Tijekom Domovinskog rata obitelj fra Dragana preselila se u Daruvar, gdje je završio srednju školu za strojarskog tehničara/Foto: Sisačka biskupija
Kako je daruvarski srednjoškolac postao čuvar Svetišta na Trsatu: "Čudesno ozdravljenje mladića me probudilo"
"Moj životni put išao je od onog najjednostavnijeg, krpe i metle samostana, preko krojačnice i posao njegovatelja pa sve do najčasnijih službi u našoj provinciji", kaže fra Dragan Grizelj
Trsatski gvardijan fra Dragan Grizelj, koji je rođen u banja Luci, a odrastao i srednju školu završio u Daruvaru, ispričao je u emisiji Sutra je dan Gospodnji svoj životni put.
Kako piše portal Hrvatska katolička mreža, životni put fra Dragana Grizelja nije bio unaprijed iscrtana linija. U samostan je ušao sa željom da bude jednostavan brat, vjeran u malim službama, a kroz godine su ga krojačnica, briga za bolesne, rad s mladeži i svećenička služba oblikovali u pastira koji svjedoči da Bog doista piše ravno i po krivim crtama.
Novicijat je završio jubilejske 2000. godine, a potom dolazi na zagrebački Kaptol gdje preuzima službu provincijskog krojača.
Uz brata Zdravka, koji mu je prve dvije godine bio učitelj i prijatelj, učio je ne samo krojenje nego i ljepotu redovničkog zajedništva. Posebno mjesto u njegovu sjećanju zauzima brat Viktorin, čija mu je sveta uspomena na njegov život snažan poticaj.
Čudesno ozdravljenje
- Naučio sam da franjevac prvenstveno mora biti brat svakom bratu. Netko mora pripremiti, očistiti, skuhati, ispeglati, upaliti svijeće na oltaru, otvoriti i zaključati crkvu. Sve su to službe kroz koje sam učio što znači biti redovnik“, ispričao je fra Dragan.
Tijekom 20 godina bio je časni brat na različitim službama, a jedna od tih službi bila je i krojačnica.
Nakon toga odlazi u Varaždin gdje je samostan bio preuređen u dom za stariju i nemoćnu braću. Završio je tečaj njegovateljstva i više od pet godina brinuo o bolesnicima.
Kratko je boravio u Našicama, a potom se vraća na Kaptol, prvih pet godina kao sakristan. Upravo ondje događa se trenutak koji će obilježiti njegov daljnji put.
Jednoga dana u samostan dolazi mladić tražeći pomoć. Iako su mu ponuđeni razgovori s drugim svećenicima, inzistirao je da razgovara upravo s njim.
- Molio sam se Gospi Trsatskoj za tog mladića. Dogodio se jedan čudesan napredak, ozdravljenje koje je donijelo toliko dobrih plodova da me i danas dirne u srce kad se toga sjetim, kazao je.
Po tom mladiću u samostan su počeli dolaziti brojni mladi ljudi. Franjevci su im pružali razgovor, utjehu i molitvu, a mnogi su ondje pronašli mir i novu snagu. Taj je događaj u njemu probudio i razmišljanje o svećeničkom pozivu.
Studij i upornost
Iako priznaje da kao učenik nije bio osobito uspješan u školi niti zaljubljenik u knjigu, odlučuje započeti studij.
Njegova metoda bila je jednostavna, ali ustrajna.
- Bojao sam se kako će studij započeti i hoću li ga uspjeti završiti. Zato sam odlučio svaki dan učiti u knjižnici jedan do dva sata. Kažu da ne uspijevaju najnadareniji, nego najmarljiviji, kod mene je marljivost bila ključ, ističe.
Studij završava uspješno, među prvima u generaciji. Poglavari u njemu prepoznaju zrelost i dopuštaju mu pristup svetom redu. Nakon đakonskog ređenja, zaređen je za svećenika te prve dvije godine djeluje u Iloku, a potom tri godine u Petrinji.
U Petrinji preuzima i službu župnika upravo u vrijeme razornog petrinjskog potresa. Dijelio je s narodom i strah i nadu i ruševine i obnovu.
- Ondje sam dijelio dobro i zlo s našim ljudima pogođenima velikom nevoljom. Bog doista piše ravno po krivim crtama, kaže.
Nakon toga ponovno dolazi u Varaždin, ovog puta kao gvardijan. Tri godine provodi u službi zajednice i brizi za bolesnike. A onda dolazi novi poziv, premještaj na Trsat.
Danas je gvardijan na Trsatu, u jednom od najčasnijih samostana u provinciji. Službu je preuzeo prije nekoliko mjeseci, svjestan njezine težine, ali i milosti koja je prati.
- To je nekako moj životni put koji me od onog najjednostavnijeg, krpe i metle samostana doveo do jedne od najuzvišenijih službi tj. najčasnijih službi u našoj provinciji. Možda nemam sve kvalitete koje se očekuju na Trsatu, ali imam veliku volju i veliku želju da sve bude dobro, zaključio je, piše Hrvatska katolička mreža.
Iz životopisa
Fra Dragan rođen je 5. veljače 1978. godine u Banjoj Luci (Bosna i Hercegovina). Tijekom Domovinskog rata njegova se obitelj preselila u Daruvar, gdje je završio srednju školu za strojarskog tehničara.
U jesen 1997. ulazi u postulaturu Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Samoboru, a prve zavjete polaže nakon novicijata na Trsatu u kolovozu 1999. godine. Svečane zavjete u Redu manje braće položio je u Virovitici u rujnu 2004. godine.
Kao časni brat službovao je u više samostana: u Zagrebu na Kaptolu (krojač), u Varaždinu (bolničar), u Našicama (sakristan) te ponovno u Zagrebu (sakristan).
Nakon svećeničkog ređenja 2017. godine, pastoralno je djelovao u Iloku (župni i samostanski vikar, ekonom), Hrastovici i Petrinji (upravitelj župe) te Varaždinu (gvardijan).
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!