"Došli smo u Lipik na dva mjeseca i odlučili ostati zauvijek. Evo zašto nam je bolji od Zagreba..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
Suprotno brojnim pričama o raseljavanju mladih i kvalitetnih kadrova i ljudi iz Hrvatske, u Pakracu i Lipiku proteklih godina imali smo brojne primjere onih koji su upravo ovu malu sredinu odabrali da u njoj ostvare svoje ambicije.
Posljednji primjer pronašao sam u obitelji Beluškov zahvaljujući kojoj su ove godine Lipik i Pakrac bogatiji za osam stanovnika!
Obitelj Beluškov porijeklom je iz Sjeverne Makedonije. Ivan ima 37 godina, specijalist je medicine rada i sporta, aktivan je u sportskom i društvenom životu ovih gradova u kojima je za vrijeme korone imao jednu od ključnih uloga. Uz njega, od ove godine u Lipiku živi i njegova četiri godine mlađa supruga Pale te njihovo četvero djece.
Na ovo područje, točnije u Pakrac, trajno su preselili i Ivanovi roditelji, otac Aleksandar koji je također liječnik i majka Gabi.
Ivanova obitelj je prije Lipika godinama živjela u Zagrebu i iz današnje perspektive tvrde da im u Lipiku i Pakracu ne nedostaje ništa od onoga što su imali u Zagrebu.
Djeca slobodna, obitelj mirna
- Istina, u velikom gradu su neke stvari i usluge lakše dostupne, ali mi smo odavde za sat i pol u Zagrebu, a meni je nekad trebalo skoro isto toliko da dođem s jednog kraja grada na drugi. Velika prednost života u ovakvoj manjoj sredini je mogućnost mirnog obiteljskog života, prije svega se to odnosi na djecu što nam je jako važno. Sve je blizu, i vrtići i škole, nema gužve u prijevozu, sve se može obaviti puno brže i bez manje stresa, nema puno buke, priroda je prekrasna, djeca samostalno mogu odlaziti pješice gdje trebaju i žele. Osim toga ovdje je veća sigurnost za djecu, mirniji smo kada izađu i druže se s vršnjacima - priča Ivan Beluškov.
Pale se nadovezuje s konkretnim odgovorom:
- Jedino što mi ovdje nedostaje je benzinska koja radi 24 sata na dan - kaže kroz smijeh, ali odmah naglašava blagodati koje ona i djeca uživaju.
– Najprije moram reći da se svi osjećamo prihvaćeno od ljudi. Posebno djeca koja su jako brzo stekla nove prijatelje, super im je u školi i vrtiću, ovdje imaju slobodu i jako su zadovoljni. Veliki pomak na bolje vidim kod djece koja preseljenjem u Lipik puno više vremena provode s tatom. Puno je lakše i ljepše sada kada smo svi zajedno - kaže Pale.
Obitelj ponovno na okupu
Kako i sama tvrdi, ona je primarno majka četvero djece, od toga dvoje školske, a dvoje predškolske dobi. Aleksandar ima 14 godina, voli druženje, pokupio je mamine slikarske gene, a bavi se i sviranjem i pjevanjem. Anastasija ima 12, u Lipiku već ima svoje društvo s kojim izlazi na bazene ili u šetnji. Osim toga velika je pomoć mami u brizi oko Anabele (6) i Adriana (4).
Prvi Beluškov koji je imao doticaj s Pakracom bio je Ivanov otac Aleksandar koji je kao liječnik ovdje došao još 2008. godine. Ipak, nije mogao dobiti radnu dozvolu u Slavoniji nego ga je posao odveo u Liku, u mjesto Brinje.
Ivan je u sklopu fakultetskog terenskog rada po prvi put u Pakrac i Lipik došao 2013. godine.
- Odmah mi se jako svidjelo ovo podneblje, posebno ljudi. Način života kako se živi ovdje je jako sličan načinu života kako se živi kod mene u Makedoniji. Studirao sam i živio u Zagrebu, ali su mi tamo ljudi bili prehladni. Ovdje praktički nisam ni imao fazu prilagođavanja jer je to došlo samo po sebi, posebno zato što su me ljudi odmah prihvatili kao da tu živim godinama - pojašnjava Ivan.
Inače, obitelj Beluškov je iz sjevernomakedonskog grada Radoviš, grada na jugoistoku zemlje, blizu granica s Grčkom i Bugarskom. Ivan i Pale su se ondje upoznali u tinejdžerskim godinama iako su praktički cijeli život živjeli u istoj ulici. Vjenčali su se 2008. godine.
Prije medicinskog fakulteta u Hrvatskoj, koji je završio 2014 godine, Ivan je četiri godina pohađao i završio Pre-med School u Palm Beachu na Floridi, odnosno studij predmedicine.
U Lipiku je u ožujku 2015. počeo raditi kao zamjena za liječnika nakon čega se javio za specijalizaciju medicine rada i sporta na natječaj Doma zdravlja Požeško-slavonske županije. Specijalizaciju je završio 2019. kada se vratio u ordinaciju u Pakrac. Ostao je u Pakracu i u vrijeme korone kada je bio vrlo aktivan. Uz to što je zamjenik ravnatelja Doma zdravlja Požeško-slavonske županije, bio je koordinator za testiranje i cijepljenje protiv COVID-a za Pakrac i Lipik i koordinator COVID ambulante pri Domu zdravlja.
- To sam na neki način doživio kao poziv i time sam htio pomoći sredini u koju sam došao - kratko pojašnjava Ivan.
Osim u Pakracu, ordinaciju medicine rada ima i u Novoj Gradišci, radi sportske preglede i u Varaždinu, a posebno je ponosan što je, zajedno s prijateljem Tomislavom Mađarom aktivan u kampanji Hrvatskog nogometnog saveza "Pokaži srce". Kaže i kako mu je želja u budućnosti otvoriti privatnu ordinaciju.
Aktivan društveni život
Da se Ivan potpuno prilagodio životu u ovoj sredini potvrđuje podatak da je u Nadzornom odboru županijskog sportskog saveza i predsjednik je Kuglačkog kluba "Slavonski Banovac" Pakrac, a nedavno je ušao i upravni odbor Nogometnog kluba Lipik.
Odluku da se cijela obitelj preseli u Lipik i ovdje počne puštati svoje korijenje obitelj Beluškov je donijela prošlog ljeta kada su ovdje zajednički proveli dva, kako kažu, prekrasna mjeseca.
- Došli smo na školske praznike s idejom da se, kad završe praznici, vratimo u Zagreb. Međutim svima se svidjelo ovdje, posebno djeci, doživjeli su bazene, jako brzo stekli prijatelje i društvo s kojim su se zbližili. Ivanu i meni nije bilo teško da donesemo odluku da se praktički više ne vraćamo u Zagreb. Naravno, vratili smo se kako bi napravili preseljenje, obavili prodaju nekretnine i sve ostalo što je trebalo, ali smo djecu odmah prošle jeseni prebacili u školu i vrtić i to je bilo to.
U međuvremenu smo pronašli i kupili prekrasnu kuću koja mi se na prvu svidjela, a posebno kada sam čula da je nekadašnji vlasnik bio umjetnik i u njoj imao svoj atelje - priznaje Pale kojoj je pasionirani hobi – slikarstvo.
Slika od malena, u mladosti je htjela upisati likovnu akademiju i biti profesorica likovnog, ali majčinstvo je život usmjerilo u drugom smjeru.
- Rekla sam si da su prioritet djeca i obitelj!
U Lipiku je već imala dvije samostalne izložbe, prvu 2016., a drugu ove godine.
Dio slika je prodala, veći dio darovala. Slikarstvo joj je i dalje hobi i uživanje, a od tehnika preferira ulje na platnu. Njezina djela odlikuju izražene boje, a najdraža joj je narančasta.
Uz majčinstvo i slikarstvo Pale stigne i raditi kao kuharica u jednoj lipičkoj bistro-pizzeriji, ali i družiti se sa svojim brojnim, novim prijateljicama i poznanicama koje je upoznala u Pakracu i Lipiku.
Dok razgovaramo u njihovom novom domu u lipičkoj Ulici Matije Gupca, ponosno pokazuju kako su djeca oslikala zidove soba, a poneka kutija na podu otkriva da preseljenje još uvijek nije završeno. Radi se i u dvorištu gdje se Ivan najviše veseli završetku pečenjare i dolasku masivnog stola i klupa. Beluškovi jedva čekaju da onda pozovu prijatelje i poznanike i naprave feštu za pamćenje.
Potencijal malih sredina
- Imao sam ponuda i mogao sam ostati raditi i živjeti u Americi gdje mi je cijela obitelj s tatine strane, dobio sam i ponude i iz Njemačke i nekih drugih zapadnih europskih zemalja. Ali ja se nisam mogao zamisliti da živim tamo zbog njihovog načina života. Ako hoćeš radi i napredovati i ako si predan svom poslu, uvijek ima načina da napreduješ, bez obzira je li to u maloj sredini ili velikom gradu. Zato znam da Pakrac i Lipik imaju potencijal i pružaju mogućnosti mladim i sposobnim ljudima koji imaju volje i želje za napretkom. Volio bih da i oni to vide i u to vjeruju. Ja u sebi imam balkansku krv, volim druženje, zabavu, fešte, ljude i jedino takav život me čini slobodnim. Često kažem da mi ovdje radimo da bi živjeli, a oni na zapadu žive da bi radili. Zato sam odabrao Lipik i Pakrac, znam da nisam pogriješio i sretan sam što mi je cijela obitelj sada ovdje - priznaje Ivan.
S njim se slaže i Pale koja zaključuje:
- U Pakracu i Lipiku smo pronašli duh i atmosferu našeg rodnog kraja, naše Makedonije i ne treba nam više od toga. Jako dobro znam što znači seljenje, pakiranje i taj stres. Zato sam sigurna da više nema seljenja i da smo ovdje došli da ostanemo i uživamo u životu!
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku!