

Foto: Privatni album













Kako su vojnik, policajac, prosvjetar, hitnjak i umirovljenik iz BBŽ-a osvojili najviši vrh Bugarske
Kristijan i Ivica iz Čazme, Ivan iz Bjelovara, Tomislav iz Sirača te Goran iz Daruvara popeli su se na Musalu (2925). Otkrili su kako je prošla avantura i koga moraju pitati za sljedeću...
Protekloga vikenda pet entuzijastičnih muškaraca s područja Bjelovarsko-bilogorske županije pokorilo je najviši vrh Bugarske. Iako obavljaju potpuno različite poslove i žive u različitim sredinama, povezuje ih ljubav prema prirodi, kao i potreba da kroz avanturističke planinarske ture napune baterije i riješe se nakupljanog stresa. Oni su Kristijan Čikor i Ivica Pešut iz Čazme, Ivan Ljevaković iz Bjelovara, Tomislav Petrušić iz Sirača te Goran Rukavina iz Daruvara.
Otkud ideja popeti se na najviši vrh Bugarske, Musalu 2925 m i to po izrazito zimskim uvjetima, otkrio nam je Tomislav Petrušić, inače član Planinarskog društva Petrov vrh Daruvar.
- Naša je avantura krenula još prije tri godine. Ideja je bila da nas četvorica, Kristijan, Ivan, Goran i ja osvojimo najviše vrhove svih europskih zemalja. Ovoga puta nam se pridružio i Ivica Pešut. Zašto? Vrlo je simpatičan razlog, a o njemu najbolje pitajte Kristijana koji je sve zakuhao, kaže nam Tomislav Petrušić i dodaje kako su dosad obišli najviše vrhove Hrvatske, Slovenije, Njemačke, BiH, Srbije, Rumunjske te Bugarske.
Nove kulture, novi ljudi
To su otprilike dva vrha godišnje koja ovi avanturisti ispenju. Upoznali su se, kaže Petrušić, zahvaljujući Gorskoj službi spašavanja čiji su članovi bili. Čikor je i dalje aktivan.
- Čikor je policajac, Rukavina prosvjetar, Ivan je vojnik, ja hitnjak. Svi obavljamo različite poslove, a boravak u prirodi sve nas doslovno preporodi, otkriva Petrušić i priča nam kako je u Bugarskoj bilo posebno lijepo.
- Musala je najhladniji vrh na Balkanu, prosječna godišnja temperatura je -3 stupnja celzijusa, visok je gotovo 3000 metara, a snijega je sada na mjestima bilo oko metra, ponegdje i više. Teško je bilo hodati, upadali smo. Bilo je padova, klizanja, no sve je to dio planinarskih dogodovština, kaže Petrušić koji dodaje kako penjanje prođe u priči, zafrkanciji, te u upoznavanju novih ljudi što je također posebnost.
- Najveća draž zapravo je razmjena iskustva, upoznavanje kulture i gastronomije koja nas posebno zanima, kaže Petrušić kroz smijeh.
Kristijan Čikor iz Čazme, član je HPD-a Garjevica Čazma te i dalje aktivni član Hrvatske gorske službe spašavanja Stanica Bjelovar.
Anegdota s majicom
- Klasično penjanje po stijenama nije nam zanimljivo, više smo za klasično planinarenje, odnosno izlete. Nakon Triglava, Dinare i ostalih vrhova, rodila se ideja „ajmo osvojiti vrhove europskih zemalja“ i eto nas tu… Sve je krenulo spontano, a kroz vrijeme se pretvorilo u lijepu tradiciju, kaže Čikor i pojašnjava kako je posljednja, bugarska avantura trajala tri dana.
- Na putovanje nam je otišlo 12, gotovo 13 sati ubjednome smjeru. Smjestili smo se u skijaškom centru Borovec, a na Musalu smo krenuli drugi dan vrlo rano. Iznenadila nas je količina snijega, no sve su to planinarske dogodovštine. S nama je išao i Ivica Pešut, član čazmanskog društva i čovjek stariji od 70 godina.
On je bio na Kilimandžaru, odradio je više visokih vrhova koji imaju preko 5000 metara, tako da ima iskustva. Zbog svega toga, mi u HPD-u Garjevica nagradili smo ga simboličnim poklonom – majicom na kojoj su bili tiskani svi vrhovi koje je pohodio. Tako je pisala i Musala. No, kada je vidio da piše i bugarski vrh, kazao mi je u čudu: „Ali čovječe, ja nisam bio na Musali“! Onda sam mu obećao da nema druge već da ću ga povesti sa sobom kada ću ići na najviši vrh Bugarske, priča nam Čikor anegdotu zbog koje se i Ivica Pešut našao na putu s njima. Pešutovo društvo razveselilo je i ostale članove već dobro uigrane klape.
- To je zapravo važno reći. Ivica je prije šest godina ostao bez supruge koja je umrla od karcinoma, a nakon svega, Ivica je našao utjehu u planinarenju, naglasio je Petrušić.
Budući pohodi
Opremu su, dakle, imali, mentalno su bili više nego spremni, no ono na što nisu računali, jest količina snijega, hladnoća i jak vjetar.
- Dan ranije, rekli su nam ostali, na Musali je bilo 50, 60 osoba. No, taj dan kada smo mi išli gore, rečeno nam je da nas čeka lošije vrijeme. Tako je i bilo. Sreli smo svega možda troje, četvero drugih planinara. Hodaš nekoliko koraka po tvrdoj podlozi, a zatim propadneš u dubok i mekan snijeg. Uglavnom, izazovan uspon, kaže Čikor i dodaje kako ih je sve to iscrpilo, ali ne i pokolebalo za neke buduće vrhove.
Koji je sljedeći pohod, dečki nisu htjeli previše otkrivati, no svakako idu sjevernije. Hoće li to biti Mađarska, Češka, Poljska, Slovačka ili neka peta zemlja, doznat ćemo na vrijeme, kažu.
Ono što je u planiranju važno, priznaje pomirljivo Čikor, svakako je i mišljenje njihovih supruga oliti žena.
- Nas četvero se lako i brzo dogovorimo, nema tu puno dilema, no onda moramo uskladiti sve ostalo, što zna malo prolongirati naše planove. Ali nikako ih ne zaustaviti, zaključuju bilogorski, moslavački i papučki avanturisti.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!



