Evi (9) iz Bjelovara stariji brat donirao koštanu srž: "Na hrabrosti joj čestitao i Baby Lasagna“
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
BJELOVAR – Kako objektivno započeti pisati priču o bolesnom djetetu koje se posljednje tri godine bori za život? Znajući da je to dijete kćer od tvojeg kolege novinara, ova zadaća postaje još teža. Ali, to je i dijete za koje gotovo svakodnevno netko iz Bjelovara pita kako je i je li sada sve u redu.
Ona je Eva Vitanović, ima 9 godina i na putu je ozdravljenja od leukemije. Iza nje i njezine obitelji tri su godine borbe kakvu mi ostali s, hvala Bogu, zdravom djecom tek možemo zamišljati. Trenutno Eva više nije u bolnici, te se oporavlja od transplantacije koštane srži koja je bila sredinom lipnja, a koju joj je donirao stariji brat Filip. Možemo suosjećati, moliti se, ali zahvaljujući mami Gogi, sada iz prve ruke saznajemo i na koji način ipak možemo pomoći. Njima, ali i svim ostalima koji se bore protiv malignih bolesti. To je razlog zašto je Evina mama Gordana Vitanović odlučila progovoriti o njihovoj borbi kroz koju, ističe, prolaze mnoga djeca.
Poruka od Baby Lasagne
Inače, mama Gordana i tata Dean samozatajni su ljudi koji se nikada u javnosti nisu voljeli previše isticati. Nisu to radili niti u toku najtežih borbi unutar svoje obitelji. Radili su, izmjenjivali dežurstva kod Eve u Zagrebu, brinuli o starijem sinu Filipu i nadali se čudu… To smo većinom radili i mi ostali kojima je vjerovanje u čudo jedino preostalo.
Ovih dana čuda kao da su se počela događati. Jedno od njih je zasigurno i javljanje Baby Lasagne malenoj Evi koje je, sigurni smo, malenoj lavici izmamilo osmijeh na lice. Zaslužna za to je Evina buduća kuma Ivana Prevedan koja se istinski potrudila doći do svima omiljenog Marka Purišića.
- Kako smo svi pratili našeg predstavnika na Eurosongu, Baby Lasagnu, tako je i naša Eva navijala za njegovu pobjedu iz svoje bolničke sobe. Kao i svima, tako i Evi, on se uvukao u srca.
Kako bi joj izmamila osmjeh na lice pokušala sam na razne načine doći do njega i uspjela sam putem društvene mreže. On je nesebično prihvatio moju molbu da videom podrške izmami radost kod naše djevojčice i uljepša joj dan. No, njegova humanost i odnos prema drugima tu nije stao. Pitao me i Evinu adresu jer joj želi poslati paket iznenađenja. Hvala mu od srca u ime Eve i njene obitelji. Na kraju bi dodala citat od svete Majke Terezije: „Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi. I svijet će biti puno ljepše mjesto“, zaključila je Ivana, Evina kuma.
Talenat za slikanje
Dodajmo, Ivana je posljednjih tjedana pozivala svoje sugrađane da od malene, ali vrlo talentirane Eve naruče sliku te da donacijom prema svojim mogućnostima pomognu ostvariti sve njene želje koje ima. Malena je umjetnica ubrzo postala zatrpana narudžbama što dovoljno govori koliko ju njezini Bjelovarčani vole i koliko žele da se osjeća dobro. Naime, slikanje je Evina velika ljubav kojom krati dane tokom oporavka. Ako zavirite u samo neka od njezinih naslikanih djela, uvidjet ćete kako zaista ima neosporni talent i dar za slikanje.
- Inkluzija u društvo, u život, nije nimalo laka. Posebno nakon teških bolesti koje nose teške traume za sobom. Naša curica je blagoslovljena Darom likovnog izražavanja i to je nešto što ju opušta, ispunjava, što radi s apsolutnom lakoćom. I sada je nekako spontano krenulo otvaranje prema svijetu i to vlastitim radovima. Onako, dječji, zaigrano i uzbuđeno. Raste joj samopuzdanje, osjećaj vlastite vrijednosti i korisnosti. Vjere u bolje, najbolje sutra. A to je terapija samo takva! Ona slika i crta, na platnu ili papiru, formata do A3 veličine, motivi su ili po želji ili po predlošku ili slobodne teme, napisala je prije 10-ak dana Evina mama na društvenim mrežama. Vrlo brzo nakon toga, javila se opet poručivši kako „je umjetnica prebukirana“.
- Ima toliko narudžbi da za sada zatvara nove dok ove ne ispostavi. Zato, samo strpljivo vi koji niste došli na red, javimo se s novim otvorenjem nove runde vaših željica. I, hvala vam što ju podržavate. I hvala Bogu što ovo uopće sada pišem, poručila je nedavno Goga.
Povezanost unutar obitelji
Osim Ivane, svaki pa i najmanji Evin korak prati i obiteljska prijateljica Andrea Sušak koja nam kaže kako su Vitanovići obitelj prepuna ljubavi.
- Eva je sada dobro i to je ono najvažnije. Nije bilo lako nakon transplantacije, no nalazi su se počeli popravljati sami od sebe. Eva prima hrpu lijekova, a sada dio vremena provodi u iznajmljenom stanu u Zagrebu koji je blizu bolnice, dok je preostali dio u rodnom Bjelovaru. Filip je jako dobro, on je nakon transplantacije išao i u školu, priča nam Andrea koja je uvjerena da će Eva biti dobro.
- Vitanovići su toliko divna i povezana obitelj kakvu svatko može poželjeti. I prije su se jako voljeli, a sada se, nakon svega što su zajedno prošli, vole još i više, sretna je Andrea koja je itekako svjesna da je bilo teških trenutaka unutar njihove obitelji. No, isto tako vjeruje da je najgore iza njih.
To vjeruje i mama Gordana koja u nastavku prepričava samo djelić kalvarije kroz koju su prolazili u posljednje tri godine. Na kraju napominje i koji je to način na koji možemo pomoći Evi, ali i svim ostalim ćelavim glavicama koje se u ovome trenutku bore za svoj život.
Djelić kalvarije
Njezin tekst prenosimo u cijelosti.
„Rijetko je koja škola života tako teška kao ona u kojoj se u obitelji dijete razboli od maligne bolesti. Već sam pojam "maligna bolest" izaziva jezu, a kako li je samo živjeti s tim... Prije nepune tri godine, na samom pragu osnovne škole, tada još šestogodišnja djevojčica Eva V., dobila je dijagnozu akutne limfoblastične leukemije(ALL) s visokim rizikom. Život se sveo na bolnicu, na borbu za život, na snove o slobodi i bezbrižnom djetinjstvu. Školske klupe zamijenili su bolnički kreveti, agonije svakodnevnih pikanja, probavljanja neurotoksičnih lijekova.
Nakon 10 mučnih mjeseci bolničkog liječenja, Eva je pobijedila leukemiju i vratila se svojoj kući. Oporavak od tako teške bolesti je dug i spor pa je još nakon bolnice trajala nastava on line, izolacija od kolektiva, vraćanje mišićne mase i pokretljivosti zglobova itd. No, Eva je hrabro i strpljivo kroz sve to koračala kako bi što prije vratila svoj život i svoje djetinjstvo natrag. Vratila se u školu, počela trenirati i družiti se s prijateljima... Sve je izgledalo obećavajuće.
Bolest se vratila
Na drugu godišnjicu od dijagnoze, redovitom kontrolnom punkcijom koštane srži, dokazana je remisija po svim parametrima. I taj tren je bio prekratak. Već nakon dva mjeseca, počeli su neki manji zdravstveni problemi. Ono što je na prvu djelovalo kao viroza, nakon dva mjeseca istraživanja se pokazalo kao noćna mora koja se ostvaruje. Rečenica: "Bolest se vratila" obilježila je ovogodišnje Valentinovo.
I što nakon toga? Kao i prvi put, život kakav ste znali prestaje. Pali se neki unutarnji autopilot i vi krećete na Put. Obitelj je razdvojena između dva grada, sav svijet opet je bolnica. No, ovaj put nije bilo isto. Kod povrata bolesti, transplantacija je obavezni dio protokola. U Evinom slučaju transplantacija krvotvornih matičih stanica iz koštane srži. Eva je prvo primljena na bolničko liječenje kemoterapijom. Nakon tri udarna mjeseca pod kemom, krenula je priprema za transplantaciju. Kod svake transplantacije je bitno imati podudarnog donora. Što je podudarnost veća, veće su i šanse da transplantacija uspije. A to nije tako često ni tako lako.
Brat je spasio sestru
Srodni donori uopće ne moraju biti podudarni, i postotak podudarnosti za srodne donore je tek oko 25 posto. Eva ima starijeg brata... Koji ju čuva i koji je ispao 100 posto podudaran da joj da svoju koštanu srž. Obitelj u kojoj je jedno dijete spasilo život drugom. Nakon što je pronađen donor, Eva je morala u Ljubljanu na zračenje cijelog tijela. Tjedan dana zračenja koje je primila, odrasla osoba ne bi preživjela. A posljedice toga će se kroz život tek pokazati. Povratak na Rebro je bio pred samu transplantaciju. Transplantacija sama po sebi nije nikakav spektakl, to je vrećica plazmaste mase koja intravenozno ističe u krvotok. Prve reakcije su tek koji dan nakon. I onda mnoge dane i mnogo nakon...
Transplantacija je uspjela. Evini nalazi su dovoljno dobri da nakon manje od dva mjeseca poslije ona može biti kod kuće. Ponovo graditi sa svojom obitelji život. Ono što ljudi ne vide i ne znaju su sve patnje i muke s kojima se suočavaju osobe s malignim bolestima. Što znači i kakav je osjećaj gledati "život o koncu" i biti potpuno bespomoćan. Što znači vidjeti svijet samo kroz prozor bolničke sobe. Kako je kratiti bezbrojne dane i ostajati pritom pozitivan. Kako je podnositi svakodnevna pikanja, nuspojave lijekova i odvojenost od svega što znaš i voliš.Kako je vratiti se u svijet koji u tren zaboravi s čim se u sebi boriš i pokušati biti dio njega…
Eva je pronašla svoja "mjesta za inspiraciju" i jedno od njenih omiljenih je slikanje. I zahvaljujući svim dobrim ljudima koji je okružuju, ona ima podršku, razumijevanje i ljubav.
Pomoć je uvijek dobrodošla
To treba svima koji kroz tako nešto prolaze. Jer to nisu bitke za kratke staze, to su maratoni. Podrška i razumijevanje okoline, logistička potpora, psihološka potpora... I samo na taj način, svaka rana može zacijeliti. Pred Evom i njenom obitelji je još dug put, no sve u dobroj vjeri.
Ovakve priče je teško predočiti usputnom prolazniku, toliko je detalja o kojima bi vrijedilo pisati, a zaključak je da je oboljelima od malignih bolesti pomoć uvijek dobrodošla, da male geste dobrote nekada mogu pomicati i planine i da je društvo jako onoliko koliko je jak onaj njegov najslabiji član.
Eva sad ima dva rođendana, osim što ima brata, sad se šali da ima i blizanca. Slika, šminka, planira... Veseli se životu. Kako netko može pomoći tako potrebitima?
Upisom u registar za donora matičnih stanica, dobrovoljnim darivanjem krvi, donacijama udrugama koje brinu o obiteljima pogođenim malignim bolestima“.
Snažna poruka za sve
Na kraju ove priče za koju smo svi uvjereni da ima sretan kraj, izdvajam riječi mame Goge izrečene svega nekoliko dana prije transplantacije.
„Gledati svoje dijete kako pati, kako ga neurotoksični lijekovi izobličuju, kako povraća do iznemoglosti, a nema što povratiti jer ne može ništa jesti, nema nikakav imunitet da brani izmučeno tijelo, kako stoički BEZ IJEDNOG NJURGANJA, sve podnosi, svemu se pokorava i sve ti vjeruje dok ti izmišljaš priče o sretnom kraju patnje i slobodi koja, evo, samo što nije. Gledati to, disati s tim, moliti Boga da ti oprosti svu tvoju oholost i da joj šansu s obećanjem da ćeš Ga zauvijek slaviti, s osmjehom na licu, to je teško. Ali, to je sve!
Pa kada ti dođe da se žališ na vremensku prognozu, na svoj težak život u kojem su ti svi doma koje voliš zdravi i na broju, kada od sebe radiš žrtvu…Promisli, sutra toga možda ne bude, i danas ti je možda zadnji dan da nekome kažeš oprosti, da ga voliš, da ga zagrliš, da promijeniš taj svoj put. I budeš sretan i dobar čovjek koji se raduje životu, slavi ga svaki dan, slavi Boga jer zna da bez Njega, zaista nema ničega. Biraj svoje probleme. I blagoslivljaj one male, svaki dan!
U našim životima jedno naše voljeno dijete spašava život onom drugom, voljenom. To je naš život i to je naš blagoslov, što uopće imamo tu priliku, jer mnogi nemaju ni to.
Bog vam dao svima loše vremenske prognoze, neljubazne prodavače, crveno na semaforu! Bog vas blagoslovio!“, riječi su mame Goge s kojima bismo se svi ujutro trebali buditi i navečer leći u krevet.
Na kraju, svi oni koji žele pomoći Evinom oporavku, mogu uplatiti svoje donacije na poseban, humanitarni žiro-račun otvoren u Zagrebačkoj banci na ime Eva Vitanović, broj HR4723600003118879712.