"Dok sam pisala pjesme za kalendar Ginko biblioba, ovo su bili moji najveći strahovi..."
kolumnist
komunalije
Vezane vijesti
----------------
Promocija umjetničkog kalendara Ginko biblioba za 2025. godinu održat će se danas, 10. 12. 2024. godine u 19 sati u daruvarskoj Pučkoj knjižnici i čitaonici. Ove godine pjesme je za svaki mjesec napisala Marija Andrijašević, kalendar je dizajnirao Ante Filipović Grčić, a stablo ginko je svaki mjesec s iste pozicije fotografirao Saša Selihar. Na promociji će sudjelovati dogradonačelnica Grada Daruvara Vanda Cegledi, Saša Selihar i urednik kalendara Kruno Lokotar. Nakon promocije, kalendar ćete moći kupiti po promotivnim cijenama! Naklada je ograničena!
----------------
Marija Andrijašević je za zbirku poezije „Davide, svašta su mi radili“ dobila nagradu Goran za mlade pjesnike 2007. godine, za roman „Zemlja bez sutona“ nagradu tportala za roman godine 2021, lani je objavila zbirku priča „Ligu ribara“. Nažalost, spriječena je da prisustvuje promociji, pa joj želimo brzo ozdravljenje.
Iako ste iskusna i ovjenčana pjesnikinja zadaća ispisivanja dvanaest pjesama za kalendar je svojevrsna primijenjena umjetnost, dakle nešto drugo. Je li vam to bila olakotna ili otegotna okolnost?
- I jedno i drugo! Bila je olakotna utoliko što sam imala u startu ideju, sliku nečeg što je trebalo oblikovati u jeziku, a otegotna utoliko što nije bilo lakih izlaza i rješenja. Što je, s druge strane, možda i najvažniji pristup radu. Kad znaš da treba istraživati jezik izvan onoga što je zadana tema. Onda nema prečaca. Naime, godinama me preokupirao mit o Jarilu i Morani, valjda otkako sam prvi put u ruke uzela Hod kroz godinu Vitomira Belaja, i činjenica da slavenska mitologija nema klasičnu priču kakvu ima grčka npr. u Metamorfozama ili kasnije još u Ilijadi i Odiseji, nego je trebalo od svih fragmenata uspostaviti kakav-takav linearni, zapravo ciklički, prozni oblik, priču. Zanimalo me što bi se dogodilo, kad bi od Jarila i Morane učinila lirske junake, što bi to oni meni rekli na osnovu svega onoga što sam do tada znala o njima, i evo, oni stvarno jesu neraskidivo vezani za godišnja doba.
Kako je tekao vaš radni proces pri pisanju pjesama?
- Bilo je zanimljivo, prvo zbog tog oslanjanja na mitologiju, a onda i moja spremnost da malo sublimiram vlastiti iskaz, s obzirom na to da sam sklona širim i dužim i pjesničkim i proznim formama. Ovdje mi je bilo važno osjetiti senzibilitet i Jarila, koji prvi put ugleda proljeće dok putuje prema zemlji ljudi. Zamislite samo taj osjećaj, prvi put vidjeti proljeće! I onda Moranu, koja od mlade nevjeste postaje izdana žena… Tu se stvarno moglo igrati s jezikom i slikama. Imala sam stalnu borbu sa sobom da ne prelijevam jedan mjesec u drugi, da pazim da ne krenem u raspisivanje, jer je sam mit takav da vas lako obuzme. Ali, u smislu samog rada, prvo sam prigrlila one toplije mjesece i krenula od proljeća prema ljetu pa polako u jesen i zimu, kako i život, uostalom.
Rođena ste Mediteranka, ali ovaj put ste morali preseliti u kontinentalni ambijent. Koliki vam je to bio problem?
- Ne velik. Trebalo mi je malo vremena dok nisam istražila sve kontinentalne biljke i zamislila jedan malo drugačiji običaj. Naravno da me vuče prema smokvama i grožđu, ali tekst želi orah i ginka, a onda se i sam poetski iskaz formira oko njega. Kako kaže Morana, prvo sam bila orah, tek je onda ljuska srasla oko mene, prvo sam bila riječ, tek je onda pjesma srasla oko mene. Mislim da je to nekakav skoro pa univerzalni princip kad ono što jest shvati svoju svrhu, ide prema njoj. Tada je lako biti u službi tekstu.
Upućeni ste u botaniku, to smo vidjeli i po vašoj priči iz zbornika Kad čujem Daruvar. Odakle ta upućenost?
- Upućenost dolazi zbog mog prvog romana Zemlja bez sutona za koji sam godinama istraživala svašta, od botanike do agronomije, kako mi je glavna junakinja botaničarka, a odrasla je djelomično, poput mene, na selu. Mislim da imam i neki unutarnju sponu sa zemljom, nešto što osjećam na dnevnoj bazi kad mi noga udara u asfalt, kao da ne udara u pravo mjesto gdje može pustiti korijenje. Čudno je to, i kad to idete verbalizirati, zvučite kao nekakav malo blesav tip, ali svatko tko je radio na zemlji zna o čemu govorim.
Kako vas se dojmio dizajn kalendara koji je napravio, na temelju fotografija i vaših pjesama Ante Filipović Grčić?
- Stvarno je lijep! Volim pastelne boje, volim njihovu mekoću, svjetlinu i blagost. U nekom asocijativnom nizu, podsjećaju me na prirodu, prvi cvat, i s obzirom na jak nostalgični potencijal samih pjesama, čini mi se da ovdje i sam dizajn evocira povezanost s nečim što gubimo ili smo na trenutak udaljeni od toga. I da, ta sentimentalnost koja je bojama potpuno komplementarna. Rekla bih da je oblikovanje baš poput deke ogrnulo i Jarila i Moranu, i te pjesme, i dalo im najbolju moguću podlogu za čitanje.
Dođite na promociju večeras u 19 sati u Daruvarsku pučku knjižnicu i čitaonicu!
Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!