PODVIG ŽIVOTA Marko Mišić s cerebralnom paralizom i Hrvoje Supančić biciklima idu u Austriju
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Svakoga puta kada čujemo da netko planira učiniti neki poduhvat, izazov ili se uputiti u neuobičajenu avanturu, želimo znati nešto više o tome. Naprosto, kada netko iskače iz okvira i svoje zone komfora, to zaslužuje svako divljenje. A naročito ako je riječ o osobi s ograničenim kretanjem. U našoj priči donosimo nesvakidašnji izazov dvojice Bjelovarčana, sada već prijatelja, koji su si zacrtali avanturističku vožnju do Austrije i nazad. Ne bi to bilo ništa toliko čudno da jedan od aktera ove priče nema cerebralnu paralizu i da na ovaj put namjerava – triciklom. Njegovo ime je Marko Mišić, ima 25 godina i naprosto ne skida osmijeh s lica. Rijetko se danas može sresti osoba koja je toliko dobre volje i optimistična kao što je to Marko. Zrači vjerom u sebe, a jedna od najvećih želja mu je da nakon avanture na koju se sprema, bude poticaj ostalim osobama koji imaju bilo koji oblik invaliditeta. Želi im poručiti da nema razloga odustati od svojih snova.
Bicikl vozi od djetinjstva
- Završio sam srednju Ekonomsku i birotehničku školu u Bjelovaru, a zaposlen sam u jednoj banci na poslovima oko računa. Inače sam, unatoč cerebralnoj paralizi, vrlo aktivan. Tako moram jer inače ne bi napredovao u nijednom smjeru, priča nam Marko kojeg smo upitali koja je njegova poveznica s bicikliranjem i drugi akterom ove priče, Hrvojem Supančićem, s kojim se sprema na avanturu života. Hrvoje je inače veliki zaljubljenik u bicikliranje, prošao je biciklom pola Europe, a ujedno je i koordinator za razvoj cikloturizma BBŽ-a.
Bjelovarčani ga najbolje pamte po njegovoj avanturi iz 2019. godine kada je biciklom proputovao Sloveniju, Austriju i Njemačku. Pritom je imao samo jedan cilj - promovirati cikloturizam na području Bjelovarsko-bilogorske županije.
Na tom njegovom putu dugom više od 700 kilometara „zapeo“ je za oko i Marku.
- Martinu, Hrvojevu suprugu sam upoznao u 5. razredu osnovne škole. Tada mi je predavala u školi engleski jezik, a sada je ona ravnateljica. U međuvremenu sam se interesirao za bicikliranje, no tada to nije bila neka ozbiljna priča. Imao sam svoj tricikl i vozio sam ga svaki dan, ali na kraće relacije, oko kuće. Vožnja biciklom veoma mi paše za kralježnicu i leđa, kaže nam Marko koji je 2019. godine zamijenio svoj prvi tricikl star 15 godina, novim. Njega je, kaže nam, zamijenio nedavno, ovim najnovijim s kojim se sprema na avanturu.
Fascinacija Hrvojevim putovanjem
Te godine Hrvoje je snimao i dokumentirao svoje putovanje života, na što je među ostalima sugrađanima, naišao i Marko.
- Zanimala me baš ta grana turizma – cikloturizam. A u sve što krenem, volim da bude baš onako, djelomično fanatično. No, bez brige, putem to onda izravnam tako da bude kako treba. Tako je bilo i s prvotnom maštarijom „voziti kuću sa sobom“ koja se naposljetku ostvarila. Vlastitom snagom, voljom i energijom krenuo sam na put u München, koji mi je uz Bjelovar i Zagreb, definitivno treći po redu najdraži grad na svijetu, priča nam Hrvoje koji je tada u 10 dana vožnje napravio 754 kilometra.
Ono što Hrvoja fascinira je što su ga njegovi sugrađani baš kroz to putovanje zapamtili. U zimskom periodu ljudi ga, valja napomenuti, znaju kroz hokej koji je također izraz njegove, kako sam kaže, želje, volje i volonterizma.
- Kod Marka me naprosto oduševilo koliko je on fasciniran mojim putovanjem u Austriju. Ali ne na način da je odlučio sjediti na kauču i na taj me način pratiti već je kontaktirao moju suprugu Martinu i rekao joj da me vjerno prati i da bi se i sam želio aktivnije uključiti u bicikliranje. Kada sam se vratio doma, Martina mi je rekla da se javio njezin bivši učenik Marko Mišić i da bi me htio upoznati, prisjeća se Hrvoje početka zajedničke avanture s Markom.
Već nakon početnih razgovora, Hrvoje je uvidio da je postao motivator i dodatni pokretač Marku.
- U svemu tome bilo je nevjerojatno gledati kako Marko napreduje. Dokazao je da zaista postoje predrasude, ali i razbio ih svojim postupcima u kojima je jasno svima pokazao da je zapravo sve moguće. Unatoč poteškoći koju ima, a to je otežano kretanje, ponosan je Hrvoje koji izdvaja volju, rad i osmijeh Marka koji su konstanta.
Biciklistička infrastruktura
- Jedina razlika između nas dvoje je što ja imam bicikl s dva kotača, a Marko s tri kotača. Realno, ja mogu sjesti i na tricikl i tada ćemo i tu razliku premostiti, pojašnjava stvari Hrvoje i otkriva nam kako su prije otprilike 8 mjeseci njih dvoje počeli zajedno voziti ture po Bilogori.
- Tada se dogodio naš prvi pravi biciklistički susret nakon kojeg smo počeli kristalizirati daljnje planove. Najprije smo shvatili da Marko mora nabaviti novi tricikl jer mu je stari na kojem je također radio čuda, postao nedovoljan. A ujedno i pomalo opasan na otvorenoj cesti. On je bio dovoljan za njegove dotadašnje poduhvate, no za nove, valjalo je investirati u novo vozilo. Marko ga je i kupio. Dugo je štedio i potom nabavio tricikl koji je platio 6 tisuća eura. Nakon toga mogli smo ozbiljnije početi kovati planove o našem zajedničkom, a to je višednevno putovanje do Austrije koja je prelijepa, a ujedno ima i sjajnu biciklističku infrastrukturu koja nam je jako bitna u ovom slučaju, priča Hrvoje koji se nada da će i BBŽ uskoro biti na sličnoj razini.
Teško im je predvidjeti kada bi na put mogli krenuti jer je potrebno uskladiti više toga, naročito poslovne obveze, no tokom sljedeće godine vjeruju da bi im se plan svakako mogao realizirati. Razgovori idu i u tom smjeru da se o njihovom poduhvati snimi film, no vrijeme će pokazati kuda će ih avantura odnijeti.
- Želimo ljudima na našem primjeru dokazati da je sve moguće. Marku je bicikliranje postalo stil života. Polako treniramo, barem dva puta mjesečno kroz ljetne mjesece vozit ćemo ture našom Bilogorom. Napravimo oko 60 kilometara, a planiramo i više od toga, barem stotku, napominje Hrvoje i dodaje kako na ovaj način istražuju prirodu, ali i kvalitetno provode vrijeme na otvorenom.
Oboje se slažu kako bicikliranje otvara čovjeku nove horizonte. Osim što upoznajete okolinu oko sebe, bolje naučite spoznati sebe i svoje granice, kažu naši sugovornici.
Čovjek bez granica
Zajedničkih tema na cesti im ne manjka, a jedna od njih je i sport. Naime, Marko i Hrvoje strastveni su navijači Dinama, a upravo oko nogometne utakmice nametnuo se još jedan zajednički plan kojeg pak, kažu nam, namjeravaju realizirati uskoro.
- Prije nekoliko godina ja sam se zarekao ako Dinamo uđe u Ligu prvaka da ću biciklom ići u Zagreb. I išao sam! I to u pratnji pet prijatelja, makar troje od nas pet nikada nije bilo na utakmici. Bilo je baš lijepo. Nakon što je Marko to doznao, rekao je da bi baš volio da nas dvoje zajedno tako nešto odradimo tako da nam planovi idu i u tom smjeru, priča nam Hrvoje i vraća se na ono drugo, veliko putovanje u Austriju.
- Želimo da to naše putovanje bude posebno, ali i da podigne svijest kod ljudi. Marko i ja smo ravnopravni, jednakih mogućnosti. Želimo srušiti predrasude, a na našem primjeru dokazati da je to moguće. Jamčim da si na ovaj način ljudi podižu kvalitetu života na jednu višu razinu. Ja Marka vidim u budućnosti kao osobu koja će sjesti na bicikl i obići cijelu Europu, to je čovjek bez granica koji će sigurno biti upisan u povijest. Sve to, pak, ovisi samo o njemu, uvjeren je Hrvoje.
Na kraju dodajmo kako se Marko i Hrvoje na svoje putovanje spremaju električnim biciklima o kojima također žele srušiti predrasude.
- To su bicikli kao i oni mehanički. Neće on, bez brige, ići sam u brijeg, ako ga vi ne klačite. Struja malo pripomaže, no ako prestaneš pedalirati, on staje. Nema te više, pričaju nam naši sugovornici i na kraju otkrivaju još jednu simpatičnu zgodu koja ih povezuje.
Zavjet zbog krađe
Naime, Hrvoju i Martini usred Milana u Italjii ukradeni su bicikli. Saznavši tu vijest, Marko se zarekao da će njemu u čast otpedalirati 500 kilometara, što je, naravno i učinio. No, nije mu bilo lako. Pomislio je čak i odustati, no nije to htio učiniti. Suosjećajući s Hrvojem i Martinom, i krađom koju su doživjeli, bicikl je vozio svakoga dana i ispunio obećanje koje ih je još više povezalo.
Osim što su Dinamovci koji vole prirodu, Marko i Hrvoje svoje vožnje upotpunjavaju čistim, kako kažu, hedonizmom. Nerijetko tako staju u kafićima u nekom od naselja kroz koje prolaze ili pak, sjednu pred trgovinu u selu.
- Kava, piva, sok, malo pauze od vožnje i plan za dalje neizostavni su dijelovi neših malih putovanja kojima napununima baterije, zaključuju naši sugovornici koje ćemo svakako pratiti i dalje.
Ne sumnjamo da će stvoriti nove uspomene i avanture zanimljive svima nama. A tko zna, možda ćemo uskoro pisati i novu priču o nekom novom zaljubljeniku u biciklizam koji će se u ovaj vid rekreacije ili stila života, uključiti upravo zbog avanture Marka i Hrvoja.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!