Predsjednik Milanović odlikovao daruvarskog prof. Herouta: "Nisam ni znao da sam nominiran"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao je uglednog daruvarskog profesora Vjenceslava Herouta. Kako stoji u odluci o dodjeli priznanja, Red hrvatskog pletera dodjeljuje mu se „za osobite zasluge u istraživanju i popularizaciji zavičajne povijesti područja Daruvara i Grubišnog Polja te češke manjine u Republici Hrvatskoj“.
Kakva mu se čast sprema, profesor Herout nije ni slutio i za Pleter je doznao tek kad su ga ljudi počeli nazivati da mu čestitaju.
- Nazvao me školski kolega i ostavio me u čudu svojom čestitkom. Rekao sam mu da ne znam o čemu govori, a onda mi je on rekao da je odluka o imenovanju objavljena u Narodnim novinama. Išao sam provjeriti i tamo stvarno ugledao svoje ime – priča nam prof. Herout.
Pronađen 'krivac'
Nakon prvotnog čuđenja, kaže, bacio se u istraživanje ne bi li doznao tko ga je nominirao za ovo prestižno priznanje. Zivkao je ljude u Daruvaru, Bjelovaru, no nitko o Pleteru nije znao ništa. Na koncu je doznao kako je nominacija stigla od Hrvatsko-češkog društva u Zagrebu s kojim prof. Herout usko surađuje.
- Sretan sam zbog priznanja. Nominirao me predsjednik Društva Marijan Lipovac s kojim sam napisao knjigu o biskupu Josipu Salaču iz Daruvara koji je bio češkog porijekla – priča nam prof. Heorut.
A ta je knjiga samo jedna u nizu koje potpisuje i supotpisuje. Do sada ih je izdao 39, a tome valja pribrojiti brojne stručne članke i osvrte u različitim znanstvenim i stručnim časopisima i publikacijama. Svi njegovi radovi vezani su uz zavičajnu povijest u koju se zaljubio još kao dječak.
- Sjećam se svojih prvih susreta s poviješću u osnovnoj školi. Učiteljica nam je pričala o slavnom kralju Tomislavu koji je potjerao Mađare preko Drave i o knezu Domagoju koji je po Dalmaciji proganjao Mlečane. Bile su to fantastične priče u kojima su đaci uživali, posebice mi dječaci. Malo sam razmišljao o svemu tome pa sam pitao učiteljicu kako to da u knjigama nema ništa o povijesti Velikih i Malih Zdenaca, a ona mi je odgovorila kako se ovdje nije događalo ništa značajno, ništa što bi vrijedilo zabilježiti i opisati – prisjeća se prof. Herout.
Međutim, učiteljica je bila u krivu, shvatit će taj maleni Vjenceslav malo kasnije, kad poraste i kad sam počne čeprkati po arhivima i starim povijesnim knjigama.
Tajanstveni svećenik
- Na području Zdenaca događale su se itekako važne i velike stvari. Primjerice, 1478. godine u Velikim Zdencima održana je sjednica Hrvatskog sabora na kojoj se raspravljalo o tome kako se obraniti od Turaka koji su počeli nadirati iz Bosne. Kad su Turci konačno stigli u naše krajeve, nisu ostavili kamen na kamenu. Oni Tomislavovi Mađari i Domagojevi Mlečani nisu bili ništa u usporedbi s njima. Oni nisu palili i rušili sve pred sobom. Eno, Dioklecijanova palača i arena u Puli i dalje stoje, a ovdje je puno toga uništeno – kaže Herout.
Bilo je na području Daruvara i Grubišnog polja i mnogo ljudi koji su zadužili generacije koje su došle nakon njih. Jedan od njih profesoru Heroutu je posebno drag.
- Kad sam se s obitelji kao dječak doselio iz Daruvarskog Brestovca u Male Zdence, išao sam sa svojima na čijanje. Tamo su žene uvijek pričale o tom jednom svećeniku koji je živio u Grubišnom Polju prije Drugog svjetskog rata i koji je bio jako dobar i uljudan, pomagao je svima. Jako su me zaintrigirale te priče – prisjeća se prof. Herout.
Saznao je kako se svećenik zvao Ivan Nepomuk Jemeršić. Njegov život će detaljno istražiti tek kasnije, kao student, jer u Grubišnom Polju nije mogao naći niti jednu knjigu ni neki drugi konkretan zapis o Jemeršiću.
- Kad sam otišao u Zagreb studirati povijest, koristio sam svaki slobodan trenutak da pobjegnem u arhiv kako bih pokušao doznati nešto o Jemeršiću. Tako sam saznao da je napisao čak 13 knjiga, kako je zbog svojih razmišljanja i ljubavi prema Hrvatskoj za vrijeme bana Khuena Hedervarja na neko vrijeme bio i zatvoren – priča prof. Herout.
Kaže, bilo je upravo nevjerojatno da nitko u kraju u kojem je Jemeršić živio i stvarao to nije znao. Kao ni brojne druge fascinantne detalje iz zavičajne povijesti.
Istraživanje započeto na fakultetu, nastavilo se do danas, a prof. Herout postao je hodajuća enciklopedija kad je riječ o povijesti grubišnopoljskog i daruvarskog kraja. Jako mu je važno očuvanje tradicije pa je 1979. godine inicirao postavljanje etnografske zbirke u Ivanovom Selu.
Zanemarena povijest
- Učinio sam to u suradnji s Etnografskim muzejom iz Zagreba, a sav su posao sa mnom odradili tamošnja djeca, moji učenici iz petog i šestog razreda. Bilo je to prekrasno vrijeme, Ivanovo Selo bilo je tada najrazvijenije u ovome kraju. Danas je pak prazna svaka druga kuća, a u školi je svega nekoliko učenika – kaže naš sugovornik
Prof. Herout kaže kako danas ništa ne zamjera svojoj učiteljici iz osnovne škole koja mu je nekad davno rekla da se u njegovu rodnom kraju nije dogodilo ništa vrijedno zapisivanja.
- Nije kriva, očito ni ona nije učila o zavičajnoj povijesti. Na žalost, do danas se nije puno promijenilo. Djeca ni danas ne uče o tome, u školama se ne otvaraju takve teme, nema ih ni u udžbenicima – kaže prof. Herout.
On je sam u školi proveo 42 godine i uvijek je nastojao dati do znanja svojim učenicima koliko je zavičajna povijest važna.
- Uvijek sam im govorio da moraju poznavati povijest svoga kraja, svoga sela, ljude iz svoje blizine. I uvijek sam istraživao i pisao za njih, buduće generacije, a ne za novac i priznanja. Valjda su nešto i upamtili do svega toga jer su mi se mnogi od njih javili i čestitali nakon priznanja iz Ureda predsjednika. A to je najvažnije, to je za mene najveće priznanje – zaključuje prof. Herout.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!