Omiljena ravnateljica iz Daruvara Zdenka Kutil ide u mirovinu: "Sve što sam ikada htjela bilo je raditi s djecom"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
DARUVAR – Nakon 43 godine rada, Zdenka Kutil, dugogodišnja ravnateljica Češkog dječjeg vrtića Ferde Mravenca Daruvar, odlazi u više nego zasluženu mirovinu. Iako joj mandat izlazi tek iduće godine, gospođa Zdenka zbog manjih zdravstvenih tegoba, odlučila je sama nešto ranije pozdraviti se s kolegama i djecom.
Za razgovor smo ju „uhvatili“ nakon operativnog zahvata, dok je još bila u bolnici. Kako nam je rekla pakirajući se za odlazak kući i čekajući otpusno pismo, sve je odlično prošlo. Iako je pred njom jedno sasvim novo i drugačije razdoblje u kojem će se posvetiti svojim unucima i hobijima, rado se prisjetila svojeg dugogodišnjeg rada u predškolskoj ustanovi za koje još ni sama nije svjesna da je završilo.
Prvo radno mjesto
- Moje prvo radno mjesto je bilo u Dječjem vrtiću Vladimir Nazor Daruvar 1981. godine, čim sam završila Pedagošku akademiju. Tada je na tržištu rada bila obrnuta situacija od ove danas, odnosno bilo je teško dobiti posao odgojitelja. Radila sam odgojiteljske, ali i druge poslove i bila sam veoma sretna što uopće radim. Nakon povratka s porodiljnog dopusta, 1983 godine započela sam raditi u Češkom dječjem vrtiću gdje sam, eto, provela sve ove godine, prisjeća se ravnateljica Zdenka i dodaje kako je do 2009. godine bila odgojiteljica. Nakon toga postaje ravnateljica i taj posao radi sve do mirovine u koju se upravo sprema. Punu 41 godinu rada u istoj ustanovi!
- To je posao koji sam oduvijek željela raditi. Da se danas rodim, opet bih taj poziv izabrala. Volim djecu, volim rad s ljudima, društvena sam osoba i neskromno ću reći kako smatram da sam puno napravila i za samu ustanovu, kaže nam ravnateljica Zdenka koja je po mnogim Daruvarčanima stup ove ustanove dugi niz godina.
- Nije nam lako bilo. Sjećamo se pandemije koronavirusa kada je valjalo organizirati posao na dotad neviđen način. Iza nas su dogradnja vrtića, i međunarodni projekti u kojem smo sudjelovali kao jedan vrlo mali vrtić. Puno nam pomaže Češkoslovački zavod za iseljeništvo. Od opremanja dječjeg igrališta, zamjene prozora, opremanja kuhinje, izmjene podova, rekonstrukcije kotlovnice, popločavanja terase, opremanje namještaja itd., prisjeća se ravnateljica tek djelić onoga što je napravljeno kako bi svima, ponajprije djeci i roditeljima, bilo ugodnije.
Potpora zajednice
Kako kaže, uvijek je gledala da svake godine u vrijeme kada je vrtić zatvoren, nešto odrade, a to joj je većinom uspijevalo.
- Naravno, ništa od spomenutoga ne bi bilo moguće da nisam imala potporu Grada Daruvara, nadležnoga Ministarstva, Agencije znanosti i obrazovanja te pomoći Češke Republike, kao i naravno Saveza Čeha i našeg saborskog zastupnika gospodina Vladimira Bileka, ističe ravnateljica Kutil.
Primjer je to kako se zajedničkim radom puno toga dobroga i lijepoga može odraditi.
- Kolektiv u našem vrtiću je divan. Jedan čovjek ništa ne može sam. Kada sam se i primila tog posla ravnateljice, rado sam ulazila u skupine s djecom. Nikada nisam htjela biti iznad ljudi, već dio koleketiva. Kod mene su uvijek sve odgojiteljice mogle doći kada god su trebale. Mislim da su kvaliteta i rad našeg vrtića prepoznati i na državnoj razini. Imala sam tri prezentacije na državnom stručnom skupu za ravnatelje u Vodicama i Zagrebu. Svi su bili oduševljeni kada su čuli kako stvari funkcioniraju u jednom malom kolektivu kao što je naš, prisjeća se ravnateljica koja napominje kako nije uvijek sve bilo bajno.
Bez grča na posao
Rad u timu koji nema stručnih suradnika sam po sebi je težak, priznaje nam.
- Nije jednostavno, primjerice, raditi bez pedagoga. Kako bismo nadomjestili taj nedostatak, uključivali smo se u razne projekte kako bismo dobili stručna predavanja i educirali naše djelatnike. Morala sam osobno naučiti i puno pravnih stvari, no sve to funkcionira kada ne ideš s grčem na posao nego kada osjetiš da te tvoji ljudi vole, priznaje nam Zdenka koja je svojim zaposlenicima rekla da je se nikada ne boje.
- Nisam htjela da se mene netko boji. Kada sam znala doći u skupinu, rado sam se igrala s djecom, mijenjala kolegice ako im je trebao slobodan dan… Nije bitno što sam ravnateljica, napominje Kutil koja smatra edukacije i seminare iznimno bitnima za napredak ustanove.
Ono što osim usavršavanja smatra važnim jest i da se na djeci nikada nije smjelo štedjeti, kako na hrani tako i na ostalim stvarima potrebnim za rad.
Što se tiče budućnosti, Kutil vjeruje i nada se da će se dogradnjom riješiti problem prostora, jer bi se tada smanjio broj djece po skupinama, a posebno bi ju razveselilo i kada bi vrtić dobio više stručnih suradnika.
Planovi za mirovinu
- Zahvaljujući Gradu Daruvaru imamo logopeda koji kod nas radi dva dana u tjednu. Isto tako, imamo i dadilje koje su od velike pomoći u jasličkim skupinama, one su s odgojiteljicama osam sati. Jako je važno i što Grad plaća asistente koji su pola radnog vremena s djecom s teškoćama, napominje ravnateljica Zdenka.
Dodajmo, nakon bolovanja na kojem se trenutno nalazi, ravnateljica će iskoristiti preostali godišnji odmor nakon čega će i službeno započeti njena mirovina.
- Kolegici koja će me zamijeniti sam ostavila kompletno izvješće o minuloj godini, a moram priznati da mi još uvijek nije „sjelo“ da više neću raditi taj svoj posao koji sam toliko obožavala. Iako sam na neki način pomalo tužna, nisam još potpuno svjesna da je to „to“. Još nisam iselila niti sve svoje stvari iz ureda. Falit će mi djeca, kao i moji kolege iz kolektiva u kojem sam se dobro osjećala. Ali, to je život. Sigurna sam da mi vrata vrtića nikada neće biti zatvorena pa je vrlo vjerojatno da ću ih posjećivati, otkriva nam još uvijek aktualna ravnateljica koju smo upitali ima li planove za nadolazeće umirovljeničke dane.
- Prvo ću riješiti zdravstvene probleme. Potom „ništa neću“, našalila se gospođa Zdenka.
Veseli se unukama
Budući da voli pjevanje, vjeruje kako bi se mogla upisati neki od zborova. Ima vrt, cvijeće, ali i tri unučice.
- Sada ću napokon malo više moći biti baka. One su u Zagrebu i nisam mogla biti s njima koliko sam htjela. To će mi biti nova funkcija kojoj ću se moći sada posvetiti koliko ja to želim. Voljela bih i putovati, nabraja nam neke od planova ravnateljica Kutil koja vjeruje da će ljudima ostati u dobrom sjećanju.
- Kada sam odlazila, ispričala sam se svima koje sam možda nehotice povrijedila. A gradonačelnik me nekoliko pita pitao: „Vi ste stvarno odlučili ranije otići u mirovinu?“, kaže nam Zdenka kojoj je sve to dokaz da je dobro radila svoj posao koji ona često uopće nije smatrala poslom već pozivom za koji je rođena.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!