Dvije knjižničarke iz Daruvara istrčale Zagrebački maraton: "A sad idemo osvojiti Ljubljanu!"
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Poruku da je trčanje odlično za izbacivanje stresa već svi znamo. No, da ono može biti zabavno i da može poslužiti kao povod za kvalitetno provedeno vrijeme na zraku, izlet i druženje dvije dobre prijateljice, dokazale su još jednom Daruvarčanke Romana Horvat i Danijela Marić. Kolegice na poslu u knjižnici i već dugi niz godina prijateljice u trčanju, protekle su nedjelje sudjelovale na 32. Zagrebačkom maratonu. Romana je uspješno istrčala polumaraton, Danijela maraton, a ponos svojim poduhvatom, nisu skrivale.
- S obzirom da trčimo već 10 godina, početkom godine Danijela i ja smo se dogovorile da ćemo se opet prijaviti na Zagrebački maraton na kojem smo već trčale 2019. godine. Uz sve naše obiteljske obveze, nije lako pripremati se. Nekada znamo dnevno trčati i po tri sata, a sve to iziskuje puno slobodnog vremena. Budući da su se meni tijekom ljeta dogodile neke privatne obveze, mudro sam odlučila da ipak neću trčati maraton već polumaraton. Organizatori oko toga nisu radili nikakve probleme, a ja sam bila sretna što ne moram sve otkazati, priča nam Romana koja je, kako nam kaže, iznenadila samu sebe na utrci. Budući da posljednjih mjesec dana nije redovito trenirala, mislila je da neće uspjeti glatko istrčati utrku, no njeno tijelo ipak je bilo spremno.
Trčanje za izbacivanje stresa
- Jako sam se dobro držala skoro do samoga kraja. Otrčala sam nešto više od 21 kilometar u dva sata i 18 minuta. Uživala sam, nisam imala očekivanja od rezultata, bila sam opuštena, atmosfera je bila odlična, a oko mene je bilo pet i pol tisuća trkača, staza je bila idealna, prisjeća se Romana koju trčanje ispunjava.
Kako kaže, mentalnu ju trčanje prazni i puni istovremeno.
- Moj muž se zna našaliti da na trčanje odem kao jedna žena, a kući se vratim kao druga. Tako da je apsolutno točno da trčanje koristi za izbacivanje stresa, kroz smijeh nam kaže Romana u čijoj disciplini je trčalo još tri i pol tisuće trkača.
Danijela je pak, istrčala puni maraton od 42 kilometra i 900 metara i to u vremenu od 4 sata i 19 minuta. Sve to vrijeme čekala i bodrila ju je naravno, i Romana.
- Za nas dvije takav događaj je prekrasan izlet. Krenemo u 5 sati ujutro iz Daruvara i dan nam je ispunjen druženjem i smijehom. Nešto predivno! Tako je bilo i ove nedjelje, zaključuje Romana i otkriva nam novi plan koji već imaju…
Zadnjih 6, 7 godina redovito trče u Zagrebu, a sada su naumile prijaviti se na utrku u Ljubljani. Taj će pohod trajati dva dana, pa se nadaju da će osim trkačica biti i turistkinje.
Teške pripreme
Uzbuđenje minulom nedjeljom nije krila niti Danijela kojoj se još uvijek sliježu dojmovi.
- Jako sam sretna, još uvijek me nosi taj prekrasan osjećaj koji mi je najveća nagrada nakon svih muka i priprema koje su sada iza mene. Neopisivo sam ponosna i to je teško riječima opisati, priča Danijela i prisjeća se kako je njena i Romanina priča počela postepeno.
Prije pet godina trčale su prvi maraton, a utrka je bila baš 13. listopada, kao i ove godine. Sve je proteklo glatko, a tada je Danijela, otkriva nam, mislila da joj se taj osjećaj neće više nikada ponoviti. No, jest!
- Kada sam vidjela da je utrka na isti datum, rekla sam odmah: „Idemo to ponoviti!“ Pripreme su mi trajale 16 tjedana, i to svaki utorak, četvrtak i te vikendom kada bih otrčala između 25 i 32 kilometra. Ljeto je bilo strašno vruće, rano bih ustajala, radila milijardu krugova po gradu, hipodromu, do Badljevine, doljansko brdo… Trčala sam i na moru. Sve sam to savladala. Bilo mi je teško, a znala sam i da sam lošija u pripremama nego prije pet godina. Tako da sam se pitala kako ću sve to istrčati, prisjeća se Danijela koja je jedva čekala da utrka dođe.
Kao zvijezda
Tijekom same utrke kaže da uopće nije imala kriznih situacija.
- Trg je bio prepun ljudi, krenuli smo, samo sam si mislila, „drži se plana, nemoj se zaletjeti“. Osjećala sam se kao neka zvijezda, glazba koja me motivira mi je svirala, unaprijed sam si to pripremila. I na kraju se dogodilo da ni u jednom trenutku nisam trebala hodati. Stala sam jedino na predviđenim punktovima za popiti vode, izotonic, jela sam voće, a uz sebe sam imala energetske gelove, magnezij direkt i to sam svakih 10 km popila. Polovicu utrke nisam ni osjetila, baš sam se dobro osjećala, prisjeća se Danijela i dodaje kako je umor osjetila tek nakon 30 otrčanih kilometara.
Motivacija su bili i građani koji su pratili utrku i pljeskali cijelo vrijeme, a da joj je baš teško osjetila je tek nakon 39 kilometara. Tada je već lagano grabila rukama, no znala je da je uspjela i da je kraj zaista blizu.
Bez žuljeva i upale mišića
- Zadnjih 500 metara sam se ispravila i u cilj ušla kao pobjednica. Nisam imala nijednu krizu u glavi. Sama sebi ne vjerujem kako sam cijelu utrku istrčala u takvom miru. Presretna sam zbog svega, zaključuje Danijela koja kaže da je sve prošlo i iznad njenih očekivanja. To potvrđuje i rezultat jer je sada bila za 7 minuta brža nego 2019. godine.
- Nama je cilj da nam bude lijepo, a ne da dotrčimo prve na cilj. Ne želim si ozljede i patnju, a nakon svega mogu reći da nemam nijedan žulj pa ni upalu mišića, ovim riječima Danijela zaključuje svoju trkačku priču u Zagrebu.
Dodajmo, osim Romane i Danijele, Zagrebački maraton otrčali su i još neki Daruvarčani...
Oni su Ivica Višnjić, Miroslav Maroši, Ivana Višnjić Maroši, Narcis Smojver te Dino Budinjaš te Stjepan Nikolić iz Sređana.. Čestitke svima!
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!