Ravnateljica Centra Rudolf Steiner Silvija Kancijan/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

Ravnateljica Centra Rudolf Steiner Silvija Kancijan/Foto: Nikica Puhalo/MojPortal.hr

POZNATO LICE

Silvija Kancijan: ''U Daruvar sam stigla prije 24 godine s jednom torbom, nikoga nisam poznavala''

Dugogodišnja ravnateljica daruvarskog centra Rudolf Steiner otkrila nam je brojne manje poznate detalje iz svog poslovnog i privatnog života

Ove godine navršava se čitavo desetljeće otkako daruvarski Centar za odgoj i obrazovanje Rudolf Steiner vodi Silvija Kancijan. Dugogodišnja ravnateljica na tu je funkciju stigla iz grubišnopoljske podružnice Daruvarskog Centra za socijalni rad, u kojoj je bila predstojnica. Ova rođena Koprivničanka u daruvarski kraj stigla je ''trbuhom za kruhom'', a karijeru je posvetila radu sa socijalno ugroženim članovima društva. Za svoj predan dugogodišnji rad ovih je dana dobila veliko priznanje od svojih kolega – Hrvatske udruge socijalnih radnika.

- To priznanje za mene ima poseban značaj. Ono je uistinu dobra motivacija za daljnji rad i izazove koji su pred nama jer dano povjerenje treba i opravdati. Primiti takvo priznanje je izuzetna čast i privilegija, posebno kada je isto dano od strukovne organizacije, od kolega koji  su prepoznali moj dosadašnji trud, rad i doprinos  profesiji socijalnog rada i na tome sam im izuzetno zahvalna. Zahvalila bih se prije svega kolegama iz ustanove Olji Radojević i Draganu Markoviću koji su inicirali prijedlog te Stručnom vijeću Centra Rudolf Steiner Daruvar koji je prijedlog podržao. Ovim putem željela bih zahvaliti i predsjednici regionalne Hrvatske udruge socijalnih radnika Bjelovarsko-bilogorske županije Ivi Fitić Nekić koja je kandidaturu podržala i na kraju Hrvatskoj udruzi socijalnih radnika koja mi je dodijelila priznanje – kaže Silvija Kancijan na početku velikog intervjua za MojPortal u kojem otkriva brojne manje poznate detalje iz svog poslovnog i privatnog života.

Školovanje u ratu

Zbog čega ste se odlučili baviti socijalnim radom? Kako je tekao Vaš profesionalni put?

- Rođena sam Koprivničanka. Pohađala sam srednju upravno–pravno birotehničku školu u Koprivnici, a zbog nezaposlenosti 2001. godine s jednom putnom torbom, bez bilo kakve pokretne i nepokretne imovine, i bez ikog poznatog i svog, došla u novu sredinu, u Daruvar u kojem nisam nikog poznavala.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Još kada sam išla u srednju upravnu školu u Koprivnici bila sam uvjerena da ću jednog dana biti pravnica. Željela sam postati sutkinja. Bilo je to ratno vrijeme, Domovinski rat, mnogo ljudi je bilo u izbjeglištvu, mnogo siromašnih, nesretnih. Tada sam odlučila pomagati ljudima i upisala sam studij socijalnog rada na Sveučilištu u Zagrebu. Studij sam završila u roku kao druga u svojoj generaciji i dobila priznanje za najbolju studenticu na IV. godini studija.

Jedan davni rođendan/Foto: Privatni album

Jedan davni rođendan/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Nakon završetka studija obavljala sam vježbenički staž u Policijskoj upravi Koprivničko – križevačkoj gdje sam stekla nova iskustva, znanja, disciplinu i vještine za poziv koji me je kasnije čekao. 2000. godina bila je godina kada je veliki broj ljudi otpušten iz policije i kada je na snazi bila zabrana zapošljavanja u državnim i javnim ustanovama. Kao socijalna radnica, nisam imala puno izbora i išla sam ''trbuhom za kruhom''. Živjela sam s majkom Božom koja me školovala i nisam željela biti njoj na teret te sam, eto, 2001. zbog posla došla u Daruvar i do danas ovdje i ostala. Mislila sam da je samo privremeno, no ovdje sam već 24 godine.

Uspomena na studentske dane/Foto: Privatni album

Uspomena na studentske dane/Foto: Privatni album

Silvija je rođena Koprivničanka/Foto: Privatni album

Silvija je rođena Koprivničanka/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Izazovni počeci

Što ste radili na početku profesionalne karijere u Daruvaru?

- Te 2001. godine kao socijalna radnica počela sam raditi u tadašnjem Centru za socijalni rad Daruvar, radila sam sa doseljenicima iz Kosova i bila zadužena za Općinu Đulovac. Bilo je izuzetno dinamično, poslijeratne godine, veliki broj korisnika pomoći i nije bilo nimalo lako ni jednostavno, no bili smo dobra ekipa na poslu pa je bez obzira na izazov profesije i teškoće,  tada bilo puno lakše raditi nego danas.

Uz posao, nastavili ste se i profesionalno usavršavati…

- Od 2005. godine do 2015.godine radila sam kao socijalna radnica i predstojnica Podružnice CZSS Daruvar – Podružnice  Grubišno Polje. U Velikom Grđevcu sam neko kraće vrijeme vodila i Klub liječenih alkoholičara. Od 2011.godine članica sam Upravnog odbora Hrvatske komore socijalnih radnika te trenutno obnašam dužnost zamjenice predsjednika HKSR. Godine 2012. na Studiju socijalnog rada u Zagrebu pod mentorstvom prof. dr.sc. Zdravke Leutar, magistrirala sam  na poslijediplomskom studiju iz Teorije i metodologije socijalnog rada. Postala magistra znanosti, polje socijalne djelatnosti. 2015. godine odlučila sam se na novi profesionalni iskorak te sam se javila na raspisani natječaj za ravnatelja u Centru Rudolf Steiner u Daruvaru, nakon odlaska tadašnje ravnateljice gđe. Sanje Major. I evo me, tu sam i danas.

S kolegama iz Centra/Foto: Privatni album

S kolegama iz Centra/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Transformacija Centra

Što biste izdvojili kao svoj najveći uspjeh na tom mjestu?

- Na to pitanje  ne znam pravi odgovor. Rekla bih da je jedan od uspjeha što smo razvili socijalne usluge i otvorili vrata vanjskim korisnicima te time omogućili djeci i roditeljima djece s teškoćama u razvoju da mogu dobiti besplatnu uslugu i kvalitetan tretman za svoje dijete. Istaknula bih da to definitivno  nije moj uspjeh već uspjeh svih nas u Centru. Našeg kolektiva i svih stručnjaka koji su godinama  radili i rade u Centru jer su oni ti koji svojim radom i kvalitetom u pružanju usluge u najvećoj mjeri utječu na stvaranje percepcije javnosti o tome kakvi smo mi i kakav je Steiner kao pružatelj usluga. Mislim da smo u početku svi bili u velikom strahu. Kada se sjetim razdoblja mog dolaska  u Centar, to je bilo vrlo nezahvalno vrijeme u kojem sam imala dodatni teret ''dokazati se'' jer sam došla u Centar izvana. U kratko vrijeme Centar je promijenio tri čelnika. Proces transformacije i deinstitucionalizacije bio nam je za vratom. Od faze zatvaranja ustanove u dijelu smještajnih kapaciteta, viškova ljudi, planiranja, razvoja novih usluga, prihvaćanja od strane kolega, ulaska u škole i vrtiće, danas smo postali prepoznatljivi u svojoj lokalnoj zajednici kao kvalitetan pružatelj socijalnih usluga u zajednici. Osigurali smo usluge vanjskim korisnicima, otvorili naša vrata zajednici, proširili spektar socijalnih usluga, a isto tako imali smo priliku pružati usluge u obitelji, školama i vrtićima. Za sve to zaslužni su ljudi, djelatnici Centra, bez koji to ne bi bilo moguće, tu mislim  na sve one koji su se umirovili, a dali itekako veliki obol u razvoju socijalnih usluga, kao i one koji su otišli raditi na druga radna mjesta, i na sve svoje prethodnike. Svatko od njih dao je značajan doprinos u ovom što danas radimo, a na nama je da se i nadalje trudimo pružati što je moguće bolju kvalitetu usluge.

Centar Rudolf Steiner prije tri godine velikom feštom proslavio je 55. rođendan/Foto: Privatni album

Centar Rudolf Steiner prije tri godine velikom feštom proslavio je 55. rođendan/Foto: Privatni album

Radna akcija u Centru/Foto: Privatni album

Radna akcija u Centru/Foto: Privatni album

Korisnici iz cijele Hrvatske

Koliko je korisnika trenutno u Centru?

- Centar trenutno skrbi za oko 190 korisnika te se na listi čekanja  u pravilu uvijek nalazi pedesetak djece. Od tog broja 40 djece je na smještaju u našoj ustanovi, ostalo su korisnici izvaninstitucijskih socijalnih usluga.  U školi imamo trenutno upisano 77 učenika u 13 razrednih odjela, te naprosto više nemamo niti prostornih, a ni ljudskih  resursa za primitak novih učenika, s obzirom da su većina naših učenika djeca s pravom na školovanje do 21. godine života. Naši korisnici dolaze i šireg područja RH, od Belog Manastira, Vukovara pa sve do Karlovca, Ogulina. Naime, sve češće djeca dolaze na krizni smještaj zbog nepovoljnih situacija u primarnim obiteljima, a zbog nedostatnih  smještajnih kapaciteta u svojim lokalnim zajednicama i  manjku udomiteljskih obitelji bivaju primorani napuštati svoje zajednice.

Koliko je zaposlenih u Centru? Imate li problem s pronalaskom stručnog kadra?

- Trenutno je zaposleno 65 ljudi, od kojih 57 na neodređeno vrijeme.  U ovih deset godina  otvoreno je  20-ak novih radnih mjesta i gotovo je toliko novih ljudi zaposleno. Da, postoji veliki problem s pronalaskom stručnog kadra. Nedostaje nam edukacijskih rehabilitatora, psihologa, logopeda, voditelja mjere intenzivnog nadzora, a zbog sve većeg broja učenika u školi i kontinuiranog višegodišnjeg otvaranja novih razrednih odjela, dio radnika  je iz drugih odjela raspoređen u nastavu.  Treba imati na umu da Centar radi 365 dana u godini s vrlo zahtjevnom korisničkom skupinom. Tijekom vikenda u ustanovi boravi najmanje 20-ak korisnika te je i to jedan od razloga što mnogi traže priliku za lakšim uvjetima rada.

Planovi za budućnost

Na 55. godišnjici Centra, prije tri godine, upozorili ste na potrebu za obnovom zgrade Centra. Je li se do danas što promijenilo po tom pitanju?

- Pred nama je uistinu jako zahtjevan put. Individualni plan transformacije i deinsitucionalizacije našeg Centra je pri kraju i nadam se da će ga naše resorno ministarstvo uvažiti u cijelosti. Njime je predviđena rekonstrukcija postojeće zgrade (domski dio). Troškovi rekonstukcije su veliki i za njih treba osigurati sredstva prvenstveno iz državnog proračuna. Zgrada je građena 1988.godine i kao takva rađena za potrebe ondašnjih korisnika. Iako je održavana i izvana izgleda lijepa, vapi za energetskom obnovom, rekonstrukcijom, posebice kupaonica i spavaonica, te obnovom namještaja. Kao takva više ne odgovara današnjim potrebama i premala nam je.  Iskreno, vjerujem da će biti sluha i da ćemo naš Centar uspjeti obnoviti i opremiti kako bi se i naši korisnici osjećali ugodno i imali bolje životne uvjete.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

U Centru uvijek vlada dobro raspoloženje/Foto: Privatni album

U Centru uvijek vlada dobro raspoloženje/Foto: Privatni album

Podrška zajednice

Kako ste zadovoljni suradnjom s lokalnom zajednicom?

- Iako grad Daruvar nije osnivač naše ustanove, suradnja sa Gradom i drugim dionicima u zajednici iznimno je dobra i kvalitetna te podržavajuća. Zahvaljujući gradu Daruvaru, gradonačelniku Damiru Lneničeku i gradskim vijećnicima, na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća odlučeno je da jedna nekretnina u vlasništvu grada bude darovana našoj ustanovi kako bismo na tom mjestu izgradili dvije stambene jedinice (od ukupno četiri koliko je planirano Individualnim planom transformacije i denistitucionalizacije) te osigurali uslugu organiziranog stanovanja za desetero djece i mladih s teškoćama u razvoju, od  ukupno 20  planiranih, i osigurali im kvalitetan život i pravo na neovisno življenje. To je veliki korak za nas i ovim putem još jednom svima im zahvaljujem.

Smatrate li da su osobe s teškoćama u Daruvaru dovoljno integrirane u društvo? Kakva je situacija po tom pitanju u Daruvaru, što svi zajedno možemo učiniti da bi ta integracija bila još uspješnija?

- Koliko god mi pričali o integraciji uvijek može bolje. Zadatak svih nas je stvarati uvjete da djeca s teškoćama i osobe s invaliditetom budu aktivno uključeni u zajednici, da im se osigura mogućnost  zapošljavanja,  neovisno življenje, obrazovanje u redovnim sustavima obrazovanja kad god je to moguće, pristupačnost javnom i društvenom životu zajednici.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Tri kćeri najveća su ljubav mame Silvije/Foto: Privatni album

Tri kćeri najveća su ljubav mame Silvije/Foto: Privatni album

Miran život

Tko je Silvija Kancijan privatno?

- Silvija Kancijan je majka triju školarki, supruga. Studentica poslijediplomskog stručnog studija Obiteljske medijacije koji treba privesti polako kraju te zamjenica predsjednika Hrvatske komore socijalnih radnika. Imam vrlo malo slobodnog vremena, a isto uglavnom provodim i posvetim kćerima. Volim tišinu i biti kod kuće. Volim pogledati neku dobru seriju i film, pročitati knjigu kad mogu, piti kavu  i družiti se sa meni dragim ljudima. Obožavam putovanja te svakako jednom godišnje odem na hodočasničko putovanje. Napunim baterije, zahvalim na svemu dobrom i lošem kako bih imala snage i bila spremna za izazove koje mi život nosi.   

S dragim ljudima/Foto: Privatni album

S dragim ljudima/Foto: Privatni album

Obiteljsko druženje/Foto: Privatni album

Obiteljsko druženje/Foto: Privatni album

Ponosna mama sa svojim ljubimicama/Foto: Privatni album

Ponosna mama sa svojim ljubimicama/Foto: Privatni album

Redovito odlazi na hodočasnička putovanja/Foto: Privatni album

Redovito odlazi na hodočasnička putovanja/Foto: Privatni album

Na hodočašćima, kaže, uvijek zahvali za sve dobro i loše/Foto: Privatni album

Na hodočašćima, kaže, uvijek zahvali za sve dobro i loše/Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku TikToku!