MEGA FOTO Slavonski banovac posjetilo više tisuća ljudi iz cijele kontinentalne Hrvatske
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Društveni život se u pravom, punom i doslovnom smislu vratio u Pakrac zahvaljujući 12. sajmu Slavonski banovac, 6. Grahfestu i ostalim popratnim sadržajima koji su održani ove subote, a na kojima je sudjelovalo više tisuća posjetitelja iz cijele kontinentalne Hrvatske.
Odlična organizacija, prekrasno vrijeme, fenomenalna atmosfera, na svakom koraku nasmijana lica zadovoljnih i raspoloženih ljudi. Najkraći je ovo mogući sažetak spektakularne manifestacije pune zabave, pjesme, plesa, dobre kuhinje i još bolje kapljice. Usprkos velikoj masovnosti, sve je proteklo praktički bez ikakvih incidenata, a upravo masovnost i vjerojatno veća posjećenost od one na Sajmu 2019. godine, potvrđuje da su ljudi jednostavno željni ovakvih događanja i pravoga života.
Sve je počelo još u petak „Dječjim poslijepodnevom na šetnici“ koje je održano na novouređenom središnjem gradskom Trgu bana Jelačića i na dijelu gradske šetnice, a na kojem su djecu i mališane zabavljali članovi „MAK Teatra“ iz Zagreba. Uz Vitešku radionicu i kazališnu predstavu „Mačak u čizmama“, najzabavniji su bili njihovi lakrdijaši, iluzionisti, hodači na štulama i žongleri.
Subotnji ranoranioci su bili članovi Povijesnog društva Pakrac-Lipik koji su već oko 6 sati bili u svojoj krčmi „Kod veprove glave“ i krenuli s kuhanjem. Uz njih, prvi je vatru naložio Emir Delić Riba i njegov pomoćnik Danko, obzirom da su pred sebe stavili zadatak da ispeku tele teško 126 kilograma.
Prva gužva krenula je dolaskom izlagača na izložbeno-prodajne štandove Sajma. Ove godine bilo ih je 80-ak, a osim lokalnih proizvođača s područja Pakraca i Lipika, izlagači su stigli iz svih krajeva kontinentalne Hrvatske, od Varaždina i Zagreba, preko Bjelovara, Daruvara, Nove Gradiške i Požege pa sve do Osijeka i Vukovara.
Paralelno su na Trgu bana Jelačića krenule pripreme za instaliranje „Dječjeg kutka“ kojeg su organizirali Muzej grada Pakraca i Gradska knjižnice Pakrac te prijatelji i volonteri. Središnji gradski trg je inače bio najposjećenije mjesto upravo za djecu i mlade jer su tijekom Sajma na toj lokaciji bili postavljeni djeci najzanimljiviji sadržaji, luna park, vrtuljci, napuhanci, tobogani...
U Ulici matice hrvatske u kojoj je organizirana glavnina događanja, sve više su se širili kulinarski mirisi i to zahvaljujući pripadnicima češke, talijanske, srpske i mađarske nacionalne manjine. Mađari su kuhali svoj gulaš, Česi su nudili svoje bramborke i ostale delicije, a kod Talijana je najviše mirisala konjetina. Srbi su dinstali povrće za svoj čobanac, a na njihovom sam štandu popio najbolju rakiju na Sajmu, prefinu zlatno-žutu šljivovicu od 19 gradi.
Sajam je svečano otvorila Anamarija Blažević, saborska zastupnica i gradonačelnica Pakraca, a na svečanosti otvorenja Sajma na kojoj je održan i prigodan kulturno-umjetnički program, govorio je još i Davor Lepka, predsjednik Udruženja obrtnika Pakraca i Lipika te Antonija Jozić, županica Požeško-slavonske županije.
Već iza 13 sati gužva je počela i na južnoj strani Ulice matice hrvatske gdje su počele pristizati sudionici Grahfesta – natjecanju u kuhanju graha, a sudjelovalo je 85 ekipa, odnosno 18 manje nego rekordne 2019. godine.
S kuhanjem su krenuli i obrtnici iz Ludbrega, Metkovića, Novog Marofa, Vukovara, Vrbovskog, Krapinskih Toplica, Crikvenice, Bjelovara i Siska koji su za posjetitelje upriličili „Eno gastro prezentaciju“. Ekipa iz Marofa specijalizirala se za sarmu, Vukovarci su spremali slavonski čobanac a najraskošnije je bilo na štandu Metkovčana, točnije Krvavčana koji su, osim rakijom od ruže, izdominirali s brudetom od jegulja i žaba.
Već spomenutom Ribi, Danku i teletu od 126 kilograma tijekom dana priključili su se i članovi HVIDRA-e iz Kaštel Novog koji su u Pakrac došli s posebnom atrakcijom, tunom teškom 45 kilograma koju su pripremali na četiri različita načina; pašticada, tartar od tune te dva različita načina na gradele. Razgrabila se toliko brzo da nisam uspio probati ni zalogaj, iako sam veliki tuna fan.
Kada već pišem o hrani na Sajmu, teško bi bilo pobrojati sve slane i slatke delicije koje su bile nuđene na degustaciju. Jednako teško bi bilo prebrojati sve pečenice i janjce koji su se pekli, onako, usput.
Glavna zvijezda Sajma nedvojbeno je bio Mirko Fodor, poznati voditelji, televizijsko i radijsko lice koji je u prijepodnevnim satima na drugom programu Hrvatskog radija uživo iz Pakraca emitirao emisiju „Svakom loncu poklopac“, a potom je uz moje malenkost vodio cjelodnevni programa.
Zamolio sam ga da podijeli svoje utiske Sajma, Grahfesta, ali i Pakraca uopće. „Prvi put sam ovdje bio 2019. i drago mi je da sam se vratio i ove godine. Dojmovi cijele ove manifestacije su odlični, super, baš je pravi gušt biti ovdje i uživati u svim ovim sadržajima i vidjeti napokon tako puno ljudi željnih druženja. Vidi se da uz Sajam oživi cijeli grad i posebno je lijepo vidjeti i čuti da danas u Pakracu ima jako puno ljudi koji su došli iz drugih sredina i gradova. Organizator se stvarno potrudio i posjetiteljima omogućio broje i zanimljive sadržaje, ali najljepše je ovdje u krčmi „Kod veprove glave“. Nakon emisije Smo sjeli ovdje i moram reći da smo dobili sve živo što smo htjeli, sve što je na jelovniku, čak i više. Fenomenalna juha od gljiva, probali smo Đukino bijelo, probali smo Hajdučki ćevap i pileća jetrica u slanini na žaru, Čorbu od ribe, pa pohanog šarana, šarana na rašljama, knedle od kruha, probali smo i Pornijevu dildaču. Ovaj starinski objekt i ambijent je poseban, stvarno dobro izgleda i volio bih da to bude uvijek u Pakracu. Dečki su gostoljubivi, ali i super organizirani. Ante Jura Duvnjak i ekipa, svaka čast“! poručio je Mirko.
„Veprovi“ su se i ove godine iskazali, pripremili i poslužili više od 200 obroka koji su „planuli“ u manje od tri sata, a na kraju dana je krčma “Kod veprove glave“ već uobičajeno bila najtraženije mjesto za noćni after party.
Krčma je bila dio bogatog dekora srednjovjekovnog programa Sajma, na kojem su se prvi put predstavili lokalni kovači noževa Jozo i dva Marija.
Mislav je član Koprivničke povijesne postrojbe mušketira i haramija koji su u Pakracu bili i 2019. godine. „Jako smo sretni što smo ponovno ovdje. I zbog toga što su se ponovno počela organizirati ovakva događanja, ali i zato što nam je u Pakracu jako lijepo. Nudimo puno različitih sadržaja i prikaz srednjovjekovnog života, a možda su ipak najatraktivnije sprave za mučenje, posebno autentična stolica s oštrim šiljcima. Super je ideja da se dio Sajma pretvori u srednjovjekovni dio, a stupili smo u kontakt i s ekipom iz krčme “Kod veprove glave. Dečki su super, imaju jako zanimljiv sadržaj i nadam se da ćemo uspostaviti suradnju i da ćemo ih imati prilike ugostiti kod nas u Koprivnici na našem Renesansnom festivalu“, rekao je Mislav.
Bitka za kovnicu novca i ove godine je bila glasna, na trenutke čak i prežestoka, a vatrene strijele i baklje su letjele na sve strane.
Ipak, kao i svake godine pakrački srednjovjekovni branitelji pojačani gradonačelnicom Anamarijom Blažević i Gabrijelom Sabo Seleši, voditeljicom Turističkog ureda, obranili su grad od razbojnika, lupeža i hajduka.
Nakon bitke, Mislav i njegove prijateljice i prijatelji upriličili su vrlo atraktivni vatreni fire show, a sve je začinjeno srednjovjekovnim vatrometom. Uz spomenute Koprivničane i lokalne vitezove i streličare Slavonskog banovca, srednjovjekovni dio Sajma upotpunili su i članovi Reda vitezova Ružica grada iz Orahovice.
Josip Buljan je i ove godine, s Krešimirom i Danijelom iz Muzeje Grada Pakraca, kovao poseban pakrački suvenir, repliku Slavonskog banovca, prvog kovanog novca u Hrvatskoj koji je u Pakracu kovan još davne 1256. godine. Upravo po ovom novcu pakrački Sajam je i dobio ime.
„Ljudi stvarno dobro reagiraju i sviđa im se ovaj naš suvenir, posebno zato što ga kujemo na licu mjesta, pred njima. Iz Pakraca sam i poznajem većinu sugrađana, ali sam danas vidio jako puno ljudi koje ne poznajem i koji nisu odavde. Prije nekoliko minuta je bio jedan par iz Zagreba i rekli su mi da su na putu za Osijek i da su slučajno skrenuli U Pakrac jer su za Sajam čuli na radiju. Iznenadio sam se da ljudi u stvari dosta toga znaju vezano uz kovanicu Slavonskog banovca“, objasni je Josip.
U moru ljudi kojih je pristizalo sve više, za kratki razgovor sam zamolio Mirnu i Marinu ni ne znajući da su Mirna i Marina odrasle u Pakracu, u istoj zgradi, upravo u Ulici matice hrvatske u kojoj je smješten središnji dio Sajma.
Mirna Rotim, djevojački se prezivala Vidović i sada živi u Zagrebu dok Marina Hofman, djevojački Rukavina, trenutno živi u Njemačkoj. „Često se čujemo, povremeno i vidimo u Zagrebu, ali zadnji put smo se u Pakracu našle valjda prije dvadeset godina. Ovo je grad naše mladosti i odrastanja i za Pakrac nas vežu jako lijepe uspomene“, rekla je Mirna.
Marina u Pakracu nije bila šest godina. „Probudila su mi se sjećanja, Pakrac je bio divno mjesto za odrastanje, posebno za zabavu i druženje jer smo imali puno zanimljivih sadržaja. Drago mi je što sam danas ovdje i sto se organiziraju ovakva događanja koja privuku puno ljudi. Stvarno je prekrasno“, podijelila je svoje dojmove Marina. Mirna je kao dokaz da im je na Sajmu super, dodala kako su još prije nekoliko sati trebali krenuti kući, ali ih je zadržala dobra atmosfera. „Ne možemo se odlijepiti odavde“.
U Pakrac je iz Brodskog Drenovca došao i Mirko Jozak.
„Došao sam u posjet kćerki Kaji i zetu Draganu koji su se nedavno vratili iz Švicarske. Prvi put sam na ovom Sajmu i jako mi je lijepo, a posebno mi je drago vidjeti ovoliko puno ljudi. Ako Bog da nastavit ću dolaziti dok sam živ“, poručio je Mirko.
Na Sajmu je bio i Zdenko Turić iz Garešnice koji kroz masu ljudi ponosno nosio zastavu HVIDRA-e Garešnica.
„Na Sajam i na Grahfest dolazimo već četvrti put i stvarno nam je super ovdje. Dobra zabava, dobra atmosfera, dobar je i grah, ali i sve ovo što je na stolovima mimo graha“, rekao je Zdenko inače predsjednik garešničke HVIDRA-e i ujedno predsjednik Udruge ratnih veterana Domovinskog rata 1. gardijske brigade Bjelovarsko-bilogorske županije.
Organizator Sajma, Grad Pakrac i partneri Udruženje obrtnika Pakraca i Lipika, Poduzetnički centar Pakrac i Turistička zajednica Pakraca i ove su godine imali sreće s vremenom obzirom da je subota bila sunčana s ugodnih 14 stupnjeva Celzijusa. Večer je donijela pad temperature, ali ne i atmosfere. Naprotiv, pjesma je bila sve jača dok se čekalo proglašenje pobjednika Grahfesta koji je održan i lani i to online, zahvaljujući suradnji Udruženja obrtnika i Povijesnog društva Pakrac-Lipik. Nastupilo je 26 ekipa, a sudjelovao je i Žarko Ćosić koji je grah kuhao u Beču, ali je u subotu s obitelji došao iz Austrije. „Ma nema mi do ovakvog druženja s ljudima. Svaka čast svemu, al da je ove godine Grahfest bio online, ne bih ga kuhao, nije to to“, rekao mi je Žarko.
Nagradu na najveseliju ekipu, paket pakračkih čokolada „Amaris“, osvojila je pakračka ekipa „Laganini“. Nagrada za najveseliju ekipu uvjerljivo pripala Metkoviću, a raspoloženje im je sigurno popravila sponzorska nagrada pakračke pivovare „Slavonica“.
Ove godine proglašeno je samo 20 ekipa koje su skupile najviše bodova, a najviše od svih je dobila ekipa John Wayne iz Novske koja već godinama kuha Grah u Pakracu. „Koja je tajna vašeg šampionskog graha“, pitao sam Ivana „Da se čuje dobro i daleko“, odgovorio je Ivan kratko i jasno. Uz sponzorske nagrade, osvojili su i glavnu, dvodnevni odmor u kući za odmor „Ivan“ u Pakracu za 8 osoba.
Svojevrsni kompliment pakračkom Grahfestu je činjenica da su Novljani došli u Pakrac, usprkos tome što je u isto vrijeme u Novskoj dan grada s brojnim zabavnim sadržajima.
Drugo mjesto osvojila je lokalna ekipa „Goli kuhari“ koji nisu krili sreću i oduševljenje, a posebno emotivno su svoje 3. mjesto proživjeli članovi ekipe „Tri Željka i brat“. Naime ova pakračka ekipa je na prvom Grahfestu 2015. godine osvojila 1. mjesto pod imenom „Prga i Papak“.
Kad smo već kod povijesti neka ostane zapisano da su na prvom Grahfestu nastupile 43 ekipe. Godinu dana kasnije brojka se popela na 57, a pobijedila je ekipa „Bracani“ iz Poljane. 2017. godine se natjecalo 65 ekipa, a slavila je ekipa „Šume Šugić“. Ekipa „Palijativnog tima Lipa“ skuhala je najbolji grah na Grahfestu koji je održan 2018. godine i na kojem je nastupilo 80 ekipa, a rekordne 2019. godine u konkurenciji 103 ekipe, drugu pobjedu ostvarila je ekipa „Šuma Šugić“ koji ove godine nisu kuhali grah.
Dugogodišnja članica žirija Grahfesta je Nada Zeljković, vlasnica poznatog restorana „Nada“ iz Lipika.
„U žiriju Grahfesta sam posljednje četiri godine i moram reći da je ovo vjerojatno bila najlošija godina što se tiče kvalitete grahova, puno ispod do sad najkvalitetnije 2019. godine. Odmah u startu smo eliminirali 20 porcija i to temeljem izgleda, a u grahovima je bilo raznih sastojaka kojima nije mjesto u klasičnom varivu od graha. Netko je stavio dodatak za fiš paprikaš, vjerojatno s ciljem da dobije boju, a netko je pak dodao koncentrat za gljive jer se osjetio vrganj. Od 60 koliko smo ih probali, bilo ih je 10 koji su stvarno dobri i koje bih jela ponovno. Zato bi, da se mene pita, u budućnosti trebalo proglasiti samo 10 najboljih.
Ali ne smijemo zaboraviti da je cilj Grahfesta druženje i zabava i zato ne treba gledati prekritički. Čestitam i zahvaljujem svima koji su sudjelovali na ovogodišnjem Grahfestu i koji su uložili volju, vrijeme i trud. Neka ne odustaju“, poručila je Nada.
Uz Nadu, u žiriju su bili još Davor Širac Šulc, dr. Ivan Beluškov, Drago Marter i poseban gost Branimir Kamber, putopisac iz Zadra. On putuje Slavonijom i snima putopisni serijal za svoj YouTube kanal „Kamberizam“ koji prati 110 tisuća pretplatitelja. Zanimljivo je da je on u Pakrac došao kako bi snimio svoj video za što mu je u praksi dovoljan jedan dan. No umjesto toga, u subotu mu je bio četvrti dan kako je u Pakracu.
„Jako teško mi je otići i shvatio sam iz prve ruke zašto za Pakrac govore da ima jednu posebnu vibru i sjajne ljude. Valjda je ovo dokaz da teški uvjeti i situacije izvuku ono najbolje iz čovjeka“, kaže Branimir koji je izuzetno zanimljiv i živopisan sugovornik.
Pitao sam ga koliko se ovdje osjećaš domaće? „Od jedan do deset, sedamnaest“, odgovorio mi je uz smijeh i nastavio: „Dokaz je što mi je ovo već četvrti dan u Pakracu. Jednostavno mi je lijepo i odlučio sam ostati. Došao sam najprije na Omanovac kod Dekija i toplo preporučujem da posjete koji već nisu. Iskreno, ne mogu preporučiti sva mjesta koja sam posjetio u Slavoniji, ali za Pakrac ću svakom čovjeku kojeg poznajem reći da ga mora doći posjetiti“.
„Što ćeš u sebi ponijeti iz Pakraca“, pitao sam ga na kraju našeg mini intervjua?
„Najviše što ću odnijeti iz Pakraca je nemoguća pristupačnost ljudi. Znači to je nemoguća jednostavnost komunikacije što me jako privlači, od Ksenije koju sam upoznao u Orahovici, do Dekija, tebe, Ivka, brice Lepke i ekipe koju sam upoznao u restoranu u Daruvaru. Nenormalno je lako s Pakračaninom stupiti u kontakt. Ono što mi je žao i što je možda jedna vrsta konstruktivne kritike je što se i nakon 30 godina vidi previše rana rata“, iskreno je priznao Branimir.
Vjerojatno ni ne može naslutiti kako bi se osjećao da je u Pakrac kojim slučajem došao prije dvije godine, odnosno prije velike energetske obnove 30-ak pakračkih višestambenih zgrada kojima je obnovljno pročelje.
Dojmovi 12. sajma Slavonski banovac, 6. Grahfesta i ostalih pratećih sadržaja će se sabirati još danima. Ono što je svima bilo jasno već u nedjelju ujutro je da je ovogodišnja manifestacija nadišla sva, pa i ona najoptimističnija očekivanja. Prije svega po posjećenosti koja je prema nekim procjenama bila veća nego 2019. kada je Sajam posjetilo oko 5 tisuća ljudi. Gužva je bila u cijelom gradu pa tako i u lokalima, a u nedjelju prijepodne u kratkom razgovor s konobarom jednog pakračkog kafića, rekao mi je da su dan i večer pripremali rekordnu prodaju piva.
Zbog svega navedenog, vjerujem da govorim u ime većine kada ovaj tekst zaključujem tezom da je ovo jedino, pravo „normalno“ normalno koje nema i nikada ne smije imati alternativu.