POČINJE LUDILO Baby Lasagna večeras se u Švedskoj bori za ulazak u finale Eurosonga

Počinje ludilo! 

Večeras u Švedskoj gledamo prvu polufinalnu večer Eurovizije, najvećeg televizijskog spektakla na svijetu, a naš Marko Purišić, odnosno Baby Lasagna, nastupit će sedmi. 

"Dočekajmo ga uz bakljade"

Pokušat će izboriti mjesto među deset zemalja koje se kandidiraju za veliko finale u subotu. 

Da se nekim čudom dogodi, a znamo da neće, da Marko Purišić, odnosno Baby Lasagna, na večerašnjem polufinalu Eurosonga bude zadnji...Da uopće ne uđe u finalno natjecanje nego da ga prvim zrakoplovom otprate iz Švedske u Hrvatsku, najmanje što bi se moglo učiniti je dočekati ga uz bakljade, veliko slavlje, lovorike, pjesmu i svima poznatu RimTimTagiDim koreografiju.

Jer ovaj je mladac napravio što nitko nije za Hrvatsku na eurovizijskoj sceni još od, možda, devedesetih. Iako, ne pamtimo da je I tada zavladalo toliko eurovizijsko ludilo. Ni kada je Riva 1989. pobijedila i dovela Eurosong 1990. u Jugoslaviju (te je godine nastupila legendarna Tajči), ni kada nas je Maja Blagdan očarala Svetom ljubavi, niti kada je Doris Dragović raspametila publiku svojom Marijom Magdalenom. Bio je Eurosong tada u fokusu javnosti, komentirao se provokativan nastup kada se Doris avangardno skidala, no ne sjećamo se baš da je itko na ulicama izvodio njenu koreografiju niti bacao komade odjeće sa sebe.

Nerazumijevanje Eurosonga

Uslijedilo je poprilično otužno razdoblje za Hrvatsku kada je Eurosong u pitanju. Nećemo sada ulaziti u to je li kriv HRT koji je uveo “demokraciju” svedenu na stručni žiri, isključivši gotovo u potpunosti gledatelje kada je u pitanju mogućnost odlučivanja o tomu tko će nas zastupati na Dori.

Nećemo sada ni o tome koliko se rasprava vodilo o tome kako Hrvatska, a pritom mislimo HRT, uporno ne razumije Eurosong. Pa na ovo natjecanje šalju realno sjajne pjesme ali koje su u potpunosti lišene blještavila i showa, onog “šok efekta” koji čini Eurosong.

Danas, kada na pozornicu izađe Baby Lasagna, bavit ćemo se samo činjenicama.

Marko je donedavno bio potpuni anonimus za većinu u Hrvatskoj iako je na svjetskoj glazbenoj sceni poznat kao vrhunski glazbeni producent koji je radio za vrlo velike i značajne bandove. Manntra kojoj je pripadao, metal band čiju je glazbu producirao, u Berlinu radi strašne koncerte i dobiva nagrade za najprodavanije albume na svjetskoj razini.

Marko, dakle, nikako nije anonimus. On vrlo dobro poznaje europsku glazbenu scenu. Ne samo glazbu. Scenu. Mizanscin. Marketing, PR, show…

A to je ono što je hrvatskim delegacijama na Eurosongu proteklih godina kronično nedostajalo.

Severina je sa svojom “afrikom paprikom” možda doživjela fijasko završivši na dvanaestom mjestu 2006. godine, ali će ostati upamćeno kako je bila glavna zvijezda intervjua. Sve je zanimalo o čemu ona to, pobogu, pjeva, strani novinari salijetali su je sa svih strana.

Rustikalna animacija

Od tada naovamo Hrvatska uglavnom nije imala hrabrijih izleta. HRT je zauzeo krajnje konzervativan stav i na Eurosong su odašiljali balade i pjesme koje su tehnički veoma dobre, ali nemaju onaj “touch” kojeg Eurovizija traži.

Sjećam se jednog jutra kada sam u emisiji Dobro jutro Hrvatska začuo taktove “Rim Tim Tagi Dim”. Bilo je to vrijeme kada za pjesmu nije bilo ni spota. Vrtila se rustikalna animacija sa kokošima I mačkama te tekstom pjesme. Radio sam za laptopom, privuklo mi je pažnju i prva pomisao bila je “što ovo radi u jutarnjem programu nacionalne televizije!?”. Bilo je drugačije od estrade na koju čovjek navikne u to jutarnje doba.

Ne bilo mi teško, išao sam guglati i shvatio da je to rezerva za Doru.

Kako u Doru odavno ne vjerujem, a još manje u šanse da HRT ikada shvati Euroviziju, gorko sam se nasmijao pa nastavio dalje. No, dogodilo se čudo. Marko je ušao na Doru, pobijedio nadmoćnije nego itko prije njega, posramio “stručni” žiri o čijoj su nekompetenciji počeli pisati svi nacionalni mediji i pokrenuo nacionalni “Rim Tim Tagi Dim” pokret.

Taj je pokret postao frenetičan. Na ulicama Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, ma svih gradova, svi su plesali uz te zarazne note. Šokirao sam se vidjevši da plešu policajci u uniformama, vatrogasci, djeca iz KUD-ova, mažoretkinje. Cijela je nacija stala uz Marka. Štoviše, neki dan sam vidio da su uvježbali i mačke, a to nije lako.

Ozbiljna šansa za pobjedu

Sve to događalo se u trenutku kada je zemlja u poluustavnoj krizi. Kada se ne zna je li dosadašnji premijer uspio skupiti većinu ili će mu je oteti predsjednik Republike koji to onda više neće biti. Kada je zemlja klizila u beznađe, Marko i njegov “Rim Tim Tagi Dim” pokret uspjeli su okupiti sve zajedno. I lijeve I desne, i crne i crvene, plave i zelene vragove. Vratio je vjeru u ESC. Vratio je Hrvatsku pred ekrane ovog najgledanijeg televizijskog spektakla godine.

Marko ima velike šanse pobijediti. Kažu to ozbiljni ljudi iz glazbene industrije s kojima sam razgovarao proteklih dana. Ali, čak da bude posljednji, on će godinama biti pamćen kao čovjek koji je Hrvatsku vratio na Eurosong i obratno.

A kako je to napravio? Kombinacija je to slijeda okolnosti, ali i činjenice da je Marko "jedan od nas", skroman i jednostavan dečko iz susjedstva koji ganja svoje snove i koji iznad svega voli svoju Istru i tradiciju svoga kraja. 

Baby Lasagna će nas večeras proslaviti u svakom slučaju, bio posljednji ili prvi, jer na takvog mladića možemo jedino biti ponosni.  

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!