelu na recepciji. Život u tuđini nije ju impresionirao te se vratila u svoj rodni grad i zaposlila u trgovini u kojoj je provela narednih 10 godina.
- Rano sam maturirala, već sa 16 godina, s nepunih 17 već sam otišla u Njemačku i odmah počela raditi, a s nepunih 19 bila sam opet u Bjelovaru, tako su mi se posložile karte, priča nam naša sugovornica koja je u to vrijeme voljela peći kolače i torte za svoje najmilije. Slastice su, dakle, već tada bile njezina velika ljubav.
- Bila su to drugačija i baš bezbrižna vremena. No, za razliku od danas, bilo mi je teško dolaziti do recepata. Nije bilo Facebooka kao ni svih ostalih blagodati interneta i tehnologije. Trebao si tada dati ne 100 posto od sebe, nego 500 posto da dođeš do nečega što te zanima. Informacije i znanje se nisu baš dijelili. Ja često kažem, znanje ne vrijedi ništa ako ga ne podijeliš s drugima, no tada nisu svi bili takvog mišljenja, otkriva nam Nina i naglašava da su nekada ljudi u živjeli u sasvim drugačijim uvjerenjima nego danas.
Odlazak na porodiljni
Nina se s godinama sama educirala oko izrade slastica.
Kupovala je časopise, putovala, istraživala i pomalo gradila znanje i iskustvo.
- Volim putovati, tako da me ima posvuda. Još kao djevojka, sve što bih zaradila, potrošila bi na putovanja. Nebitno mi je recimo, kakav auto vozim, ali ću potrošiti novac za putovanja, kaže Nina koja se nakon desetljeća kod prvog poslodavca i rada u trgovini zaposlila u upravi druge trgovine. Ondje je, prisjeća se, donijela odluku da se želi ostvariti kao majka.
- Odlučila sam dati otkaz i potpuno se posvetiti obitelji i ostvarivanju majčinstva. Tada mi se otvorila druga, sasvim nenadana poslovna prilika. Ponuđeno mi je da pečem slastice za slastičarnicu. Sama ju nisam financijski mogla otvoriti pa nisam ni razmišljala o tome, no ovo je bilo drugačije. Odmah u startu sam rekla da planiram majčinstvo i porodiljni, a tako se uskoro i dogodilo. Nisam radila niti godinu dana. Dolazak sina bio je pravo čudo i nakon toga odlučila sam biti mama na puno radno vrijeme. Došao nam je kao dar, ističe Nina koja slastice nije prestala peći.
Fondan, slastice u čašama, mix torte, slatki stolovi…, sve je to ona vrlo rano, među prvima u Bjelovaru, naučila raditi. I tim je proizvodima uveseljavala svoje najmilije koji su je uvijek hvalili da ima zlatne ruke.
Otvaranje firme pa corona
- Ne znam jesam li krenula prva s fondan masom u Bjelovaru, ali sigurno među prvima. Inače sam umjetnička duša, likovnjak, tako da mi je sasvim spontano došlo da probam raditi figure od fondana. Ili imaš talent za to, ili nemaš, to je jednostavno tako, rodiš se s tim. Išla sam i na razne edukacije, naučila moderne tehnike u slastičarstvu, pratila trendove. Posjećivala sajam slastičarstva u Riminiju, razmjenjivala iskustvo s ostalim slastičarima koji su me nerijetko zvali da počnem raditi za njih. Sve je malo po malo vodilo tome da ću jednoga dana otvoriti nešto svoje, priča Nina i otkriva da je do tog koraka došlo neposredno prije corone.
Danas, s odmakom na to teško vrijeme, priznaje kako ni sama ne zna kako je opstala jer su sva događanja bila zabranjena, posla nije bilo, a njezin hladni pogon koštao je 10.000 kuna mjesečno. Zadužila se, opremila prostor, uredila lokal, otvorila 8. ožujka i preko noći stala sa svim.
No, pokazala se žilavijom i upornijem nego što je i sama mislila da jest. Uslijedila su bolja, vedrija vremena i dani kada je napokon mogla pokazati cijelom svijetu svoj talent i ljubav prema onome što radi. Iza nje su, kao vjetar u leđa, bili brojni zadovoljni kupci. I znala je da će to sve biti u redu. I bilo je…
- Za Valentinovo sam ispekla pregršt malih tortica. Oko 5 minuta treba mi da ukrasim jednu. Imam tu neku određenu brzinu i stvarno radim kao na traci, što mi ljudi nekada ne vjeruju. No, to je proces i organizacija. Znači, ja si mogu priuštiti da jednu kompleksnu tortu ukrašavam najviše 15 minuta, i to je to, nema više od toga, pojašnjava nam naša sugovornica organizaciju rada u svojoj maloj radionici.
Upitali smo je je li nekada zaboravila ispeći neku tortu, a odgovor nas je iskreno nasmijao.
Rođendan bez torte
- Naravno! Pa čovjek sam, nisam mašina. Dogodilo mi se to točno tri puta, no, srećom, moji klijenti su normalni i dragi ljudi. Prvi put mi se dogodilo da sam zaboravila napraviti tortu djetetu moje pedikerke. Nazvala sam ju da dogovorim termin, a ona je usput naručila tortu za dijete, za rođendan. Upisala sam tortu u datum svoje pedikure koja je bila tjedan kasnije. Zove ona mene subotu prije i kaže da ništa ne javljam za tortu, a ja sva u čudu kažem da je torta idući tjedan. Ali ona je bila uporna i kaže mi da su u restoranu na dječjem rođendanu i da čekaju tortu… Dakle, zemljo, otvori se. Nisam imala rezervnu, a da stvar bude još bolja, ona je meni spustila slušalicu jer je isto bila u šoku. Poslala sam joj 1500 poruka, ispričavala se… Znači, ja sam osoba koja je pedantna i prije svega organizirana, ali eto, potkrala mi se greška. Kasnije me nazvala i rekla kako je od šoka zanijemila, prisjeća se Nina.
Drugi put joj se dogodila slična situacija, također s poznatom klijenticom koja je više puta mijenjala termin torte zbog kiše i odgode slavlja.
- Zvala me ujutro, a torta je trebala za poslijepodne. Tako da sam ju ipak stigla ispeći, kaže Nina koja je u svojoj firmi nabava, komercijala, poslovođa, čistač, slastičar, marketing…
- Suprug mi ponekad uskoči oko pranja posuđa, našalila se i dodala kako se njezin rad prvenstveno svodi na torte po narudžbi, zatim slastice u čašama, mix torte i ponekad baklave s čokoladom koje Bjelovarčani naprosto obožavaju.
- Otkad radim, nikad se nije dogodilo da nešto nisam uspjela prodati. Posao je jako iscrpljujući, da. Ali sam kroz godine naučila reći „dosta“. Subotom u 13 sati ja završavam posao. A nedjelja i dio ponedjeljka su mi neradni. Što se tiče godišnjeg odmora, obavezno idem tri tjedna u ljetu na godišnji, evo sad idemo za Uskrs 10 dana na godišnji i idem dva do tri tjedna u zimi. Čovjek mora imati, dnevni, tjedni i godišnji odmor. Drugačije posao ne može funkcionirati, iskrena je Nina koja je odbila suradnju s mnogim poznatim restoranima upravo iz razloga što radi sama i što ne bi mogla isporučivati proizvode 365 dana u godini.
Kaže da joj je kvaliteta prije svega. Kupuje samo kvalitetne namirnice i torte radi na starinski način. Kreme kuha na pari, a sve to njeni kupci itekako hvale i cijene.
Udarno proljeće
Koliko je ukupno dosad ispekla torti, nitko ne zna. A njoj najdraža je ona starinska, s orasima i kremom od vanilije. Znatno drugačija od današnjih trendova. Naime, najpopularnije Ninine torte su Raffaelo, Ferero te Torta s malinama i bijelom čokoladom. Klasika je i Kinder bueno i Ledeni vjetar.
- Nije da se hvalim, ali nikada mi se nije dogodilo da mi torta nije uspjela. Ne biste vjerovali, ali neki slastičari danas rade slastice bez jaja, uz pomoć praškova i industrijskih proizvoda. A ja kuham kreme na pari i po 40 minuta, u nju stavim pravi maslac, ljudi to prepoznaju, ponosna je Nina koja nam otkriva da ljudi prate njezine radove daleko izvan Bjelovara.
- Neki čak i nisu kupci, ali me prate i vole komentirati. Inače, kupce imam i iz Križevaca, Koprivnice i Zagreba te okolnih mjesta. Pitaju me kako to da sam toliko unaprijed već bukirana. I to je istina, ja sam svibanj popunila još u prosincu. Uzmem onoliko narudžbi koliko mogu kvalitetno isporučiti. Poštena sam prema svom kupcu, ne uzimam vanjske suradnike, ne brljam, a to ljudi najviše cijene, kaže naša sugovornica kojoj su udarni mjeseci svakako svibanj i lipanj. Makar ne staje s poslom ni u vrijeme korizme ili nakon Božića i Nove godine kada je prijašnjih godina znalo biti zatišje.
To je sigurni pokazatelj kako ima sve više kupaca.
- Otkako sam otvorila, nikad se nisam reklamirala, niti na jednom portalu, niti na jednom radiju, nisam nikad nigdje platila reklamu, štampala letke ili slično. Osobna preporuka najbolja mi je reklama. A posebna mi je čast kada me kupci prepoznaju negdje vani kao što se dogodilo na Severininom koncertu u Koprivnici. Baš sam bila ponosna kada su mi se dvije žene iz Zagreba javile koje su bile na koncertu sa svojim djevojčicama. Jako sam sretna i kada dođu curice po tortu pa se žele sa mnom fotkati. Znam da sam do njihovih uspomena i važnih dana u životu. Ja volim svoj posao usporediti s porodom. Težak je, ali kada dobiješ taj finalni proizvod, vidiš te osmijehe, zaboraviš na sve i drugi dan krećeš opet u kuhinju, smije se Nina koja je prošle godine sa svojom obitelji bila na krstarenju Mediteranom.
Pomoć i savjet za sve
- Dino je sada veći i stvarno uživamo u našim zajedničkim putovanjima. Zapravo, uživam u svemu. Volim pomoći ako me netko pita za savjet oko slastica. Pa mi smo svi kolege i raduje me ako nekome mogu biti od pomoći. Meni je to nekako, onako, ljudski, ističe naša sugovornica koja se nimalo ne boji konkurencije. Kaže kako svatko od slastičara u svoj rad mora unijeti djelić sebe i biti originalan. U tom slučaju će na tržištu biti za sve njih mjesta.
Svjesna je da je tržište zahtjevno, no isto tako je i zabavno.
- Ljude vole pratiti novitete na društvenim mrežama i vole spojiti lik s djelom. Primjerice, ako fotkam i objavim samo tortu, puno će lošije biti objava popraćena nego kada se i ja fotografiram sa svojom tortom, ističe Nina koja često razmišlja o zapošljavanju još jedne osobe. No, zasad sve ostaje samo na razmišljanju, priznaje.
- Bilo bi mi žao da ne uspijem to svoje znanje prenijeti na nekoga mlađeg. Voljela bih zaraziti nekoga slasticama. Jer ja vjerujem da ima djece i mladih koja bi ovaj posao mogla istinski voljeti. No, vidjet ćemo kako će se te moje želje razvijati u budućnosti. Zasad radim i uživam u svakom danu, u svakoj isporučenoj torti i svakom zadovoljnom klijentu. To nema cijenu, zaključuje svoju inspirativnu priča ova Bjelovarčanka.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!