Daruvarski saksofonist nastupa s Jelusićem, Jozinovićem, Toljom...: "Ali najveća životna uloga tek me čeka"

DARUVAR – Iako dijeli pozornicu s velikim glazbenim imenima poput Dine Jelusića, Jakova Jozinovića, Sergeja Ćetkovića, Mate Bulića, Igora Drvenkara, Marka Kutlića, Albine Grčić, Fra Marina Karačića, Zsa Zsa, Marka Tolje i mnogih drugih, a proputovao je mnoge zemlje svijeta, Dominik Grgić (30), uspješan mladi saksofonist iz Daruvara, za najveću životnu radost smatra svoju obitelj. Već u prvoj minuti našeg razgovora pohvalio se najljepšom mogućom viješću, a to je da će uskoro postati otac.

Naime, ovaj mladi daruvarski saksofonist već je godinama dio različitih glazbenih priča, od klasičnih koncertnih dvorana i crkava do klubova, vjenčanja, velikih koncerata i suradnji s poznatim imenima hrvatske glazbene scene. Iako je klasično obrazovan, svoj je profesionalni put pronašao u širokom spektru glazbenih žanrova. Danas djeluje kao samostalni glazbenik, surađuje s različitim izvođačima, bavi se produkcijom i autorskom glazbom, te priprema i svoj prvi album.

Saksofon je počeo svirati još kao dječak, otkriva nam početke svoje glazbene karijere i napominje kako njegova priča uopće nije klasična priča o uspjehu koji se dogodio preko noći. Već je ponosan na svoj dugi proces učenja, rada, pogrešaka, kritike i neprestanog traženja vlastitog glazbenog puta. Taj put, dodaje, ni danas nije završio.

A kada govori o onome što mu je danas najvažnije, glazba ipak nije na prvom mjestu.

- Uskoro ću postati tata! To je zapravo najveća novost u mom životu. U profesionalnom svijetu čovjek se lako zaokupi poslom, nastupima, putovanjima, planovima i svim onim što dolazi uz glazbu da ponekad zaboravi na ono najvažnije. A to je obitelj. Meni je obitelj na prvom mjestu, bez obzira na to koliko je glazbeni posao dinamičan i koliko me često vodi na različite strane, kaže nam Dominik.

Glazba od najranijih dana

Daruvar je mjesto u kojem je odrastao i u kojem je napravio prve glazbene korake. Završio je Gimnaziju Daruvar te osnovnu i srednju glazbenu školu, a već je tada njegov obrazovni put bio prilično zahtjevan. Paralelno je pohađao općeobrazovnu i glazbenu školu, da bi nakon srednjoškolskog obrazovanja nastavio školovanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

- Ja sam zapravo cijelo vrijeme išao paralelno u dvije škole. Osnovna općeobrazovna škola i osnovna glazbena škola, zatim gimnazija i srednja glazbena škola. Imao sam dva potpuno odvojena obrazovna sustava koja sam morao uskladiti. Kad sam završavao srednju glazbenu školu, još sam uvijek bio u gimnaziji. Nakon toga sam otišao na prijemni ispit i upisao Muzičku akademiju u Zagrebu. Na prvoj godini Akademije još sam završavao gimnaziju, a u svemu tome stigla je i autoškola. Bilo je puno putovanja, obaveza i svega što ide uz takav tempo života, ali danas mi je drago da sam prošao kroz sve to jer me upravo takav ritam rada dosta oblikovao, prisjeća se.

Na pitanje zašto je baš saksofon postao njegov instrument, ni danas nema potpuno precizan odgovor.

- To pitanje dobivam jako često i iskreno nemam neki spektakularan odgovor. Bio sam jako malen. Moji roditelji kažu da sam odmalena htio svirati upravo taj instrument. Ja pretpostavljam da sam ga negdje čuo, možda na televiziji, možda u nekoj drugoj situaciji i jednostavno mi se svidio. Mislim da je puno značilo i to što sam odrastao u obitelji u kojoj se puno pažnje posvećivalo glazbi. Bio sam okružen vrhunskom glazbom i od najranije dobi slušala se kvalitetna glazba. Vjerojatno sam negdje do sedme godine čuo saksofon, zainteresirao se za njega i tako je sve krenulo. U svakom slučaju, nikada nisam požalio što sam odabrao upravo taj instrument, priznaje mladi Daruvarčanin.

Od Muzičke akademije do profesionalnog života

Nakon završetka Muzičke akademije u Zagrebu stekao je zvanje magistra muzike, odnosno glazbenika saksofonista. No obrazovanje za njega nije završilo diplomom.

Tijekom školovanja sudjelovao je na brojnim seminarima i majstorskim radionicama, gdje je imao priliku učiti od renomiranih pedagoga i izvođača iz Hrvatske i inozemstva.

- Ako se želiš profesionalno baviti glazbom, moraš biti spreman stalno učiti. To nije nešto što završi diplomom. Tijekom obrazovanja stalno posjećuješ masterclassove, seminare i različite oblike usavršavanja. To zna biti financijski i vremenski vrlo zahtjevno jer moraš putovati, nekad su to jednodnevni seminari, a nekad višednevna ili višetjedna usavršavanja. Ja sam ih prošao jako puno i teško mi je danas nabrojiti sve. Jedno od značajnijih iskustava bilo mi je sudjelovanje na velikom međunarodnom masterclassu u Francuskoj, gdje su se okupljali vrhunski pedagozi i izvođači iz svijeta saksofona. Takva iskustva nisu važna samo zbog samog sviranja. Važna su i zbog ljudi koje upoznaš, načina razmišljanja koji vidiš kod drugih glazbenika i činjenice da shvatiš koliko još toga možeš naučiti, ističe Dominik.

Već tijekom akademskog obrazovanja postajalo je sve jasnije da Dominika ne zanima samo jedna vrsta glazbe.

Klasična glazba bila je temelj njegova obrazovanja, ali profesionalno ga je sve više privlačila popularna glazba, jazz, funk, rock i pop.

- Od početka sam znao da se želim baviti izvedbenom djelatnošću. Pedagogija mi je zanimljiva i volim je, ali nisam se vidio prvenstveno u tome. Mene je više privlačilo izvođenje, rad s različitim ljudima i različitim sastavima. Na Akademiji sam zato počeo sve više ulaziti u druge vrste glazbe. Klasično obrazovanje mi je dalo temelj, disciplinu i tehniku, ali istodobno sam tražio prostor u kojem mogu istraživati druge žanrove, kaže nam.

Na fakultetu je bio ponosni dobitnik Oskara znanja, stipendije za izvrsnost, državni prvak u saksofonu te dobitnik prvih nagrada dvije godine zaredom na međunarodnom natjecanju u Varaždinu. 

Put koji se ne može isplanirati

Danas Dominik svoj profesionalni život opisuje kao vrlo dinamičan. Funkcionira kao samostalni glazbenik koji na različite angažmane dolazi prema pozivu. Surađuje s bendovima, DJ-ima, manjim i većim sastavima, a ima i vlastiti krug kolega i prijatelja s kojima se, ovisno o projektu, povezuje u različite glazbene postave. Tijekom studija nastupao je i u različitim akademskim projektima, a kasnije su stigli klubovi, vjenčanja, popularna glazba i veliki koncerti.

- Taj put zapravo ne biraš u potpunosti sam. Ti biraš cilj, ali ne možeš znati kojim ćeš putem do njega doći. Mene je put odveo na puno različitih strana. Klasično sam obrazovan saksofonist, ali sam od početka želio raditi i popularnu glazbu. Na Akademiji sam imao jako puno klasičnih nastupa, od manjih produkcija do velikih dvorana. Nakon toga su kroz pozive kolega i ljudi koji su me čuli ili na neki način prepoznali počeli dolaziti drugi angažmani, klubovi, vjenčanja, koncerti popularne glazbe, rad s bendovima i DJ-ima. Danas je moj posao stvarno vrlo raznolik. Jedan dan mogu svirati nešto potpuno drugačije od onoga što sviram drugi dan. Upravo mi je ta raznolikost zanimljiva, pojašnjava nam svoju glazbenu karijeru Dominik koji je tijekom svoje dosadašnje karijere imao priliku surađivati s brojnim poznatim glazbenicima.

Između mnogih istaknutih nastupa valja spomenuti onaj s Big bandom Požega, Jazz orkestrom Muzičke akademije Zagreb, suradnju s oko 40 DJ-eva i brojnim bendovima. 

Poznata glazben imena

Među aktualnim suradnjama posebno izdvaja rad s Dinom Jelusićem s kojim je nastupao, radio na albumu i sudjelovao na velikom koncertu u Tvornici kulture. Nastupali su i u Daruvaru.

- Dino Jelusić je čovjek s kojim mi je posebno ugodno raditi. Mislim da je izuzetno snažan glazbenik, veliki radnik i čovjek koji je puno toga napravio. S njim sam radio veliki koncert u Tvornici, snimali smo album zajedno, a imali smo i koncert u Daruvaru. Takve suradnje su mi važne jer ne učiš samo iz nekakvog formalnog obrazovanja. Učiš i gledajući ljude koji su vrhunski u svom poslu, promatrajući kako rade, kako razmišljaju, kako pristupaju koncertu i publici. Nastupao sam i sa Jakovom Jozinovićem, Sergejem Ćetkovićem, Matom Bulićem, Igorom Drvenkarom, Markom Kutlićem, Albinom Grčić, Fra Marinom Karačićem, Zsa Zsaom, Markom Toljom i drugim poznatim izvođačima, a moj se saksofon može čuti i u različitim projektima domaće popularne glazbene scene, kaže naš sugovornik kojeg smo upitali kako mu je bilo surađivati s poznatim glazbenim imenima.

- Poznati izvođači u medijima često izgledaju potpuno drugačije nego kada ih upoznaš u stvarnom radu. Kada radiš s njima, shvatiš da su to uglavnom sasvim normalni ljudi. Nisam imao iskustvo neke velike pompe u kojoj je sve podređeno zvijezdi. Velik broj ljudi s kojima sam radio vrlo je pristupačan i ugodan za suradnju. Naravno, postoje različiti karakteri i ne klikneš sa svakim jednako, ali mislim da je medijska slika estrade često puno više senzacionalistički predstavljena od stvarnosti, smatra Dominik.

Upravo je ego, kaže, jedna od stvari koje glazbenik mora naučiti ostaviti po strani.

- U glazbi, kao i u svakom drugom poslu, postoji ego. Kod nas je možda dodatno naglašen zato što smo često popraćeni medijima. Ali mislim da je ego nešto što treba preskočiti. Ako ga stalno nosiš sa sobom, teško možeš napredovati. Moraš biti spreman prihvatiti kritiku, pogriješiti i priznati da nešto ne znaš. To je sastavni dio posla, kaže ovaj mladi glazbenik koji je uvjeren da je upravo sposobnost prihvaćanja kritike jedan od temelja glazbenog razvoja.

- Bilo kakav kreativan posao, likovna umjetnost, glazba ili bilo koja druga umjetnost, zahtijeva nevjerojatnu količinu kritike i padova. Ako nisi spreman na to, teško možeš biti profesionalni glazbenik. Kritika je, rekao bih, majka napretka. Naravno, uz nju ide hrpa pogrešaka koje radiš tijekom karijere. Ali možda je još važnija samokritika. Ako sam vidiš gdje griješiš i gdje možeš biti bolji, onda si već napravio veliki korak. Moraš imati razlog da ustraješ i nakon lošeg nastupa, nakon pogreške ili nakon situacije u kojoj nešto nije prošlo kako si zamislio, kaže Dominik.

Podrška obitelji

A na putu do današnje karijere nije bio sam. Posebno ističe podršku roditelja, brata i sestre, a danas i supruge Ane.

- Cijeli život imao sam veliku podršku svoje obitelji, a najviše roditelja. Imam brata i sestru koji su me pratili kroz cijeli moj život i bez njihove podrške puno toga ne bi bilo moguće. Glazba je specifična jer dugo vremena nije nešto što možeš opipati. Ulažeš vrijeme, novac i energiju u nešto što možda neće odmah donijeti rezultat. Zato moraš imati ljude koji vjeruju u tebe čak i onda kada rezultat još nije vidljiv. To je ogromna stvar, ističe.

Danas tu podršku vidi u supruzi Ani.

- U posljednje tri godine dogodio se svojevrsni boom u mojoj karijeri. Naravno, ljudi koji me danas primijete vide samo ono što se događa sada, puno angažmana, putovanja i nastupa. Ne vide godine rada koje su tome prethodile. Moja supruga Ana u svemu tome ima ogromnu ulogu. Količina posla koju danas radim ne bi bila moguća bez njezine pomoći, razumijevanja i podrške. Kada radiš ovaj posao, moraš imati osobu koja razumije da ponekad odlaziš, da putuješ, da raspored nije klasičan i da se stvari događaju u zadnji tren. Ta podrška za mene je neprocjenjiva, priznaje budući otac.

Glazba ga vodi preko granica

Život profesionalnog glazbenika podrazumijeva i mnogo putovanja. Dominikov raspored posljednjih je godina vrlo gust, a nastupi ga vode i izvan Hrvatske.

Svirao je u Sloveniji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kanadi, Švicarskoj, Francuskoj, Austriji, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Italiji i Češkoj…

- Raspored je zaista vrlo gust. Ljeto mi posljednjih godina nije nešto posebno drugačije od ostatka godine jer angažmana ima tijekom cijele godine. Puno je putovanja i moraš biti spreman na kraća i dulja putovanja. Primjerice, Novu godinu sam svirao u Abu Dhabiju, a nakon toga bilo je još puno putovanja. Uskoro idem svirati i na Mallorcu, a tu su i Slovenija i druge zemlje. Nekad su to okolne zemlje, nekad putuješ puno dalje, otkriva nam Dominik.

Klasična glazba, iako više nije središte njegove izvođačke karijere, nije potpuno nestala iz njegova života.

- Klasična glazba i dalje je prisutna, samo ne toliko u mojoj svakodnevnoj reprodukciji. Kao slušatelj je i dalje konzumiram, ali kao izvođač puno manje nego prije. Klasičan način sviranja još uvijek mi je važan, primjerice kada nastupam u crkvi ili na liturgijskim događanjima. Tada je potpuno drugačiji pristup sviranju, drugačija je oprema i drugačiji je način razmišljanja o glazbi. Tako da klasična glazba nije nestala, samo je danas jedan dio puno šireg glazbenog svijeta u kojem djelujem, pojašnjava Dominik i otkriva nam sljedeći veliki korak u glazbenoj karijeri.

Autorska glazba kao sljedeći korak

Naime, uz izvođačku djelatnost, Dominik se bavi i produkcijom te autorskom glazbom. Upravo bi taj segment mogao biti jedan od najvažnijih koraka njegove buduće karijere.

- Autorska glazba mi je jako važna i produkcija čini velik dio onoga čime se bavim. To mi je zapravo gotovo polovica posla. Trenutačno je jedan od tih projekata malo na čekanju, ali postoji i već je u procesu ostvarivanja. Teško je danas reći točno kako će sve izgledati i kamo će me odvesti, ali mislim da je to jedan od velikih koraka u mojoj karijeri. Ne želim previše forsirati neki strogo zacrtan plan. Mislim da treba imati jasan cilj i neki okvirni plan, ali istodobno moraš biti otvoren za ono što ti život i posao donesu, pojašnjava Dominik planove oko svojeg prvog albuma.

- Ne mogu reći da su mi se snovi ostvarili jer zapravo ne znam ni koji su mi danas snovi. Kada nešto ostvariš, pojavi se novi plan, novi cilj i nova razina kojoj težiš. Glazbenički put je dug proces. Svakim tjednom i mjesecom postaješ iskusniji i drugačiji glazbenik. Neke stvari za koje si mislio da su ti cilj postanu samo jedna stepenica. Zato mi je teško reći gdje je konačna točka. Mislim da je važnije nastaviti raditi i razvijati se, kaže naš sugovornik kojega je želja da počne svirati saksofon odvela do profesionalnog glazbenika koji danas nastupa s različitim izvođačima.

Poruka mladima

No, važnije od toga je put kojim je dosad prolazio, ali prolazi i dalje. Put koji često nije bio lak. Poruka je to mladim ljudima koji se možda nalaze u situaciji kritike ili preispitivanja. Upravo je ta raznolikost potrebna za rast, tvrdi Dominik.

I dok se pred njim neprestano otvaraju novi profesionalni planovi, naš sugovornik rado se vraća na ono što je njemu najvažnije, a to je dosad najveća životna promjena, odnosno dolazak djeteta.

- Glazba je veliki i važan dio mog života, ali nije sve. Čovjek mora imati nešto izvan nje, nešto što mu daje smisao. Meni je to obitelj. Zato mi je danas, bez obzira na sve nastupe, putovanja i planove koji dolaze, najvažnije to što postajem otac. To mijenja perspektivu. Glazba će i dalje biti tu, radit ću i dalje, nastupati i stvarati, ali sada postoji još jedan razlog zbog kojeg sve to ima dodatni smisao, zaključuje naš sugovornik.

Dobijte informaciju odmah, zapratite nas na Facebooku i TikToku!