Ovako izgleda Daruvar očima slijepih. Priča će vas dirnuti i vjerojatno promijeniti nabolje...
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Slijepe osobe "gospodari" su svoje kuće. U svom se prostoru sjajno snalaze, uvijek znaju gdje je što i pomutnju će im napraviti tek ako netko nehotice premjesti neki predmet.
No, izlazak na ulicu svaki je puta prava, nekada i veoma opasna avantura. Obična šetnja do dućana, radnog mjesta ili na kavu s prijateljima može predstavljati ogroman problem.
U Radićevoj prve prepreke
Naučili su to jučer Daruvarčani u sklopu još jedne Jane's Walk edukativne šetnje, četvrte i posljednje ovogodišnje u sklopu projekta kojeg organizira bjelovarsko-bilogorska dožupanica Tanja Novotni Golubić. U suradnji s Udrugom slijepih Daruvar vodič je ovog puta bio predsjednik udruge Damir Bokun, čovjek koji je vid izgubio kao beba od tri mjeseca, a koje je Daruvarčane proveo centrom grada kako bi im pokazao stvari o kojima dosad možda nisu razmišljali.
Šetnja je krenula ispred sjedišta udruge u Preradovićevoj, a već pri skretanju u Radićevu pojavile su se prve prepreke. Pitanje je bilo hoćemo li prijeći na desnu stranu ili se prema Trgu kralja Tomislava nastaviti kretati po lijevoj. Kako, uopće, slijepe osobe prelaze cestu, kada i kako znaju gdje je zebra, kada je crveno svjetlo, hoće li im netko stati ili ne?
- Za nas je to prvi ozbiljan problem kojem se moramo jako posvetiti - govorio je vodič lupkajući bijelim štapom kako bi se uvjerio da ispred njega nema predmeta koji bi mu mogli smetati.
- Dakle, osluškujemo. Naučili smo raspoznati s koje strane dolazi auto, ubrzava li ili usporava. Stvar je i povjerenja, nadamo se da će, kad me vide s bijelim štapom, shvatiti da sam slijep. Zatim se prelazi cesta - objašnjava.
No, kako smo ostali na lijevoj strani, novi problem pojavio se na prelasku Knytlove ulice. To je vrlo mirna ulica, ali se automobili ipak pojave, a pješački je prijelaz veoma malen.
Nepropisno parkirani automobili
- Slijepe osobe prijeći će preko njega kao da ne postoji, jer ni s lijeve niti desne strane ne dopire zvuk intenzivnog prometa. Neće se ni zaustaviti. Može se samo nadati da će ga automobil koji iz te ulice dolazi primijetiti. Nama koji se ovom ulicom krećemo svakodnevno to nije problem, jer točno znamo gdje smo u svakom trenutku. Brojimo korake i lupkanje štapa. Ali netko tko u grad dođe prvi puta ima tešku prepreku - kaže Bokun.
Nastavljamo dalje prema centru, a na nogostupu nepropisno parkirani automobili. Udario je naš vodič u točno tri. Srećom, samo bijelim štapom.
- Ma nema veze, ljudi ne razmišljaju, možda je stao samo nakratko - ne ljuti se.
Iako zna da se kreće pločnikom, na ovaj detalj uvijek mora paziti i ispipavati što je ispred njega, desno, lijevo... Tu su i terase kafića čiji problem tek sada shvaćamo. Bokun se kretao krajnjim desnim dijelom nogostupa, a onda se pojavi desetak centimetara terase. Čovjeku koji vidi, nikakav problem, ali on će se morati zaustaviti, opipati štapom gdje je to i kuda se može sigurno nastaviti kretati. Na nešto uistinu nismo mislili. Gradovi posvuda u Hrvatskoj, a i drugim zemljama, u centru nemaju ravne nogostupe nego puteve popločene kockama. Koliko god razmaci između ploča bili maleni, bijeli štap uvijek će za njih zapeti, a slijepa osoba mora razmisliti što je to. I tako sve do Crkve Presvetog trojstva. Tamo, kod Fine, nakratko zastajemo. Fina ima prilaz za osobe s invaliditetom, no ima i stepenice. Slijepa osoba možda ne zna da je sa strane prilaz, krenut će oprezno i polako, lupkajući štapom, po stepenicama.
Trgovački centri nedostižni
Tu nakratko zastajemo, naš nam vodič želi detaljnije približiti probleme s kojima se svakodnevno suočavaju slijepe i slabovidne osobe.
- Trgovački centri za nas su nedostižni, bez tuđe pomoći ništa ne možemo. Trgovine također, uzdamo se da će nam trgovkinja reći koji je to artikl i koliko košta. Novac? Prepoznajte novac ako ga ne vidite, koliko držite u ruci. Jednog mog prijatelja dvojica mladića su prevarila, zamolio ih je da mu podignu novac s bankomata jer on ne vidi ni gdje je bankomat. Oni su mu napunili novčanik toalet papirom, a ukrali njegov novac. Došao je s time u dućan. Bankomate slijepa osoba nikako ne može koristiti, jer za početak mora vidjeti gdje su. Dakle, mora ići u banku, što je problem ako mu novac zatreba izvan radnog vremena. Institucije su ogroman problem. Većina ih nije prilagođena slijepim osobama - nabraja Damir Bokun.
Kaže kako je bijeli štap sjajno pomagalo, te ima više tehnika korištenja, ali je ključno da se gradovi i njihovi stanovnici pokušaju staviti u kožu osobe kojoj je taj tanki štap jedini pogled u svijet. Grba na pločniku? Teška je to stvar i mogućnost pada.
Kako pomoći?
- Ni sam ne znam koliko sam puta pao. U Zagrebu me tri puta udario auto, a možda sam i ja udario njih, ha, ha! Dva puta me udario tramvaj. Padao sam u grabe uz cestu, po snijegu i ledu se nemoguće kretati, a iz autobusa sam jednom umalo izišao u Končanici umjesto u Daruvaru - kaže.
Unatoč tomu, slijepe osobe pokušavaju voditi vrlo aktivan život. Često, da, ovise o pomoći drugih. Kako pomoći slijepoj osobi koju vidimo na cesti?
- Prije svega, treba vidjeti što osoba radi. Ako se vrti u krug, maše štapom lijevo desno i stoji i razmišlja, očito je da ne zna gdje će. Nemojte vikati, dođite i potapšajte slijepu osobu lagano po ramenu i samo pitajte je li joj potrebna pomoć. Ako vam kaže ne, prihvatite to, makar možda i niste sigurni u tu odluku. Važno je biti nenametljiv i poštovati činjenicu da sljepoća nije bolest nego stanje. Štoviše, slijepe osobe zapravo često jako dugo žive, duže od videćih osoba - objašnjava Bokun.
Zaključimo stoga rečenicom da slijepe osobe nas ne vide i one to ne mogu promijeniti. Problem je što često ni mi ne vidimo njih, ali mi to možemo promijeniti.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!