Potresna priča mame iz Bjelovara: „Marku su davali mjesec dana života, a bio je s nama 18 godina!“
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
„Mama mi priča, a ja se igram u njenom trbuhu. Čujem da mi baka, djed i tetka nešto šapuću… već me vole! Bože dragi, jedva čekam doći na taj svijet, ali kakav je to svijet? Kakvi su to ljudi koji mojoj mami i tati kažu da ne bi bilo dobro da se rodim? Zašto mi ne daju? Što je to hidrocefalus? Čujem da mama i tata pričaju kako ima puno ljudi koji imaju pumpicu. Pa imaju i susjeda koji je s mojim ujacima uvijek igrao nogomet. Zašto se ja ne bih rodio? Moja mama kaže da me ne da, da će sve dati za mene.“
Ovako počinje čudesna priča o Marku, dječaku koji se morao roditi. Između ostalog, i kako bi ispričao svoju priču i dotaknuo srca mnogih ljudi koji će je pročitati i nakon što njega više ne bude na ovome svijetu. A ispričao ju je preko svoje majke Daliborke koja se, kako smo čuli, dok je još bio u trbuhu, odlučila boriti za njega.
Potresan i emotivan rukopis „Mistika života“ Daliborka Vrankić počela je pisati prije otprilike dvije pol i pol godine, nedugo nakon smrti svoga Marka. Kada je napustio ovaj svijet, Marko je imao 18 godina, i već ta činjenica čini njegovu priču čudesnom.
Stalna borba
- Kad se rodio, Marku su prognozirali mjesec dana života, pa četiri mjeseca, pa godinu dana. A on je bio s nama punih 18 godina! Hidrocefalus mu je dijagnosticiran prije nego što se rodio i liječnici su nam savjetovali pobačaj. No, to niti u jednom trenutku nije bila opcija. I ja i čitava moja obitelj znali smo da se mora roditi – prisjeća se Daliborka.
I rodio se. Slatki maleni dječačić odmah je osvojio srca svih u svojoj blizini. Roditeljima je rečeno kako bi mu se stanje moglo popraviti nakon operacija glave. Naravno da su pristali. No, prva operacija se zakomplicirala i Marko je dobio meningitis, što mu je dodatno narušilo zdravstveno stanje.
- Bio je to veliki šok, no i tada smo znali se da moramo boriti. Bilo je i kasnije sličnih situacija, dijagnosticirana mu je i cerebralna paraliza, rekli su nam da nikada neće hodati… Svaka nova dijagnoza bila je udarac, posrtali smo i padali, no uvijek smo ustajali i išli dalje – kaže ova hrabra majka.
No, nije uvijek sve bilo tako crno, naglašava.
- Nakon tih prvih operacija imali smo prekrasno razdoblje, vrijeme kad Marka gotovo ništa nije boljelo. Tada smo putovali, išli na izlete, družili se s prijateljima. Zaista smo uživali u životu. Zbog toga sam zapravo i počela pisati njegovu priču, da zabilježim sve te naše prekrasne zajedničke trenutke. No, nisam mogla ne spomenuti i one druge, teške, koji su također obilježili Markov život – kaže Daliborka.
Nadljudska snaga
Ti su trenuci bili veliki izazov. Iako teški, pomogli su joj da bolje upozna sebe samu.
- Čovjek nije ni svjestan što je sve u stanju podnijeti i učiniti za svoje dijete sve dok se ne nađe u takvoj situaciji. Da mi je netko prije Markova rođenja rekao da ću mu stavljati kateter ili njegovati rane od dekubitusa, ne bih mu vjerovala jer nisam mogla ni zamisliti da radim nešto takvo. No, radila sam. Za svoje dijete bih učinila sve – kaže Daliborka.
Ne smatra se zbog toga posebnom.
- Ljudi su mi znali reći: Ti si tako hrabra majka! Ma nisam ja ništa posebno, nikakav izuzetak. Sve su majke hrabre, sve bi učinile isto na mojem mjestu, uvjerena sam. U boli ste često ljuti i obeshrabreni, pitate se zašto ste baš vi dobili taj križ, no ti trenuci brzo prođu i kad nakon boli vidite osmijeh na licu svoga djeteta, sve zaboravite i znate da sve treba biti baš tako kako jest – tvrdi.
Podrška obitelji
Tijekom svih 18 godina velika podrška Marku bila je čitava obitelj. Od prvoga dana rastao je okružen ljubavlju i možda je baš zato na ovome svijetu ostao puno duže nego što su liječnici predviđali.
- Čitava obitelj prihvatila je Marka kao potpuno zdravo dijete, od prvoga dana svi su se tako odnosili prema njemu. Imao je poseban odnos s mojom majkom koja je oko njega bila maksimalno angažirana. Zahvalna sam joj jer sam zahvaljujući tome ja mogla raditi i profesionalno se razvijati. U knjizi Marko kaže kako „bolju obitelj nije mogao odabrati“, i to je živa istina – kaže Daliborka.
Iako je knjigu napisala prije dvije godine, izdana je tek ovoga proljeća. Priznaje kako joj je dugo trebalo da se ohrabri i Markovu priču podijeli sa svijetom.
- Nisam bila sigurna kako će to ljudi prihvatiti. Puno mojih poznanika i prijatelja uopće nije znalo što smo prolazili sve ove godine. Nisam željela da bilo tko, nakon što pročita knjigu, sažalijeva Marka ili mene. Ne, nikako nisam željela sažaljenje, već razumijevanje. Željela sam Markovom pričom potaknuti ljude na promišljanje, prvenstveno o vlastitom životu. Podsjetiti ih da bi više trebali cijeniti ono što imaju, biti zahvalni na tome, a ne težiti stvarima koje zapravo i nisu važne – kaže Daliborka.
Vlastiti anđeo
Osim toga, dodaje, Markova priča je napisana i za sve one koji imaju predrasude prema osobama s teškoćama u razvoju.
- Nismo svi isti, rođeni smo različiti i moramo naučiti poštivati te različitosti kod drugih. Voljela bih da svi koji pročitaju ovu priču imaju na umu da su i osobe s teškoćama osobe koje osjećaju, koje znaju biti tužne i sretne, koje osjećaju bol i radost. Samo što ponekad to ne mogu pokazati, ne mogu ispričati. Moj Marko je to ispričao kroz ovu knjigu – kaže naša sugovornica, koja otkriva i kako joj je želja napisati još jednu, opširniju knjigu o Marku i problemima osoba s teškoćama.
- Učinit ću to, čim skupim još malo hrabrosti i snage. „Mistika života“ objavljena je prije mjesec i pol dana i od tada mi poruke ne prestaju stizati. Sve su pozitivne, mnogi su ljudi ostali dirnuti Markovom pričom. Zahvalna sam na tome. Hvala i mojoj urednici Katici Šarliji, divnoj, produhovljenoj osobi koju sam zapravo upoznala slučajno, koja me ohrabrila i pomogla da knjiga ugleda svjetlo dana – kaže.
A iako fizički više nije na ovom svijetu, Marko je i dalje tu, sa svojom majkom, u svakom njezinom udahu i koraku.
- Kad je bio malen, Marko je volio slušati priče o anđelima. Često sam mu ih čitala i već tada sam shvatila da trebam biti beskrajno sretna jer sam blagoslovljena vlastitim anđelom. Anđelom koji će uz mene biti zauvijek – zaključuje naša sugovornica.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!