Marin (10) nakon nesreće bio u komi pa opet učio hodati i pričati: "Dokazao je da čuda stvarno postoje"

BJELOVAR – Dva i pol mjeseca kome, teške tjelesne ozljede među kojima su dominirale one glave, oporavak koji je trajao mjesecima, rehabilitacija u Krapinskim pa u Daruvarskim toplicama, ponovno učenje hodanja, govora, pisanja, računanja…, sve to nije pokolebalo Marina Oraka iz Prespe da ponovno bude samo običan dječak. Onaj koji ide u školu, koji se veseli svakom novom danu provedenom s obitelji i prijateljima i koji je zahvalan dragom Bogu koji ga je spasio.

Jer kako nam kaže njegov otac Nikola, vapaji cijele zajednice koja je molila za Marinovo ozdravljenje nakon teške prometne nesreće, uslišeni su na najljepši mogući način.

Podsjetimo, 10-godišnji Marin gotovo pred obiteljskom kućom u Prespi u veljači je doživio tešku prometnu nesreću. Spremao se na trening, došao po prijatelja, trznuo se zbog laveža psa u mraku i završio pod autom kojim je upravljala mlada vozačica…

Teški dani uslijedili su za cijelu obitelj. Iz bjelovarske bolnice gdje su liječnici učinili sve da spase život malenom dječaku, prebačen je u Zagreb na daljnje liječenje. Izrazito teške ozlijede nisu davale najbolje prognoze pa su i liječnici govorili roditeljima da se pripreme na najgore.

Doček u školi

No, mlado tijelo željno života i duh koji je opet želio trčati i igrati se, biti samo dijete, pobijedio je i dokazao da čuda postoje.

Marin se oporavio! Vratio se u školu, a ovoga ljeta popeo se sam i na Brdo ukazanja u Međugorju. Sve kako bi se zahvalio na novoj prilici za život.

Put u Međugorje cijele obitelji Orak iz Prespe/Foto: Privatni album

Otac Nikola ispričao nam je neke od teških trenutaka u posljednjih osam mjeseci. U svemu nam je ostalo najupečatljivije da se Marin uopće, u nijednom trenutku nije žalio.

Nakon što pročitate naredne retke u kojim ćemo opisati što je sve proživio, shvatit ćete koliko je zapravo hrabrosti i volje za životom u tom dječaku.

- Recimo da je liječenje završilo, makar ima tu još prostora za napredak da se sve vrati u normalnu, u stanje kako je bilo prije nesreće. Njegov oporavak izvan je svih očekivanja, ide normalno u peti razred, i ide mu prilično dobro, on je stvarno jedno malo čudo, kaže nam sretan tata Nikola i podsjeća da je s učenjem stalo u trenutku kada je doživio nesreću. Dakle, u veljači.

- Imao je dosta ocjena, srećom, a učiti je nastavio možda nekih dva ili tri tjedna prije kraja školske godine. I to u Krapinskim toplicama gdje smo bili na rehabilitaciji i liječenju. Ondje smo došli tijekom veljače dok je Marin još bio u komi i tamo je zapravo i krenuo njegov oporavak na bolje. Zadnja dva dana školske godine došao je u svoj razred, prijateljima i učiteljici u Ždralove, a oni su mu pripremili poseban doček, prisjeća se Nikola i dodaje kako je ljeto Marinu bilo vrlo naporno.

Oduševljenje doktora

Hvatao je zaostalo gradivo, išao na instrukcije, kaže Marinov tata, no sve mu je polazilo za rukom tako da nije morao propustiti razred.

Inače, Marin je u budnoj komi bio sve do polovice travnja. Dakle, gotovo dva i pol mjeseca.

- Kada je krajem veljače počeo otvarati oči, mi smo mislili da se budi, no to zapravo nije bila istina. Takvo stanje trajalo je tjednima. Takav je i prebačen u Krapinske toplice. Bilo je to stvarno teško razdoblje, priznaje tata koji je uvjeren da su molitve znanih i neznanih ljudi pomogle njegovom sinu u ozdravljenju.

- Doktori koji su liječili Marina ne mogu vjerovati da se u toj mjeri uspio oporaviti. Pitaju nas je li to stvarno Marin. Kažu da u svojoj karijeri nisu vidjeli nešto takvo. Da se nakon takvih ozljeda dijete tako dobro oporavi. I to u tako kratkom vremenu, a da je riječ o pacijentu s neurološkim problemima, priča Nikola koji za Krapinske toplice ima samo riječi hvale.

Kako kaže, ondje su krenuli poticati ponovni rad moždane funkcije, jer od svih ozljeda, Marin je imao najviše ozljeda glave. No, niti maleno tijelo nije bilo pošteđeno.

- Imao je višestruke prijelome i nagnječenja po tijelu, od potkoljenice, zdjelice, pluća, slezene… No, najteže su bile ozljede glave, prisjeća se otac i dodaje kako je Marin u Krapinskim toplicama dobio svu potrebnu pomoć, pa i onu psihološku.

Trenutaka nesreće se ne sjeća, a kako tata kaže, možda je i bolje tako.

Na brdu ukazanja

- Kada se osvijestio, mislio je da je imao neku tešku bolest. Uglavnom, ne sjeća se ni trenutaka prije nesreće. On je jako optimističan i to se vidi svakim njegovim treningom na koji sada ide. Nogometu se još nije vratio, ali vježbamo privatno s fizioterapeutima jer mu trebaju intenzivnije vježbe. Jednostavno, on se nikada ne buni, ništa mu nije teško i baš vjeruje u dobro, otkriva nam naš sugovornik.

Sam se popeo na Brdo ukzanja u Međugorju kako biu se zahvalio Gospi za sva dobročinstva/Foto: Privatni album

Pohvala je to zapravo za cijelu obitelj, a najviše za majku Marinu i oca Nikolu jer su odgojili skromno, zahvalno i nadasve uporno dijete.

- Kada smo stigli u ožujku u Krapinske toplice, rekli su nam da ostaje za vidjeti što će uspjeti napraviti kroz godinu dana, a mi smo otišli iz njihove bolnice nakon tri i pol mjeseca. Njegovo je ozdravljenje i oporavak stvarno išlo bolje od predviđenog i očekivanog, zaključio je ponosni otac i na kraju nam otkrio kako se Marin sam popeo na Brdo ukazanja u Međugorju. Cijela obitelj zahvalila se tako na blagoslovu i na prilici za nove zajedničke uspomene koje su već marljivo krenuli stvarati. 

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!