Irenka iz Daruvara (78) pobijedila rak: ''Znala sam klonuti, ali nikad nisam zaplakala''
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Gotovo nikada nije imala temperaturu, nije znala što su to gripa ili prehlada, redovito je odlazila liječniku, a godinama se bavila fitnessom i puno se kretala. Pa ipak, Irenka Pinter u svojoj 74. godini suočila se s potencijalno smrtonosnom bolešću – karcinomom dojke. Otkrila ga je, priča nam na Svjetski dan borbe protiv raka, sasvim slučajno.
- Dok sam se tuširala, osjetila sam kvrgu na dojci. Inače se perem pomoću spužve pa nisam pregledavala dojke, a osim toga, sve do 72. godine redovito sam odlazila na mamografiju i uvijek je sve bilo u redu. Kad sam shvatila da nešto nije kako treba biti, odmah sam otišla svom obiteljskom liječniku, doktoru Tihomiru Ježincu – prisjeća se gđa Irenka.
Daljnje pretrage potvrdile su njezine najcrnje sumnje – imala je tumor koji je već narastao na tri centimetra.
Odlazak supruga
- Bio je to veliki šok za mene, nisam mogla vjerovati što mi se događa. No, dr. Ježinac mi je bio velika podrška, rekao je kako moja dijagnoza ne znači kraj svijeta i ohrabrio me za liječenje. Rekao mi je da mogu birati u koju god kliniku želim ići i ja sam se odlučila za zagrebački Institut za tumore – priča naša sugovornica.
Ondje je uspješno operirana i na prvu se činilo kako će sve biti u redu. No, u međuvremenu je gđa Irenka doživjela još jednu osobnu tragediju. Njezin suprug doživio je moždani udar i naglo preminuo.
- To je bio novi veliki šok i stres za mene. Moj suprug je, kao i ja, bio sportski tip, odlazio je u teretanu, nikada nije ni pio ni pušio. A otišao je tako naglo. To me strašno pogodilo i vjerojatno se odrazilo i na moje zdravstveno stanje. Kad sam došla na prvu kontrolu nakon toga, nalazi su mi bili katastrofalni – priča gđa Irenka.
Uslijedile su nove pretrage na kojima su liječnici ponovno otkrili tumor.
Teške kemoterapije
- Taj jedan dio se sakrio, začahurio se negdje duboko unutra, no doktori su mi rekli da neće odustati dok ga ne pronađu. Tako je i bilo. Svi su bili zaista divni prema meni, liječnici, medicinske sestre i sve drugo osoblje. Sjećam se kako sam rekla mojoj dragoj doktorici Ljubici Vazdar da me ostave, da sam ja ionako stara, i da ima mlađih žena kojima se trebaju baviti. No, ona me odmah ušutkala i rekla kako će sve biti dobro – sjeća se naša sugovornica.
A put do toga dobrog nije bio nimalo lagan. Jer, osim operacije, Irenku su čekale teške kemoterapije.
- Primila sam šest tzv. crvenih kemoterapija i 18 doza pametnog lijeka, Još sam dobivala dodatne injekcije. Imala sam strašne nuspojave. Nije me toliko pogodilo to što sam ostala bez kose, koliko činjenica da ću ubuduće vjerojatno ovisiti o pomoći drugih. S tim me doktor Ježinac odmah suočio, no trebalo mi je vremena da to prihvatim – kaže gđa Irena.
I sam odlazak i povratak s kemoterapija bili su naporni.
Podrška dragih ljudi
- Tu moram zahvaliti daruvarskoj Ligi protiv raka, bez njih ne znam kako bismo mi onkološki bolesnici. Liga organizira prijevoz za sve oboljele koji moraju na liječenje u Zagreb. A taj put nije bio nimalo jednostavan. Kretali bismo iz Daruvara rano ujutro, oko pet sati, a vraćali se navečer, oko 9, pol 10. S obzirom na moje godine i bolest, to mi je bilo jako teško i naporno. K tome, troje ljudi koji su išli sa mnom na kemoterapije su preminuli u kratkom roku, što me također jako potreslo – priznaje naša sugovornica.
Sve je, kaže, preživjela zahvaljujući podršci ljudi oko sebe.
- Moja obitelj je bila uz mene, svi su me bodrili, moji prijatelji, moja draga susjeda koja bi mi svake večeri, prije nego što bih se vratila s kemoterapija, naložila peć te nahranila i prošetala moja tri psa i pet mačaka. Pomoglo mi je i to što sam, svaki put kad bih došla u Kliniku, mogla o svemu razgovarati s mojom onkologinjom. Ona mi je cijelo vrijeme ponavljala da moram uvijek imati osmijeh na licu. I jesam. Bilo je teških trenutaka, katkad bih potonula, ali niti jednom za vrijeme bolesti nisam zaplakala. Suze jesu krenule, ali bih ih zaustavila na vrijeme i sjetila se – osmijeh na lice! – smije se i danas gđa Irenka.
Potporu je imala čak i u pacijenticama s kojima je dijelila bolničku sobu.
Redovite kontrole
- To su bile dvije mlađe žene s kojima sam se jako sprijateljila te i danas održavam kontakte s njima. Mi smo uvijek tražile da u isto vrijeme idemo na kemoterapiju i u našoj sobi TV se nikada nije palio jer smo cijelo vrijeme pričale i smijale se. To mi je puno pomoglo – dodaje.
Na kraju teškog i mučnog puta, Irenka je pobijedila rak i danas, četiri godine nakon otkrića zloćudne bolesti zdrava je žena.
- Idem na kontrole svakih šest mjeseci. Nije to psihički lako. Uoči svake kontrole ne spavam po nekoliko dana zbog neizvjesnosti. No, svi su nalazi do sada bili u redu, zahvalna sam na tome – kaže.
Otkriva i kako je tijekom svoje bolesti naučila puno toga o sebi te kako je neke stvari promijenila iz korijena.
- Konačno sam sebe stavila na prvo mjesto i počela si ugađati. Ako mi u nečijem društvu nije ugodno, odlazim, život je prekratak da bismo trošili vrijeme na nešto što nas opterećuje. Bolest je ostavila na meni traga i dugo vremena mi je trebalo da prihvatim činjenicu kako više ne mogu sve sama. Točno se sjećam trenutka kada sam to osvijestila. Bila sam u trgovini i morala sam zamoliti jednu gospođu da mi dohvati nešto s police jer nisam mogla sama. No, sada znam da tako mora biti – kaže naša sugovornica koja nastoji uživati u svakom trenutku svoga života.
Poruka ženama
Posljednjih je godina tako otkrila ljubav prema vrtlarenju, puno čita, šeće i rješava križaljke. I gotovo svako jutro na prozoru dočekuje zoru.
- Zorom gledam to sunce kako izlazi i sama sebi govorim – Dragi Bože, tko to može. Ja još uvijek mogu jer sam bolest otkrila na vrijeme. No, mnoge žene nisu bile te sreće. Stoga i ovim putem želim poručiti svim ženama, i mladima i starijima, kontrolirajte se, odlazite redovito na preglede, to vam zaista može spasiti život - kaže gđa Irenka, dodajući da se nada i kako će se promijeniti dosadašnja praksa da se žene nakon 72. godine ne poziva na besplatne mamografske preglede.
- I nakon te dobi žene obolijevaju od ovog opasnog karcinoma, ja sam uostalom živi primjer. No, znam i starije sugrađanke koje su otkrile rak u poznoj dobi – upozorava naša sugovornica, dodajući kako pravo na život, bez obzira na dob, imaju svi.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!