Naš najpoznatiji farmaceut darovao bjelovarskom Arhivu recept za eliksir života
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
U bjelovarski Državni arhiv ovih je dana stigla vrijedna pošiljka. Glavom i bradom donio ju je jedan od najuglednijih hrvatskih farmaceuta i analitičkih kemičara, rođeni Bjelovarčanin Vladimir Grdinić (85).
Iako još od studentskih dana živi u Zagrebu, vezu s rodnim gradom nikada nije prekinuo, a posljednjih godina održava i redovne kontakte s direktoricom Državnog arhiva u Bjelovaru Martinom Krivić Lekić koju svako malo iznenadi nekim novim otkrićem o prošlosti ovih krajeva.
- U gospođi Martini sam prepoznao vrlo sposobnu, radišnu i stručnu osobu, koja je vrlo predana svome poslu i zbog toga sam Državnom arhivu odlučio darovati neke svoje zbirke. Tako sam joj prošle godine predao mnoštvo materijala o povijesti ljekarništva u Bjelovaru, a sada su na red došli materijali vezani uz ljekarništvo i organizaciju zdravstva u nekadašnjoj Vojnoj krajini kojoj je pripadao i Bjelovar – otkriva prof. Grdinić.
Vrijedno blago
Vrijednu zbirku koja, među ostalim, otkriva kako su pripremali i dijelili lijekovi u vrijeme carice Marije Terezije prof. Grdinić naslijedio je od pokojnog prof. Hrvoja Tartalje, koji je bio najveći i najpoznatiji povjesničar farmacije na ovim prostorima.
- Posebno ga je zanimala Vojna krajina, planirao je čak i napisati knjigu o tome, no na žalost, nije stigao. Imao je spreman rukopis koji sam također predao Državnom arhivu pa možda jednoga dana knjiga zaista i ugleda svjetlo dana – kaže Grdinić.
Iako je ovo vrijedno povijesno blago mogao predati u bilo koji arhiv u Hrvatskoj, odlučio se ipak za bjelovarski. Ne samo zbog toga što je Bjelovar bio dijelom Vojne krajine, već i zbog ranijih pozitivnih iskustava s tamošnjim Arhivom. Ta je ustanova spremno prihvatila i za buduće naraštaje odlučila sačuvati prošlogodišnju donaciju prof. Grdinića, zbirku u kojoj je u detalje opisan razvoj ljekarništva u gradu. Te je materijale on vjerno skupljao godinama.
- Puno toga sam sam skupio, a dio dobio od svoje mlade kolegice Maje Pavlović kojoj sam na fakultetu bio mentor, a tema završnog rada bila joj je povijest ljekarništva u Bjelovaru. Tijekom istraživanja, naišla je na vrlo vrijedne materijale koje mi je predala na čuvanje – prisjeća se prof. Grdinić.
Fotografije, osobni dokumenti starih bjelovarskih ljekarnika, nekadašnji liječnički recepti, samo su djelić onoga što je sačuvao naš sugovornik. Među zanimljivom građom ima čak i recepata za lijekove koje su bjelovarski ljekarnici izrađivali sami. Među takvima je i čudesan recept za „Životni eliksir“ ljekarnika Kolomana Germana iz poznate ljekarne „K crnom orlu“. Njegov čudotvorni napitak za mladost bio je patentiran i trošio se, ne samo u Bjelovaru, već i u drugim gradovima.
Nesuđeni muzej
- Ima tu jako puno materijala, dovoljno da se u Bjelovaru uredi muzej farmacije. Prije nekoliko godina o tome sam razgovarao i s aktualnim gradonačelnikom Hrebakom, čak je pronađen i prostor za tu namjenu. No, on je kasnije prenamijenjen i od muzeja nije bilo ništa – kaže naš sugovornik.
A osim vrijedne građe o ljekarništvu i zdravstvu, prof. Grdinić čitavog je života marljivo čuvao i vrijedne podatke o svojoj obitelji. Najstarija obiteljska dokumentacija koji posjeduje datira iz daleke 1850. godine. Brojne dokumente, fotografije, svjedodžbe, pisma i drugu građu odlučio je također donirati bjelovarskom Arhivu.
- Moja obitelj porijeklom je iz Turopolja, odakle su doselili u Pavlovac kod Velikog Grđevca, a potom i u Bjelovar. Ja sam se zapravo trebao prezivati Mesar, no nisam jer nosimo prezime po ženskoj lozi. Naime, nekada su u selima ljudi živjeli u zadrugama, a moj pradjed se odlučio priženiti u jednu od takvih zadruga te je morao prihvatiti njihovo prezime, Grdinić, koje nosimo do danas – smije se naš sugovornik.
Taj i slične detalje u svojoj obitelji, ali i svom djetinjstvu i mladosti te kasnijem životu, prof. Grdinić sačuvao je u rukopisu, svojevrsnoj autobiografiji koju planira izdati iduće godine.
- Bit će do debela knjiga, u dva sveska. U njoj, među ostalim opisujem djetinjstvo i gimnazijske dane u Bjelovaru. Živjeli smo u kući s velikim dvorištem i vrtom u samom centru grada, a moja baka je kuhala za brojne poznate Bjelovarčane. Bila su to lijepa vremena. Opisujem i kako sam htio biti arhitekt, no ipak sam završio na studiju farmacije – priča prof. Grdinić.
Spasio Zavod
Ima tu i zanimljivih zapisa iz njegove karijere. Opisuje tako i kako je kao predsjednik Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za ispitivanje kontrole lijekova, današnjeg HALMED-a, napisao pismo predsjedniku Franji Tuđmanu.
- Država je htjela uzeti i prenamijeniti tadašnju zgradu Zavoda, što je izazvalo revolt. Neću vam otkrivati što sam točno napisao Tuđmanu, no reći će vam samo da je zgrada spašena – kaže naš sugovornik.
Volio bi, kaže, svoju knjigu predstaviti iduće godine i u Bjelovaru, u koji se uvijek rado vraća. I za posljednjeg posjeta obišao je centar, uključujući i obnovljenu katedralu u kojoj i dan danas na prozorima stoje vitraji koje je nekad davno crkvi darovala njegova obitelj. Nazočio je i znanstvenom skupu „Grad su ljudi“ na kojem je predavanje o njegovu životu i radu održala njegova bivša studentica, magistra farmacije Željka Barlović Ferenčak.
Nije to bio nimalo lak zadatak, priznala nam je kasnije. I zaista, u predavanje od pola sata teško je sažeti život i djelo čovjeka kakav je prof. Vladimir Grdinić.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!