Mato Nozaric (28) rodnu Njemačku zamijenio Končanicom: ''Ne vraćam se, ovdje je život ljepši!''
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Nakon što je vidio potresne prizore iz Jablanice koju je prije desetak dana bujica sravnila sa zemljom, ostavivši za sobom brojne žrtve te stotine ljudi bez domova, Mato Nozaric nije mogao ostati sjediti skrštenih ruku. Ovaj mladi automehaničar iz Končanice odmah je znao da mora pomoći. Stoga je odlučio čitav prošli tjedan 50 posto od zarade u svojoj radionici izdvojiti za stradale u Jablanici.
- Pratim 'car meetove' u našem kraju i čuo sam kako Auto klub 'Taman sam lego' iz Popovače organizira pomoć za Jablanicu pa sam se odlučio uključiti. Kad sam rekao svojim mušterijama da skupljam novac za stradale, ostavljali su i više nego što je trebalo, stvarno su se maksimalno angažirali, tako da smo prikupili 500 eura – priča nam Mato.
Veliki humanitarac
Novac je s automobilistima već otputovao u Bosnu, a s njim i nekoliko paketa odjeće, deka i drugih potrepština koje su skupile Matina zaručnica, majka i prijatelji.
Ova humanitarna akcija nije prva koju je u svojoj radionici u Končanici pokrenuo i proveo mladi Mato. Skupljao je svojedobno pomoć za stradale u petrinjskom potresu, besplatno popravljao automobile ljudima koji su ostali bez ičega. I ne vidi on u tome ništa neobično jer, kaže, stvari u Hrvatskoj jednostavno tako funkcioniraju – pomozi kad god i koliko možeš.
A baš zato je ovaj mladi čovjek prije pet godina napustio Njemačku, gdje je proveo prve 23 godine života, te doselio u Končanicu.
- Rođen sam u Njemačkoj, ali moji su roditelji iz ovoga kraja. Otac mi je iz Daruvara, a majka iz Badljevine. Djetinjstvo sam proveo u njemačkoj zajednici, u mojem razredu je bio samo jedan Hrvat. Nakon što sam upisao srednju školu i krenuo učiti zanat, počeo sam se družiti s Hrvatima i pripadnicima drugih naroda s ovih prostora i tek tada sam u potpunosti doživio taj naš poseban mentalitet koji se potpuno razlikuje od njemačkog – priča nam Mato.
Poseban mentalitet
Prepoznao je, kaže, ono što je oduvijek nosio i osjećao u sebi, iako je čitav život proveo u Njemačkoj. Tada se u njemu počela buditi želja za preseljenjem u Hrvatsku. Ipak, ostao je još neko vrijeme.
- Završio sam u Njemačkoj zanat, počeo sam raditi u jednoj radionici kod njemačkog gazde, čak sam bio i u ozbiljnoj vezi s jednom Njemicom. No, srce me vuklo ovamo – priznaje Mato.
A onda, baš kad je trebalo, kockice su se posložile i stvorili su se svi uvjeti za povratak u domovinu.
- Tatin prijatelj Zdenko Prhal imao je ovdje u Končanici limarsku radnju za automobile i u jednom trenutku, kad se htio proširiti, moj otac mu je postao partner. Ja sam dolazio u tu radionicu i gledao kako radi, a kad je Zdenko otišao u mirovinu, bilo je nekako logično da ja nastavim s poslom – sjeća se Mato.
Nije puno dvojio oko toga što učiniti. Iako je u Njemačkoj imao dobar posao i gazdu koji ga je cijenio, odlučio je doći u Hrvatsku. Preuzeo je radnju od Prhala, proširio posao te uspješno posluje već skoro pet godina. Bolje mu je, kaže, nego u Njemačkoj.
Toplina i opuštenost
- Tamo sam radio za određenu plaću, i to je bilo to. Ovdje sam ja sam svoj gazda, uveo sam neke novitete u popravke kakvih nema u blizini, za to se pročulo, tako da mi mušterija ne nedostaje. Mogu si sam isplanirati vrijeme, zarađujem više nego što sam zarađivao gore, radim koliko želim. Toga nema u Njemačkoj – priča naš sugovornik.
A nije to jedino čega ima u Hrvatskoj, a nema u Njemačkoj. Nema ni neposrednosti tipične za naše ljude, topline, opuštenosti.
- Ondje ni približno nije kao kod nas. Nije da se tamo ljudi ne druže. Ali, primjerice, kad se gore roštilja, svatko donosi svoju hranu, ono što će sam pojesti. A u Hrvatskoj je potpuno drugačije, tu možeš banuti u društvo nepozvan i bez ičega i svi ćete primiti raširenih ruku i dobro te hraniti i napojiti – smije se Mato.
Kaže kako niti u jednom trenutku nije požalio zbog svoje odluke da preseli u Končanicu.
- Da moram birati, opet bih učinio isto. I nedavno me zvao šef kod kojeg sam radio u Njemačkoj, zvao me da se vratim, nudio mi je i dobru plaću. No, nema šanse, ostajem ovdje – kaže Mato.
U Hrvatskoj je u ovih pet godina, kaže, stekao brojne prijatelje, a pronašao je i ljubav svoga života. Nedavno se zaručio sa Silvijom s kojom planira podići obitelj u rodnom kraju svojih djedova. Kaže, Silvija mu je velika potpora u svemu te voli što je, kao i većina ljudi u Hrvatskoj, neposredna.
Nakon Mate – Mato
- Ako se danas sjetimo da bismo za vikend mogli u Italiju ili na neki sličan izlet, to ćemo i učiniti zajedno. Sviđa mi se ta spontanost – kaže Mato.
Jedino oko čega se u potpunosti ne slaže s budućom suprugom imena su budućih sinova. Mato se zapravo zove Matthias, no nitko ga ne zove njemačkom inačicom imena, već ga svi znaju kao Matu.
- Mato se zvao moj otac, njegovi otac i djed, čak je i otac moje majke bio Mato. Nekad se šalimo kako bi se i Silvijin i moj sin trebao zvati Mato, no ona je više za ime Matej ili neko slično. No, to se još stignemo dogovoriti – smije se naš sugovornik.
Iako se oko imena buduće djece još dogovaraju, Mato i Silvija jedno već sada sa sigurnošću mogu reći. Odgajat će ih u Hrvatskoj, u Končanici, među ljudima s kojima dijele toliko toga – vedrinu, ljubav prema životu i veliko srce.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!