Kako je dvoje mladih arheologa otkrilo povijesno nalazište i novu stranicu u povijesti Pakraca

Zahvaljujući radovima na aglomeraciji u sklopu kojih se obnavlja vodoopskrbni sustav i sustav odvodnje, Pakrac je već više od godinu dana veliko gradilište. U sjeni tih radova, podzemni radovi se odvijaju i na još jednom obimom manjem, ali za Pakrac izuzetnom vrijednom gradilištu – arheološkom lokalitetu Starog grada. 

Završni sloj prašine oprezno se uklanja s metlicom/Foto: Mario Barač

Arheološka istraživanja na ovom nalazištu u samom središtu Pakraca, na prostoru između zgrada općine i policije, krenula su 2017. godine, a dvije godine ranije prethodila su im georadarska istraživanja. Ta dubinska snimanja pokazala su da u zemlji nešto postoji i ubrzo su locirane i otvorene tri sonde. Do ove godine istraživanja su sufinancirali Ministarstvo kulture i Grad Pakrac, a zajednički su ih provodili Muzej Grada Pakraca i Institut za arheologiju Zagreb. Ove godine istraživanja samostalno financira Grad Pakrac, a s obzirom na to da su stekli sve uvjete propisane Pravilnikom o arheološkim istraživanjima, od 1. lipnja Muzej Grada Pakraca samostalno vodi istraživanja na ovom vrijednom lokalitetu.

Viteška crkva iz 13. stoljeća

Prvo spominjanje Pakraca datira u kasnom srednjem vijeku, u prvoj polovini 13. stoljeća. Prema povijesnim podacima u Pakracu su boravili Ivanovci, nasljednici templarskih posjeda pa je stoga gotička, ivanovačka crkva upravo iz 13. stoljeća, koja se nalazila unutar granica Staroga grada, najvažniji nalaz ovog arheološkog lokaliteta.

Ovaj lokalitet je radno mjesto dvoje pakračkih magistara arheologije, 30-godišnje Tee Lokner i 27-godišnjeg Krešimira Vaceka koji vode i nadziru radove. Trenutno se radi samo u prvoj sondi jer je ona bila najperspektivnija što se tiče nalaza, a preostale dvije su propisno konzervirane slojem geotekstila i pijeska i po potrebi ih je moguće nastaviti istraživati. 

U grobu su jasno vidljive kosti i lubanja.../Foto: Mario Barač

S obzirom na ljetno vrijeme i visoke temperature radno vrijeme na arheološkom nalazištu je od 6 do 12 sati, a uz Teu i Krešimira, na lokalitetu rade i radnici gradskog komunalnog pogona, tu je i student Marin koji radi preko student servisa te pakrački srednjoškolci Ian, Roko, Patrik i Kristijan koji rade preko učeničkog servisa. 

Iako je bilo tek 8:30 sati, sunce je već nemilosrdno pržilo. Nakon što sam se oprezno spustio klizavim kamenim gromadama, ispod suncobrana sam zatekao mlade ljude koji su, u poluležećem položaju, oprezno i koncentrirano, s kistovima i zidarskim lopaticama u rukama otklanjali slojeve zemlje i prašine. 

Činilo mi se da rupe na kojima su radili imaju neobično pravilan pravokutan izgled.

- Ovo mi sliči na grobove - izustio sam na glas tu svoju misao koju je Tea već u sljedećoj sekundi i potvrdila.

Otkriveni posmrtni ostaci

- Praktički maloprije smo pronašli još jedan grob, i to je  23. grob s posmrtnim ostacima. Iskreno, očekujem da će ih u daljnjim istraživanjima biti još i više - kaže Tea i dodaje da to ukazuje na vjerojatnost da su u crkvi bili organizirano sahranjivani pokojnici. I to od samih početaka razvoja crkve pa sve do 19. stoljeća jer su posmrtne ostatke nalazili i u višim slojevima zemlje, odnosno u ranijim razdobljima.

U grobovima su jasno vidljive daske od kojih su bili napravljeni lijesovi. Ovogodišnja istraživanja potvrdila su da su daske spajane "moždanicama", a u nekim grobovima su lijesovi spajani velikim željeznim čavlima. Lijesovi su u nekim grobovima karbonizirani, a u nekima su gotovo potpuno očuvani, zahvaljujući vodi koja se zadržavala u nalazištu. U grobovima gdje su istraživači došli do posmrtnih ostataka jasno se vide ljudski kosturi, čak i lubanje i zubala što je, moram priznati, u meni izazvalo nelagodu.

- Navikneš se s vremenom - lakonski je i sa smiješkom Krešo reagirao na ovo moje priznanje. 

Tea pokazuje detalje na stupovima/Foto: Mario Barač

Tea mi je pojasnila da su se kroz povijest, pa tako i u 13. stoljeću u crkvama uglavnom sahranjivale osobe koje su tada bile važne za zajednicu. Dodaje da se posmrtni ostaci šalju na razne analize koje će utvrditi dob preminulih, ali i ostale važne i vrijedne podatke kao što su uzroci smrti ili koliko su se kvalitetno hranili, kakvu težinu poslova su obavljali, u kojem su razdoblju živjeli, odnosno umrli.

Iako još nisu do kraja istraženi, obrisi gotičke, ivanovačke crkve djeluju impresivno. Činjenica da je njena, 8 stoljeća stara, povijest nama donedavno bila potpuno nepoznata, u meni je izazvali veliki respekt i poštovanje.

Gradnja i dogradnja crkve

U ranijim izvješćima doktora Juraja Belaja s Instituta za arheološka istraživanja Zagreb, koji je sudjelovao u istraživanju, navodi se kako su "ustanovljeni  ostaci dviju osnovnih faza gradnje kapele. U prvoj, ranogotičkoj fazi, jednobrodna kapela, dimenzija oko 16 x 6,5 m, građena je od fino obrađenih klesanaca. Imala je četiri para polustupova koji su nosili križno-rebrasti svod. Istodobno je uz nju sagrađeno i vretenasto stubište, a u istočnome zidu uočeni su tragovi sakrarija. Profilacije svodnih rebara bademastog presjeka te baze polustupova datiraju ovu fazu u prvu polovicu 13. stoljeća. U drugoj, kasnogotičkoj fazi kapele, zidovi su izvana podebljani te im je debljina otprilike udvostručena, a istočno uz kapelu dodana je cilindrična kula. Izveden je i novi portal koji datira oko 1500. godine“. 

Krešimir pokazuje nekadašnji ulaz u crkvu/Foto: Mario Barač

Belaj dodaje i da se "nameće pretpostavka da je ova građevina pretvorena u "crkvu-utvrdu" zidova debljine 2,80–2,90 m, što i ne bi bilo neobično s obzirom na približavanje osmanlijske opasnosti. Nekako u isto vrijeme je, čini se, građena i pakračka utvrda s kružnim kulama na uglovima nepravilnoga peterokuta. U otprilike isto vrijeme, u 15. stoljeću, položena je i podnica od opeke sačuvana u zapadnome dijelu broda, gdje se nazire i prvi do sada uočeni grob. Da je ova građevina imala i svoju post-sakralnu namjenu, potvrđuju brojne životinjske kosti pronađene u njoj“.

I Lokner ističe da je Crkva vrhunsko arhitektonsko djelo tog perioda povijesti.

- Crkva je bila bogato izgrađena, ali i ukrašena. Iako su "klesanaci", pravilni i ravni klesani kameni blokovi impresivni već sami po sebi, na njih je bila nanesena žbuka koja je bila i oslikana što se vidi na pojedinim dobro očuvanim mjestima - priča Tea dok podiže geotekstil ispod kojeg je na jednom "klesanacu" očuvan oslikani umjetnički motiv. 

Ćup – najljepši eksponat

Od dosad pronađenih eksponata svakako je najljepši odlično sačuvani ukrasni ćup koji se trenutno čuva u Muzeju. Ćup je praktički sačuvan u komadu i datira u period starog srednjeg vijeka. Pronađeni su još i ostaci okova knjige, što je u kasnom srednjovjekovlju predstavljalo važne detalje ukrašavanja korica knjiga, a to upućuje na pismenosti na području grada. Pronađeno je i nekoliko topovskih kugli različitih veličina, zatim koštani recipijent za barut i olovni pečat za sukno. Tea i Krešo dodaju da su tijekom ovogodišnjih istraživanja pronašli i nekoliko impresivnih, vrhunskih nalaza, ali objavu o čemu se radi čuvaju kao iznenađenje za kraj ovogodišnjeg istraživanja.

Prekrasan i odlično očuvan ćup za vodu/Foto: Muzej Grada Pakraca

Radovi na nalazištu došli su do dubine od četiri metra/Foto: Mario Barač

- Zanimljivo je i da smo u nekim ljudskim posmrtnim ostacima pronašli vrhove strelica koje su bile tadašnje oružje, a koje su završile uglavnom u kralježnici pokojnika. Zahvaljujući vodi koja se zadržavala u nalazištu, kod kule smo pronašli i sačuvane ostatke koštice trešanja i višanja pa pretpostavljamo da su ih jeli vojnici na straži - objašnjava Tea, Lipičanka koja je nakon osnovne škole u Lipiku, gimnaziju završila u Pakracu, a potom 2015. magistrirala arheologiju na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. 

Slaže se da joj je ovo arheološko nalazište bio svojevrsni jackpot jer je odmah po završetku magisterija praktički u svom gradu dobila arheološko nalazište. 

"Ne žalim ni sekunde"

Zanimalo me je zašto je odabrala arheologiju?

- Uvijek me je arheologija zanimala, ali svi, pa čak i na profesionalnoj orijentaciji u srednjoj školi su mi govorili da što ću s tim, govoreći mi kako tu nema posla i slično. Ali me je to privlačilo, odlučila sam se pokušati i eto... Super! Ne žalim ni sekunde što sam tako odabrala - pojašnjava Tea koja je na pakračkom nalazištu prva pronašla do sada najvrjedniji eksponat – ćup.

- To je neopisiv osjećaj, sjećam se da me u tom trenutku preplavio adrenalin. Bila sam svjesna da u rukama držim nešto što nitko u rukama nije imao stotinama godina. Kada sam ga ugledala, mislila sam da je to samo dno neke posude, a kada sam ga izvadila posebno me je iznenadilo što je bio skoro potpuno očuvan i pun vode - prisjeća se Tea. 

Potrebno je pažljivo i strpljivo kopati kako bi se došlo do nalaza/Foto: Mario Barač

I ona i Krešimir slažu se da je ovo u stvari istraživanje ostatka ostataka Starog grada nad kojim je sredinom prošlog stoljeća proveden organizirani kulturocid nakon kojega je gotovo potpuno devastiran.

- Na jednoj fotografiji iz 1922. vidi se kula koja je bila visoka čak 15 metara. Kasnije, pedesetih godina prošlog stoljeća je sve što je ostalo od Starog grada doslovno uništeno, a a materijal kojim je bila sagrađena utvrda koristio se za nevjerojatne stvari, navodno i za nasipavanje cesta prije asfaltiranja. Tako su nedavno u Kukunjevcu, za vrijeme radova na obnovi mosta, u starom mostu pronađeni "klesanci" koji vjerojatno potječu sa Starog grada Pakraca - tvrdi Lokner.

Kula Starog grada Pakraca/Foto: Ivo Geber

- Arheološka istraživanja idu u dubinu što znači da, što se ide dublje, otkriva se stariji period. Trenutno su došli do dubine od oko četiri metra i procjenjuje se da su to najstariji slojevi. Cilj je do kraja istražiti sve kulturne slojeve unutar nalazišta, doći do "zdravice", odnosno sterilne zemlje u kojoj nema vidljive ljudske intervencije i uvjeriti se da više nema slojeva za daljnje istraživanje. U rujnu bi trebala biti odrađena temeljita konzervacija zidova, a plan je da istraživački radovi ove godine potraju sve do studenog -  kaže Lokner. Vacek pak dodaje da je u arheologiji jako puno nepoznanica i mogućih iznenađenja tako da tvrdi da s konačnim procjenama treba još malo pričekati. 

Arheološki park za posjetitelje

- Svakako će se ići prema konzerviranju svih zidova kako bi spriječili njihovo daljnje propadanje, ali i da ih se više ne mora konzervirati zatrpavanjem. Plan je konzervirati cijelu sondu i nalazište tako da se voda više u njoj ne pojavljuje. Samim time ovo arheološko nalazište bi moglo postati arheološki park i biti otvoreno i za javnost i posjetitelje što je vrlo važan budući turistički sadržaj. Pakrac se brendira upravo po svom Starom gradu, po svojoj utvrdi i kulama, po kovnici novca. Sada će se ta priča moći i doživjeti upravo zahvaljujući ovom arheološkom nalazištu“, pojašnjava Krešimir koji je arheologiju magistrirao 2019. na Sveučilištu u Zadru. I njemu sam postavio pitanje: zašto arheologija?

Panorama arheološkog nalazišta/Foto: Mario Barač

- Uvijek me zanimala psihologija, sociologija i prije svega povijest, ali i tehnologija. I nekako sam spoj svega toga pronašao u arheologiji, u istraživanju prošlosti, u istraživanju tehnika i tehnologija kojima su raspolagali i koje su nekada koristili ljudi.  Upravo to vidimo baš ovdje na ovom arheološkom lokalitetu. Prvo što je primjetno jest način zidanja sukladno tom vremenu i prostoru. 

Najsvježije otkriven grob s posmrtnim ostacima/Foto: Mario Barač

- Zapravo na ovom lokalitetu vidimo ono što se često viđa u povijesti, a to je dekadencija. Vidimo da su strani graditelji, a prema dosadašnjim saznanjima radi se o vrhunskim i iskusnim zidarima i klesarima koji su ovdje, u središtu Pakraca, izgradili jednu vrhunsku građevinu s iznimno kompleksnim načinom gradnje. Kako se zgrada urušavala, vidljivo je da su kod popravaka koristili jednostavnije, odnosno jeftinije i tehnike - pojašnjava Krešimir. Dok mi pokazuje razne detalje na stupovima, zatim cigleni pod kojim je bila popločena crkva ili različite razine viteške i one kasnije crkve, iznova ističe da je ovo u stvari svojevrsno umjetničko djelo. 

Postoji i 3D digitalni model

Krešimir je u svojoj strasti prema Starom gradu Pakracu otišao i nekoliko koraka dalje. Naime, uz pomoć Gabrijela i Kristijana Tutića napravio je 3D digitalni model animacije Starog grada i to na temelju starih fotografija, tlocrta i katastarskih i građevinskih planova, ali i spoznaja o načinu gradnje.

Na klesancima su vidljivi odlično očuvani oslikani detalji/Foto: Mario Barač

- Početni cilj je bio oblik turističke promocije, odnosno da se građanima i turistima približi veličanstven izgled i veličina Starog grada, a ovim smo htjeli i poboljšati postojeći model utvrde. Međutim, sada kada smo napravili ovaj 3D digitalni model imamo u stvari temelj da to možemo iskoristiti i za znanstvenu rekonstrukciju kasnije. To sve ovisi o resursima, a jedna od po meni zanimljivih ideja je i da se to iskoristi i integrira u neku vrstu računalne igrice - ističe Krešimir i procjenjuje da je u stvaranje ovog 3D digitalnog modela utrošeno više do 500 radnih sati. 

Tea i Krešimir se ne bave samo radom na ovom arheološkom nalazištu. U potrazi za potencijalnim arheološkim lokalitetima cijelu prošlu 2020. godinu su obilazili sva naselja na području Pakraca i Lipika, ali i ostale potencijalno zanimljive terene kao što su šume i slično. 

Zanimljivo i opasno

Tvrde da su pronašli puno toga zanimljivoga, ali dosta toga je zaraslo, teško pristupačno, problem predstavljaju minski sumnjiva područja, ali čak i krda divljih životinja.

- Iako ljudi uglavnom nemaju tu predodžbu, ovaj posao je i dosta opasan. Bilo je dosta nezgodnih situacija, a ja sam tako primjerice upala u lisičju jazbinu - kaže Tea i dodaje:

- Mi smo, u stvari, arheološki jako bogat kraj koji je potrebno temeljito istražiti, ali za takva istraživanja potreban je novac kojeg baš i nema. Zato smo napravili taj projekt cjelogodišnji terenskog pregleda i zabilježili moguća buduća nalazišta“.  

Krešimir (desno) i Patrik uklanjaju zemlju s potencijalnog nalaza/Foto: Mario Barač

Zbog svoje prirode arheologija od arheologa traži da bude svestran i u upućen u mnoga znanja, od arhitekture, građevine ili lončarstva, preko geologije i anatomije do umjetnosti povijesti. Arheologija je i interdisciplinarna znanost i uključuje i druge sfere istraživanja pa zato ovo arheološko nalazište otvara broje mogućnosti dodatno istraživanja i upoznavanja s poviješću. 

Nalazište puno tajni

- Ovo je jedna od najvažnijih stvari koje možete vidjeti u Pakracu i rijetko koji grad ima takve ostatke. Velika želja mi je da se arheološka istraživanja na lokalitetu Stari grad nastave i u narednim godinama jer sam sigurna da bi pronašli puno toga zanimljivog i korisnog za Pakrac. S obzirom na to da smo na istoku naletjeli na veliki zid od nekadašnjeg Doma zdravlja, u tom smjeru nema smisla nastavljati istraživanje. Ali bi trebalo nastaviti istraživanja na ostale strane jer je moguće da je bilo još nekih nadogradnji na ovu crkvu. Ovo je nekada bilo parkiralište i vjerujem da će biti razumijevanja da se tih nekoliko preostalih parkirnih mjesta vrijedi žrtvovati za jednu ovako veliku stvar kao što je ovo arheološko nalazište u samom središtu Pakraca -  zaključuju Tea i Krešimir. 

Impresivni zidovi kriju još puno tajni/Foto: Mario Barač

Aktivne vretenaste stepenice/Foto: Mario Barač