Fotoreporter Štef nakon 500 km na biciklu: "Nisam vjerovao da ću uspjeti! Prvi sam put vozio autoputom“
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Tri dana, 30 biciklista, 500 prijeđenih kilometara. U brojkama, to je ukratko rezime ovogodišnje biciklističke karavane „Put prijateljstva Vukovar – Ljubljana“, koja se već 20 godina vozi u čast hrvatskim braniteljima. Ovaj jedinstveni sportski događaj koji spaja dva naroda prije dva desetljeća je inicirao rođeni Virovitičanin sa slovenskom adresom, Milan Pavelić, predsjednik Hrvatskog društva Ljubljana.
- Biciklizmom se bavim više od 40 godina i razmišljao sam kako bismo i mi sportaši mogli dati svoj doprinos u očuvanju uspomene na Vukovar i branitelje. I tako je prije 20 godina u Vukovar krenulo nas osmero, najavili smo tadašnjim gradskim vlastima svoj dolazak preko veleposlanstva. Na ulaz u grad nas je dočekala policija i odvela tadašnjem gradonačelniku Šoti. Kad smo ga pitali čemu takav doček, rekao nam je da u Grad Vukovar ne dolazi često pošta iz hrvatskog veleposlanstva i zbog toga su nas odlučili posebno dočekati i ugostiti – prisjeća se Pavelić.
Bjelovarske pedale
Od tada pa sve do danas svake godine od krajnjeg istoka Hrvatske do slovenske prijestolnice pedalira 30-ak biciklista, a ove godine pridružio im se i jedan Bjelovarčanin. Kolega fotoreporter Štefan Brajković odlučio je zabilježiti svaki detalj karavane, ali ne iz kombija ili automobila koji prate bicikliste, već i sam na dva kotača.
- Drago mi je da sam bio dio Karavane i da smo svi sretno bez ikakvih ozljeda stigli od Vukovara do Ljubljane. Hvala ekipi koja me je prihvatila iako nisam imao baš nikakvog iskustva vožnje u grupi i nisam biciklist. Sve pripreme sam odvozio bez opreme, osim što sam imao električni bicikl. Moram pojasniti nešto. Električni bicikl nema gas, ima motor koji pomaže pri pedaliranju, no ukoliko ne okrećete pedale, stojite na mjestu. Po Bilogori i okolici Bjelovara takav bicikl vozim već skoro tri godine – kaže Brajković.
Dodaje kako mu je bila čast voziti s ekipom profesionalaca iz vukovarsko-ljubljanske karavane.
- Oni su profesionalci – rekreativci iako su neki od njih bili i uspješni natjecatelji koji uglavnom voze već 20-ak, ali i više godina. Primjerice, Tina Ušeničnik, jedna od sudionica Karavane, bila je sedam puta svjetska prvakinja u svojoj kategoriji. Dušan Leben, također sudionik Karavane, je prije 40 godina vozio od Ljubljane do Splita u jednom danu. Njih četvero biciklista krenuli su iz Ljubljane u 1 sat u noći da bi isti dan u 22.15 sati došli u Split – otkriva Brajković zanimljive detalje o svojim kolegama s puta.
Biciklistički usponi
Već spomenuti inicijator i vođa Karavane Milan Pavelić, priča je za sebe. Ovaj zanimljivi čovjek i veliki domoljub bicikl vozi 45 godina i, kako sam kaže, odpedalirao je sve vrhove u Sloveniji, uključujući i Mangart gdje se cesta uzdiže na više od 2000 metara. I odmah nakon ovog dolaska u Ljubljanu već su se neki sudionici dogovarali za sljedeću vožnju na Grossglockner gdje se cesta penje na 2576 metara. U usporedbi s tim, vožnja od Vukovara do Ljubljane ne djeluje previše zahtjevno, no sve ovisi o više faktora, kaže Brajković.
- Vožnja je naporna, prošle godine jedan biciklist je završio na hitnoj zbog toplinskog udara. Zato karavanu prate i dva kombi vozila – jedno od njih je hladnjača u kojoj se hlade voda, sokovi, ali i pivo, a drugi je kombi AMZS koji kupi bicikliste koji više ne mogu. I sam sam koristio uslugu kombija tri puta i to od Virovitice do ispred Kloštra Podravskog, gdje sam izletio i odvozio do Đurđevca. I to ne zbog umora već zbog baterije koju nisam uspio više napuniti. Inače bez baterije sam spor pa mi oni pobjegnu. Ne bi bio neki štos da sam došao u Đurđevac sat vremena iza njih – smije se Brajković.
U kombiju je prošao i dionicu od Zagreba do Svete Nedjelje u petak. Priznaje da je tu već bio umoran, ali i baterija na biciklu mu je bila pri kraju.
- Mislio sam i od Vrbovca sjesti u kombi jer je ta dionica bila najbrža, 40 kilometara brze ceste pa autoceste te po Zagrebu do Gradskog poglavarstva – gdje se uglavnom vozi između 30 i 40 kilometara na sat. Na moju nesreću, odnosno sreću, u kombiju više nije bilo mjesta jer može voziti samo četiri bicikla pa sam ipak pedalirao, što mi je na kraju bilo drago jer sam se prvi put vozio biciklom autocestom i uspio održati tempo s ostatkom ekipe – kaže Brajković.
Posljednjeg dana vožnje preskočio je, dodaje, dvije dionice, i to uglavnom zbog umora, ali i zbog fotografiranja.
Jedinstveno iskustvo
- Na kraju ni sam nisam vjerovao da sam stigao, prvo u Đurđevac, onda drugi dan u Samobor, na kraju i u Ljubljanu. To sam rekao Milanu, a on je uz smijeh potvrdio da ni on ne vjeruje da sam toliko odvozio. Dakle u tri dana nekih 400 kilometara. Pa nije to tako loše – zaključuje kolega Brajković koji je definitivno odlučio da će dio „Puta prijateljstva“ biti i iduće godine.
-I ako je umarajuće i još nisam došao k sebi, ovo je istovremeno divno iskustvo zbog kojeg sam stekao nove prijateljice i prijatelje – zaključuje Brajković koji se trenutno nalazi u Ljubljani, a u Bjelovar se planira vratiti – biciklom!
Najbolje fotografije koje je snimio na putu od Vukovara do Ljubljane planira izložiti. Prvo u Tehničkom muzeju Slovenije, a potom i u gradovima kroz koje prolazi ova jedinstvena karavana. Među njima je, i to točno na polovici puta, i Brajkovićev Bjelovar u kojem biciklisti zastaju svih ovih 20 godina.
- U Bjelovaru smo uvijek lijepo dočekani, svih 20 godina, i osjeti se da ljudi žive s našom karavanom. Mnogi su prepoznali njezinu vrijednost i uvidjeli da ona ne povezuje samo Vukovar, Ljubljanu i gradove kroz koje prolazi, već i hrvatski i slovenski narod – zaključio je tijekom posljednjeg boravka u Bjelovaru Milan Pavelić.
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!